HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

16. lipanj 2009.

ŽELJKO HAJDAROVIĆ – ROKO

11.09. 1960./Gardinovec/-15.06.2009.

Otišao je pred nama u vječnost Željko Hajdarović Roko, ponosni međimurski i hrvatski čuvar doma i domovine Hrvatske iz Gardinovca, mjesta u kojem je prema nekima bila jedno vrijeme stacionirana garda grofa Nikole Zrinjskog za obranu Hrvatske od njezinih dušmana. Pitamo se a što je naš Roko iz Gardinovca i mogao drugo biti nego li ponosni Međimurac, hrvatski vitez i branitelj, hodočasnik i molitelj Božjeg blagoslova za svoju domovinu, svoj narod i svoje najbliže.

Željko je bio pošten i skroman ali beskrajno hrabar i odlučan čovjek i hrvatski branitelj koji se je odmah 1990. godine od samog početka višestranačja uključio u stvaranje i obnovu hrvatske države. Sudjelovao je u opsadi vojarni okupatorske vojske u Čakovcu i Varaždinu, na Pakračkom ratištu na kojem se je proslavio sa minobacačem na običnom traktoru kao postolju sa kojeg je otvarao danonoćno vatru po četničkim zasjedama. Željko je sudjelovao u obrani i oslobađanju Čagljića, Vrane, Vranskog brda, Škabrnje, bio je cijelo vrijeme sudionik obrane na vukovarskom ratištu, a kasnije su slijedili Rokovi ratni doprinosi u obrani Šuice u BIH, Gornjeg Malovana, vojno redarstvene akcije Bljesak, Oluja i Maestral.

Ponosan na svojeg vojnog zapovjednika generala Antu Gotovinu, sudjeluje u bdjenjima, postovima za njegovo oslobođenje. Sudionik je molitvenog hodočašća od Pakoštana do dalekog Haaga u Nizozemskoj, gdje mu se ostvarila želja da po posljednji put mobitelom porazgovara sa generalom Gotovinom iz haškog zatvora.

Željko je malo ili gotovo nikada govorio o sebi, izrazito skroman, što je odlika istinski velikih, premda je dao i žrtvovao sve od sebe - zdravlje, obitelj i svoj posao za dobrobit i boljitak svojeg hrvatskog naroda i domovine. S pravom su neki prijatelji ovih dana upozorili da Roka nitko nije nadvisio u domoljublju i rodoljublju od njegovog naraštaja u Međimurju a a slobodno se može kazati i puno dalje od Međimurja. Roko je kao jedan od prvih dragovoljaca postrojbi HOS-a Hrvatskih obrambenih snaga 1991. godine i član Hrvatske stranke prava do svoje smrti, došao u pomoć kada su nas pokušali uništiti iz Banskih dvora radi obrane i pomaganja opkoljenom Vukovaru i kada je trebalo zaštititi sjedište HOS-a i stranke prava od zlouporabe i nasilja tadašnjih vlasti.

Željko je svojim duhovno- domoljubnim hodočašćima sa hrvatskim braniteljima od Vukovara do Bleiburga, od Pakoštana do Den Haaga pokazao da je kao ratnik i branitelj shvatio da ako „Bog kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji i da ako Bog grad ne čuva, uzalud stražar bdi.“ Sigurno je i radi toga dragom Bogu toliko omilio da mu se je smilovao na način da ga je posebno zavolio i pozvao k sebi za ljudske pojmove prebrzo i preko reda. Ali putevi Gospodnji nisu i naši putevi, mi često ne znamo i ne možemo razumjeti što dragi Bog čini sa ljudima na ovom nesretnom i nepravednom svijetu. Bože dragi u pomoć priteci našem Roku, pravedniku i legendarnom hrvatskom branitelju, međimurskom vitezu i hrvatskom junaku bez priznanja i slave na ovome svijetu. Dragi Bože hvala tebi i Rokovim roditeljima što smo imali čast poznavati ga, družiti se s njim i što je takav bio među nama. Dragi Roko za ovaj privremeni ovozemni rastanka s Tobom mi tvoji prijatelji ponavljamo riječi psalma Davidovog: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srce izlijevajte: Bog je naše utočište.“

Dragi Roko, neka tako i Tebi bude, amen. Neka ti je laka hrvatska zemlja u Tvojem Gardinovcu, koju si volio i do posljednjeg daha branio!

Duboko žalimo radi prerane smrti i tužnog odlaska našeg Roka sa ovoga svijeta, vjerujemo, u bolji i drugačiji svijet, u bolju budućnost za sve pravednike, milosrdne i siromašne duhom i izražavamo najdublju sućut obitelji, rodbini, sestri, prijateljima, suborcima,stranačkim članovima i svima koji su Roka poznavali i cijenili.