HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

05. lipanj 2009.

DER UNTERGANG – PROPAST!

31.05.1993.-31.05.2009.

Dana 31. svibnja 2009. završila je oportunistička karijera čaprazlijskog makijavelista, točno sa 16 godina zakašnjenja, naime, točno na ovaj dan 1993. je pravaška većina u Središnjem odboru Hrvatske stranke prava na svom plenumu odbila manjinsku frakciju pučista (ubačenih agenata HDZ-a) za sazivanjem izvanrednog sabora stranke, i to je Središnji odbor u roku od mjesec dana izglasovao takvu demokratsku odluku po drugi puta, a Anto Đapić je mjesec dana nakon poraza isključen iz članstva Hrvatske stranke prava, i takvu je legalnu i legitimnu odluku potvrdio redovni 2. sabor Hrvatske stranke prava, održan u veljači 1995. godine.

U svakoj demokratskoj i pravno uređenoj državi, to bi bio kraj karijere jednog tipa oportunista kakvog je Otac domovine i osnivač pravaške ideologije dr. Ante Starčević opisao kao onu osobu koja u mutnome pokušava ribu loviti, kao sluga režimu.

Anto Đapić je zaista bio 'Slavoserb' ili sluga režima koji je u mutnome ribu lovio, koji je bio na vezi s udbaškom komunističkom tajnom službom, tako i sa njenom filijalom u Hrvatskoj koju je vodio udbaški capo di tutto capi Josip Manolić, po volji Franje Tuđmana. Zaista je Anto Đapić bio Tuđmanov agent-provokator u Hrvatskoj stranci prava, ubačen kao Trojanski konj, što je lažni magistar manifestirao u Uredu predsjednika Republike kada je svom zaštitniku Franji Tuđmanu rekao: predsjedniče, ja ću biti Vaš Trojanski konj u oporbi! (Transkript razgovora iz1996. godine, objavljen u Feral Tribuneu).

Kada Đapiću nije uspjelo partizanskim metodama preuzeti vlast u oporbenoj Hrvatskoj stranci prava, izdašno mu je u rušenju predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage pomagao nekadašnji partizanski major i politkomesar Franjo Tuđman, najmlađi Titov general JNA u jugoslavenskom generalštabu JNA u Beogradu.

Kako je većina predstavnika Hrvatske stranke prava odbila 1993. prijedlog smjene Dobroslava Parage, poziv za smjenom sa položaja predsjednika stranke HSP, uslijedio je formalno od predsjednika vlade RH, Nikice Valentića (HDZ), dana 1. lipnja 1993. godine. Podsjećamo, g. Dobroslav Paraga je za predsjednika HSP-a aklamacijom izabrao plenum (izborna skupština) na 1. saboru Hrvatske stranke prava 1991. godine, kada je Anto Đapić od toga istog plenuma izabran kao član Predsjedništva HSP-a.

Anto Đapić koristio se svim mogućim nedemokratskim metodama, počevši od toga da je protustatutarno sazivao ilegalnu „izvanrednu konvenciju HSP“, dok konvencija kao institut nije u statutu HSP-a iz 1991. bila predviđena, isto kao što nije bilo predviđeno da član Predsjedništva može sazivati stranački sabor, jer to je mogao samo predsjednik stranke i dopredsjednik, a dopredsjednik Ante Paradžik bio je mrtav, ubijen po Tuđmanovim i Manolićevim udbaškim eskadronima smrti. Anto Đapić nikada nije bio dopredsjednik HSP-a.

Da apsurd bude veći, Anto Đapić doslovno nikada nije bio predsjednik HSP-a, osim po sili Tuđmanova režima koji ga je 28. rujna 1993. instalirao kao svoju marionetu na taj položaj, sa ciljem da se HSP ocrni i dobije etiketu neofašističke i antisemitske stranke, da se tu tradicionalnu konzervativnu stranku hrvatske desnice uništi kao jedinog ozbiljnog konkurenta HDZ-a devedesetih godina, da se uništi hrvatsko državno pravo koje je HSP branio, i da se eliminira jedinog istinskog oponenta šefu države Franji Tuđmanu – gospodina Dobroslava Paragu, predsjednika Hrvatske stranke prava koji je to po sili hrvatskog ustava i zakona, i statutu HSP-a, i dan danas, i koji je HSP i uveo 1992. u hrvatski parlament!

