HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

07. svibanj 2009.

MESIĆEVO BESRAMNO OMALOVAŽAVANJE  ŽRTAVA  HOLOKAUSTA I  KOMUNIZMA U JASENOVCU!

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma osuđuje vrijeđanje žrtava komunizma od strane predsjednika Mesića prilikom komemoracije u Spomen-području u Jasenovcu, 26. travnja 2009. godine, i na izbornoj skupštini partizanskih ratnih veterana i komunista (SABA) od strane Josipa Manolića i drugih, 25. travnja 2009. godine.

Bez riječi kajanja, i bez da su kukolj odvojili od žita, ili ratne zločince od onih koji to među partizanima nisu, pretenciozno zvani Savez antifašističkih boraca umjesto osude komunističkih zločina partizansko-titoističkoga režima, kao na pr. zločin protiv čovječnosti u Barbarinom rovu kraj Hude jame, opravdava takve zločine po uzoru nacističkoga gesla Jedem das Seine, i govori o nekakvim sudbinama i da se masovne grobnice, koje je titoistički režim prouzročio i desetljećima skrivao od javnosti ratne zločine jugoslavenskog komunističkog režima, ne bi trebale ekshumirati?! Naravno da ne, jer ekshumacijama na svjetlo dana izlazi istina o ratnim zločinima i zločinu protiv čovječnosti i genocid koji je režim maršala Tita počinio s predumišljajem.

Također ne stoji navod nekadašnjih partizana da su u Drugom svjetskom ratu vodili narodno-oslobodilačku borbu jer je ta borba bila protunarodna komunistička revolucija na tlu Hrvatske koja se vodila pod krinkom borbe protiv fašizma, a u agitacijskoj propagandi partizanskog pokreta se ta borba zvala 'Narodnooslobodilačka borba'. Partizansko 'Odjeljenje za zaštitu naroda' bilo je produžena ruka Komunističke partije Jugoslavije, i ekvivalent nacističkim eskadronima smrti SS-Einsatzkommando. Oficiri Ozne u pravilu su sudjelovali u ratnim zločinima! Vojna Ozna iz Krapine je primjerice 1945. likvidirala u Maceljskoj gori 12 tisuća ratnih zarobljenika i 650 zarobljenih hrvatskih civila, a njezin komandant  danas slobodno živi u Zagrebu. Nekadašnji oznaš Josip Manolić nema nikakvo moralno pravo dijeliti lekcije o dobru i zlu!

Posljednji govor predsjednika Mesića na komemoraciji žrtvama i mučenicima holokausta u Spomen-području Jasenovac od 26. travnja 2009. godine je za osuditi jer je izrekao nekoliko netočnih informacija o karakteru jasenovačkoga logora ustaškog režima, i prešutio je 'Titov Jasenovac' u poraću odnosno žrtve komunizma u jasenovačkom logoru nakon završetka Drugog svjetskog rata, te vrijeđao žrtve komunizma.

Predsjednik Republike živi u prošlosti i sanja 'neprijateljske ofenzive', i kritiku totalitarnoga titoizma u Republici Hrvatskoj shvaća kao 'Osmu neprijateljsku ofenzivu'.

Umjesto spomena na mučenike holokausta, predsjednik Mesić se bori protiv povijesne istine, oslobađajući Tita odgovornosti za ratne zločine, zločin protiv čovječnosti i zločin genocida ili ubojstva hrvatskog naroda, što je sramota!

Predsjednik Mesić ne odvaja antifašizam od komunističkih zločina režima maršala Tita, i tako je u dva predsjednička mandata vodio borbu protiv vjetrenjača i ulazio u sukob s antikomunistima i antifašistima, demokratima kojima je stalo do povijesne istine i koji osuđuju komunističke zločine partizanskog režima maršala i doživotnoga 'predsjednika' odnosno diktatora Tita jednako kao što osuđuju i fašističke zločine. Zar su pokojni papa Ivan Pavao II ili današnji Benedikt XVI fašisti ako su osudili komunističke zločine?

Treba podsjetiti Stjepana Mesića da se Titovi partizani nisu borili za slobodu nego za jugoslavensku tamnicu naroda i komunizam, i da su protunarodnu borbu vodili revolucionarno boljševički, i da Tito nije bio antifašist nego boljševik, a politbiro CK KPJ bio je de facto zločinačka organizacija.

Otkud predsjednik Mesić zna da bi mnoge osobe, izvansudski smaknute od partizanskih eskadrona smrti 1945. godine (eskadroni smrti popunjeni očeličenim marksistima-titoistima), bile kažnjene u regularnom suđenju? Zar je najmanje nekoliko desetaka tisuća izvansudski smaknutih osoba, među njima i zarobljeni hrvatski civili i civili drugih naroda, krivo za bilo što? I koji regularni sud je njima trebao sudit, da ne bi možda jugoslavensko komunističko pravosuđe bio taj 'sud'? Samo je sud demokratske hrvatske države mogao suditi vodstvu ustaškog pokreta i osnovano osumnjičenim počiniteljima Pavelićeva režima u NDH, ili pak međunarodni sud, a ne komunisti i jugoslavensko zločinačko boljševičko 'rukovodstvo' !

