HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

31. srpanj 2009.

NASTAVAK SUŽANJSTVA

Društveni, politički i ekonomski procesi mogu se prosuđivati na osnovu toga u kojem stupnju uspijevaju ostvariti ideale pravde, jednakosti i slobode.

No postoji jedan društveni, politički i ekonomski poredak koji, na najdrastičniji mogući način otjelovljuje negaciju sva tri ideala istovremeno- taj poredak je uspostavljen u današnjoj samostalnoj i suverenoj Hrvatskoj – poredak najveće moguće nepravde, nejednakosti i neslobode.

To je robovlasništvo.

U svojoj vlastitoj državi Hrvati su iskusili « iskonsko sužanjstvo «.

Toj zasužnjenosti kao da se ne vidi kraja i kao da baš nitko ne brine za narod osim Boga.

Bog se naime brine za sužnje, On od svojih vjernika traži da « kidaju okove nepravedne « ( Iz 58,6).

Držati druge u sužanjstvu mogu samo grešnici, oni koji su i sami duhovno zasužnjeni, koji su sužnji grijeha tj. oni koji su uhvaćeni « u mrežu zloga koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju «.

Takvi iako to neće priznati i sami su sužnji i sami su u ropstvu ( Iv 8,34).

Jesmo li mi zaista toliko zaostali i neuki da uz bezbrojne političke prvake, bezbrojne filozofe, učenjake, književnike, umjetnike, bezbrojne redove, teologe, bezbrojne socijalne i ekonomske stručnjake i organizatore ne možemo uspostaviti i osiguravati sustav slobode i definiranih odgovornosti ?

Očigledno jesmo jer smo umjesto takvog civiliziranog sustava i društva izgradili društvo siromašnih, društvo socijalno ugroženih, društvo nepravde, društvo nejednakosti, društvo neslobode, društvo nasilja, društvo potlačenih, društvo privilegiranih, društvo netrpeljivosti, društvo zlobe, društvo mržnje – neuravnoteženo društvo.

Hrvatski narod i država bili bi i jači i uspješniji u svakom pogledu kad bi njegov hijerarhijski vrh bio u potpunoj uravnoteženosti s narodom.

Hijerarhijski vrh na žalost, za razliku od naroda , ima totalitaristička shvaćanja.

Naša nesreća je u tome što pojedinci smatraju da kao hijerarhijski vrhovi, kao samostalne osobe mogu sebi uzeti za pravo i slobodu da sami sebe definiraju legitimnim predstavnicima i vođama bez obzira na idejnu uravnoteženost sa svim organizacijama i narodom.

Današnje stanje naše zajednice dokaz je potpune nevaljalosti totalitarističkog sustava u kojem prevladava samovolja totalitarističkog vrha.

Padom Sanaderove služničke diktature i totalitarizma pokušava se diktaturu produžiti i održavati.

Nameće se mišljenje kako je sad potreba imati čvrstu ruku koja bi bila « čvrsti stup « društva.

Međutim sloboda kojoj je arbitar i čvrsti stup « čvrsta ruka « izručena je toj čvrstoj ruci kao diktatoru.

Prvi dani vladavine premijerke Kosor pokazuju da smo dobili novog diktatora- slugu, koja neće vladati da služi narodu i njegovim interesima već će, kao i prethodna, biti u službi interesnih skupina, stvarnih gospodara i vladara Hrvatske.

Na to upućuje činjenica da vlada J. Kosor u ovoj krizi ne odustaje od kapitalnih projekata tipa Pelješki most što nije ništa drugo do li podilaženje i vođenje politike koja ide na ruku građevinskoj mafiji.

Nemojmo stoga niti pomisliti da je najgore iza nas.

Treba imati na umu da najgore stanje nije ono koje je postojalo u Sanaderovo vrijeme , nego će to stanje tek nastati.

Najveća osveta diktatora i diktature je upravo u stanju koje je ostavila iza sebe.

Narod danas očekuje promjene i rješenja no izgleda da mu to nitko ne može dati u onoj mjeri u kojoj on to očekuje.

Sužanjstvo će se još nastaviti i iz razloga što su sile prošlih diktatura ostale na svojim položajima, a i iz razloga što u oporbi ne vlada ideja cjeline , nego također ideje interesa u kojima određene snage također žele i nastoje krasti slobodu.

Nastavit će se i stoga što je velik broj intelektualaca ili lijen ili nesposoban da u zajednicu unese čimbenike slobode, slijedeći komotno načelo da je glavno da padne diktatura , a onda će se već sve urediti.

Nastavit će se jer se već sad vidi da mnogi ne znaju što je to biti slobodan i kud bi i što bi sa « slobodom».

Najbolju sliku diktature daje smrt « antifašista « Staljina .

Njegova desna ruka Berija , pleše od zadovoljstva što je tiranin umro i što je bar na čas osjetio što to znači biti slobodan.

On je osjećajno proživio čas oslobođenja , ali ni on ni njegovi drugovi nisu znali što znači biti slobodan , zato se diktatura nastavila.

Hrvatski narod socijalno i ekonomski izrabljen , stavljen u uvjete roblja dovest će se u stanje da će jednom misliti samo na jedno, da uništi lance ropstva i sužanjstva, da ostvari slobodu.

To će se neminovno desiti jer sloboda teži ostvarenju, jer pripada ljudskoj naravi…

Teško tada onima koji misle da mogu nekažnjeno uživati razočarenja….

OMRČEN, MIRKO