Medijska javnost, glavni urednici main-stream medija u Hrvatskoj, kako vidimo, redom titoisti, isto kao i predsjednici parlamentarnih stranaka i njihova vodstva, objeručke su prihvatili dokazanu činjenicu što je autoritarni šef Republike Hrvatske Franjo Tuđman doslovno oteo jednu parlamentarnu stranku, HSP, i dao je u ruke na zlouporabu jednom Đapiću! Zašto ne kad je HSP pod Paragom bio ne samo jedina istinska demokratska stranka, nego i jedina anti-komunistička stranka koja je pet godina prije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe osudila komunističke zločine koje su Tito i njegova banda počinili na području Hrvatske i diljem bivše tamnice naroda Jugoslavije! Pet godine prije nego li je Vijeće Europe 1996. prvi puta jednom rezolucijom osudilo komunističku diktaturu i teror!

Predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga je u Hrvatskom saboru (tada zvan Sabor Republike Hrvatske) držao 1992./1993. hvalevrijedne i najbolje govore na temu ljudskih prava, komunističkih zločina, demokracije i nacionalne i građanskih sloboda.

Predsjednik HSP-a D. Paraga, ne samo da je branio dignitet Hrvatske stranke prava, njena načela i njene ljude, pravaše, članove i dužnosnike stranke od silnih i monstruoznih kleveta koje su stizale od Tuđmanova režima, ne samo na njegov račun, nego u biti na račun cijelog hrvatskog naroda, jer laž o Dobroslavu Paragi je laž o Hrvatskoj, napad na HSP bio je napad na Hrvatsku koju je HSP branio protiv velikosrpskog agresora do posljednje kapi krv, do posljednjeg metka, do posljednjeg daha, a HOS je najsjajnija pravaška organizacija koje je ikada nastala u krilu Hrvatske stranke prava, i u modernoj hrvatskoj povijesti – na čast i diku hrvatskog političkog naroda i slobodoljubivoga svijeta!

Paraga je branio HOS i HSP ne samo u američkom Kongresu kada su od strane Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića stizale monstruozne klevete da se navodno radi o hrvatskim neofašistima, nego i od monstruoznih optužbi notornog lažljivca Josipa Manolića koje je ovaj 2006. godine iznio kao svjedok optužbe tužiteljstva haaškoga suda ICTY, da je HOS navodno jedna „nacistička zločinačka organizacija“. HOS je najelitnija organizacija u modernoj hrvatskoj povijesti, uvijek vjerna svome narodu, a Manolić je veleizdajnik Republike Hrvatske i izrod hrvatskog naroda, proistekao iz zaista zločinačke organizacije – Komunističke partije Jugoslavije i terorističke organizacije SKOJ !!!

Dok je Dobroslav Paraga, predsjednik Hvratske stranke prava 1861., branio dignitet bojovnika HOS-a, Đapić je slavnu uspomenu na HOS vukao po blatu, sa simbolima HOS-a strašio Srbe u Podunavlju i ljevičare u Rijeci1998-1999. godine, paradirao u replici ustaške odore po Zagrebu, davao godinama, cijelo jedno desetljeće antisemitske izjave, i svi sa političke scene u Hrvatskoj, manje više, sve bivši i korumpirani komunisiti i udbaši, družili su se sa Đapićem, ulazili u koalicije s otetom Hrvatskom strankom prava, i time pridonosili uništavanju demokratskog i pravnog poretka Republike Hrvatske, zajedno s novinarima i urednicima medija koji su tom manijakalnom samodopadnom i korumpiranom Herostratu davali medijsku platformu za promociju u hrvatskoj javnosti; podsjećamo da je Đapić kao stanovnik Osijeka bio 1991. potpuno nepoznat osječkoj javnosti, i da je u vrijeme najžešće velikosrpske agresije na RH i grad Osijek dezertirao iz Osijeka, i tajna služba ga je plasirala kao svog doušnika u Zagrebu, u Hrvatskoj stranci prava. Ante Paradžik bio je prvi koji je Đapića identificirao kao takvoga i njegovo je mišljenje bilo da ga se treba iz stranke udaljiti.