Predsjednik Mesić osuđuje otkopavanje žrtava komunizma i 'mahanje pred kamerama' dok se ne utvrde činjenice, ali činjenice se ne mogu utvrditi kao dokaz dok se ne ekshumiraju posmrtni ostaci hrvatskih žrtava komunizma, ali je shvatljivo da je za titoiste neugodna činjenica što se barem u susjednoj Sloveniji, kad ne već u Hrvatskoj, vrše ekshumacije partizansko-komunističkih zločina koje je titoistički režim desetljećima skrivao upravo zato što se radi o masovnim zločinima nad nevinima, a ne nad fašistima.

U Europi su se i te kako otkopavale masovne grobnice žrtava Drugog svjetskog rata, ali i Oktobarske revolucije, kao na pr. masovna grobnica kraj Sv. Petrograda gdje je 1991. ekshumirano 1100 žrtava boljševičkog režima masovnog ubojice Lenjina. Ili na pr. masovna grobnica žrtava fašizma kraj Rima, ili masovne grobnice žrtava komunizma u Sloveniji, ili masovne grobnice žrtava komunizma u Ukrajini, Katynskoj šumi itd.

Laž je da je jasenovački logor dok je postojao u vrijeme NDH imao krematorij koji je  „radio neprestance“, jer taj logor nije imao krematorij kao neki njemački nacistički logori u okupiranoj Poljskoj i Njemačkoj, niti je logor ustaškog režima iz Jasenovca na svjetskim zemljovidima logora zaveden kao „Todeslager“, dakle, kao logor u kojemu su postojale plinske komore za usmrćivanje logoraša i krematorije za spaljivanje ubijenih. Po podacima Spomen-područja Jasenovac je u Jasenovcu postojala jedna obrtnička peć u kojoj je u ograničenom periodu spaljeno do tisuću posmrtnih ostataka, i nakon toga je ta zločinačka praksa prestala. Nadalje, jasenovački logor nije srušen od ustaškog režima nego je djelomično srušen u angloameričkom bombardiranju pred kraj rata, a nakon rata je komunistički režim obnovio njegovu funkciju i praksa ubijanja je nastavljena nad ratnim zarobljenicima.

Nesporno je da se u jasenovačkom logoru ubijalo, i da su tamo stradali i mučenici holokausta, i počast treba odati svim žrtvama svih totalitarnih režima.

Predsjednika Mesića treba podsjetiti da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe godine 1996. i 2006. osudila zločine komunističkog režima, tako i jugoslavenskog komunističkog režima pod vodstvom Josipa Broza – Tita, i da je kritika titoizma demokratski čin, da su partizansko-komunistički zločini, isto kao zločini ustaškog režima, necivilizirani čin koji predstavlja zločin i da je zločin - zločin, i da je povijesna istina da su i komunizam i fašizam počinili masovne zločine, a da revizionisti povijesti relativiziraju zločine fašizma i komunizma, i najčešće negiraju holokaust i komunistički genocid!

Titoizam je prepreka demokratskom razvoju Hrvatske i stvaranju funkcionalne pravne države, politička korupcija je teško naslijeđe titoizma, i svaka kritika titoizma je korak bliže slobodi i demokraciji u Republici Hrvatskoj čija se povijest temelji na borbi protiv fašizma i komunizma u velikosrpskoj agresiji u Domovinskom ratu (1991. – 1995.), i žrtvi hrvatskih branitelja i hrvatskih civila u toj borbi za hrvatsku nezavisnost i slobodu!

I na kraju, nacionalna pomirba ne znači miriti se sa partizanskim ratnim zločincima i komunističkim zločinima koji moraju biti moralno-politički osuđeni i javno-pravno istraženi, i to je zadaća vlade Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, DORH-a, MUP-a, forenzičara, kriminalista i povjesničara i predsjednika Republike Hrvatske. Na vladajućim političarima u Republici Hrvatskoj je da ne vrijeđaju žrtve komunizma nego da im odaju dostojnu počast, da se smaknute iz masovnih grobnica dostojno sahrani u pojedinačne grobove na gradskim grobljima, i da se digne u glavnom gradu Republike Hrvatske spomenik žrtvama komunizma, te da se jedan reprezentativni trg glavnoga grada nazove Trg žrtava komunizma, da se osnuje i uredi Spomen-područje Goli otok, i u Zagrebu da se osnuje Memorijalni muzej žrtava i zločina komunizma, sa svojim županijskim ispostavama, te da vlada osnuje agenciju za dokumentiranje i istraživanje zločina komunizma. To je moralna obveza po rezoluciji 1481 Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine, i svako izigravanje ove rezolucije od strane vladajućih političara i stranaka u Hrvatskoj, bilo na vlasti ili u parlamentarnoj opoziciji, predstavlja vrijeđanje žrtava komunizma i izigravanje demokracije, prava i slobode!

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma Goran Jurišić