HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

04. srpanj 2009.

SANADEROV BIJEG NA PANTOVČAK-SASVIM IZVJESNA VARIJANTA!

Je li Sanader uistinu pobjegao u strahu od dramatičnih posljedica njegove promašene malo blef malo spin politike ili je samo zauzeo rezervnu poziciju za skok na uskoro ispražnjenu fotelju od hrvatskog neprijatelja broj jedan slobode i demokracije Stipe Mesića uskoro će se saznati, no već sada se može pretpostaviti da je posrijedi i jedno i drugo.

Lista njegovih grijeha i promašaja uistinu je impozantna, ali to nije smetalo hrvatskoj većini da makar i prekasno, zaustave HDZ-ov brod bez kormilara, već su mu dali dva puta na parlamentarnim izborima za pravo da devastira, ugrožava i pokapa vlastitu zemlju i narod. Sanader nije u ništa pozitivno pokrenuo Hrvatsku, njegova vladavina ne ostavlja nikakve trajne rezultate osim korupcije, organiziranog podzemlja i golemog novčanog duga i s pravom se treba pribojavati takvog kockara na Pantovčaku nakon odlaska sadašnje karikature od predsjednika Hrvatske.

Garnitura vlade koju je Sanader ostavio za sobom kod dobro obaviještenih može izazvati samo dizanje kose na glavu i ozbiljnu prijetnju potopom države i nacije.

Sanader je ponajprije prevario narod jer je bez referenduma odlučio učlaniti RH u NATO i na taj način ugrozio tisućljetnu tradiciju da hrvatski narod ne sudjeluje u napadačkim i osvajačkim ratovima.

Ukinuo je redovno služenje vojnog roka sa mogućim pogubnim posljedicama u budućnosti i proveo je golemo zaduživanje RH za 40 mlrd EUR.

Pod njegovim mandatom BDP je pao 6,7 posto u prvom tromjesečju, najviše u zadnjih 10 godina, deficit proračuna sada iznosi 15 mlrd kuna. Sanaderova vlada je povećala nezaposlenost na 256 tisuća, korupciju kolosalnih razmjera i umnožila državni aparat kao da je Hrvatska najbogatija europska zemlja.

Međutim, demografsko propadanje nisu nikakvim mjerama pokušali zaustaviti već je premijer poslao vlastitu kćer radi karijere i školovanja u SAD.

Sanader nije htio surađivati u njemačkoj istrazi o političkim ubojstvima jugoudbe i pranju ilegalnog novca u stranim bankama, nije uklonio strašno nasljeđe jugokomunizma i hrvatskih boljševika čak niti na simboličnoj razini, a zločinca Tuđmana apologetski je bez distance isticao kao svoj uzor, ne ispravljajući nijedan zločin i nasilje koji su se dogodili između 1990-2000. godine.

Tijekom svojeg mandata je rasprodao Plivu, hotelske komplekse i sektor trgovine stranim trgovačkim lancima, zatvorio brodogradilišta, sudjelovao u velikim kriminalnim aferama Kamen Ingrad, Maestro, splitski škver- Brodosplit, a otkrivena mu je i kolekcija skupocjenih ručnih satova bez porijekla.

U dogovoru sa Ustavnim sudom ponovno je ukinuo neradnu nedjelju i time pogazio ugovore RH sa Vatikanom, ostavio je nedirnut zakon o legalizaciji pobačaja iz 1978. godine a uveo je i dodatni takozvani antidiskriminacijski zakon koji favorizira takozvanu homoseksualnu skupinu.

U javnom životu zaveo je teror manjinaca nad većinom, doveo pregovore sa EU i Slovenijom u potpunu blokadu da bi na koncu bio proglašen Tuđmanovim nacionalistom. Na kraju je izgubio potporu EU-a u koju se je kao neznalica najviše oslanjao u sukobu sa Ljubljanom.

Je li pritisak nekih članica EU na Sanadera za dogovor sa Slovenijom također izazvao njegovu ostavku ili je pobjegao radi neizbježnog aranžmana sa MMF-om i devalvacije kune, a jedan od glavnih prigovora iz Washingtona jest da se ni je u dovoljnoj mjeri obračunao sa kriminalom u državnom vrhu, te da nije procesuiran niti jedan pripadnik njegovog političkog klana u Hrvatskoj?

U svakoj od nabrojenih mogućnosti, Sanader je pokazao da nije nikada smio dobiti povjerenje voditi narod i državu, osim ako se smatra da onaj koji je dobio parlamentarne izbore može od tog naroda i države raditi što ga je volja, pa ih ugroziti, izvesti na bojno polje ili gospodarski osiromašiti i odvesti u dužničko ropstvo kao što je upravo učinio Sanader.

U slučaju Sanadera, s obzirom na dvostruku ali ipak nepoštenu pobjedu HDZ- a iz 2003. i 2007. godine, nedvojbeno se može zaključiti da je potpuno primjenjiva poslovica da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. Pavelić je odveo Hrvate pod Titovu giljotinu, Tuđman je uništio i pokopao hrvatski narod u BIH a Sanader ga je odveo u dužničko ropstvo prema neokolonijalnom i mafijaškom kapitalizmu i lišio ga bilo kakvog atributa suverenosti.