Koliki ugled Đapić ima svjedoči činjenica da je propao na lokalnim izborima u osječkoj mjesnoj zajednici Retfali, gdje je inače stanovao od djetinjstva i da sa HSP-om nikada ne bi prelazio izborni prag da Franjo Tuđman nije za svog doušnika dao krivotvoriti izbore, pa je Đapić sa 5,01% glasova ušao 1997. u Hrvatski sabor.

Danas se USKOK bavi Đapićem, tom zasluženom političkom mrtvacu i lažnom magistru koji je sanjao postati doktor znanosti jer se uživio u ulogu ustaškog poglavnika dr. Ante Pavelića čiji je režim hvalio, posebno otkad ga je Franjo Tuđman instalirao na čelo HSP-a, a da ne govorimo o Đapićevim provokacijama kada je mjerio visinu kukuruza, pozdravljajući fašističkim pozdravom dizanjem desne ruke uvis kako bi namjerno ocrnio HSP i uništio pravašku misao koja sa fašizmom ima veze kao blažena časna sestra Majka Tereza. (Vidi pisanje The New York Timesa iz 1997.)

Anto Đapić jedan je od najkorumpiranijih bivših političara i javnih dužnosnika u Hrvatskoj, a korumpiraniji od su jedino njegovi zaštitnici, pa ćemo ih nabrojati, barem one najvažnije: pokojni predsjednik RH Franjo Tuđman, Josip Manolić, pokojni šef SDP-a i premijer Ivica Račan, i Ingrid Antičević – Marinović, bivša ministrica pravosuđa, premijer Ivo Sanader, pokojni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, Vladimir Šeks te svi premijeri RH iz devedesetih i ministri pravosuđa, svi članovi Upravnog suda RH i Ustavnog suda RH, izuzev suca u mirovini, časnog Zdravka Bartovčaka, svi glavni državni odvjetnici RH iz devedesetih i njihovi nasljednici, uključujući aktualnog Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, i neki novinari i urednici koji su svi zajedno držali Đapiću svijeću.

Ugledni kolumnist Slobodne Dalmacije Danko Plevnik izvrsno i točno je opisao hrvatsku političku balkansku elitu da je zahvaćena virusom zvan

đ a p i ć i t i s,

što je sinonim i za pljačku i sve vrste lopovluka i nepodopština u Republici Hrvatskoj.

Kako „revolucija“ ždere vlastitu djecu, tako su svi Đapićevi suradnici u otetom HSP-u, koji su podržali nepravdu, nepoštenje i protuustavne i protuzakonite akte koji proizlaze iz otimanja HSP-a godine 1993., postali u očima toga pravaškog Jude izdajnici, samo on je ostao navodno ispravan i dosljedan – ali u protupravaškim i protuhrvatskim činima i kaznenim djelima!

Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada!

Konačnim porazom na lokalnim izborima bivši osječki gradonačelnik Anto Đapić doživio je svoj konačni slom, totalni poraz, iako u jednoj guberniji i despociji kakva je Republika Hrvatska nikada čovjek ne može biti siguran hoće li i najveći kriminalci postati opet ugledni građani i državni dužnosnici i javni službenici. Stoga nikad ne reci nikad, ali u nadi je spas da bi to bio konačni slom Ante Đapića –čije je ime postalo sinonim za najveći oportunizam nakon Ivice Račana i Stipe Mesića!