HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

18. rujan 2009.

SVIM ŽIDOVSKIM VJERNICIMA SRETNA ROŠ HAŠANA 5770 ! SVIM MUSLIMANSKIM VJERNICIMA BAJRAM ŠERIFI MUBAREK OLSUN!

HOĆE LI ZAPAD PONOVNO PROPASTI RADI VLASTITIH GRIJEHA?

U Saveznoj Republici Njemačkoj održani su izbori za tri pokrajinske skupštine, dvije u bivšoj Istočnoj (Thüringen i Sachsen/Sasija), i jednu u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, i u sva tri slučaja najveći izborni pobjednici su bivši komunisti iz nekadašnje Honeckerove komunističke partije koja se danas zove Die Linke ili Ljevica.

Bivši komunisti prešli su psihološku granicu od 20% glasova, i postali su druga politička snaga u Njemačkoj koja je počela puhati za vrat kršćanskim demokratima dok su njemački socijaldemokrati u jednoj pokrajini pali čak iza liberala koji tradicionalno dobivaju oko 10 posto ili ispod 10% glasova, otprilike koliko i Stranka zelenih koja se ujedinjenjem Njemačke fuzionirala sa građanskim demokratskim pokretom za ljudska prava iz bivše Istočne njemačke (DDR).

Ljevica, dakle, ekstremna ljevica koju čine bivši boljševici iz Istočnonjemačke komunističke partije SED, ne samo da je u međuvremenu postala parlamentarna stranka na nacionalnoj razini, osvojivši mandate u Bundestagu, nego već na predstojećim rujanskim izborima za Bundestag može doći u položaj da odlučuje o sastavljanju nove njemačke vlade, tako da njemački novinari, naklonjeni tradicionalno demokratskim strankama koje su nastale u nekadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, ironično komentiraju da se Ljevicu može spriječiti samo jamajkanskom crno-žuto-zelenom koalicijom sastavljenom od kršćanskih demokrata, liberala i zelenih. Socijaldemokrati su se javno deklarirali protiv koalicije sa bivšim boljševicima iz Ljevice, ali u barem jednoj od tri pokrajine u kojima su 30. kolovoza 2009.održani izbori je crveno-crvena koalicija izvjesna. Šok u njemačkoj javnosti je i uspjeh Ljevice u zapadnoj pokrajini Saarland u kojoj je gotovo 21% birača povjerenje dalo stranci Die Linke koju inače vodi bivši predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, SPD, Oscar Lafontaine koji je devedesetih dao ostavku na položaj šefa socijaldemokrata i ministra financija u Schröderovoj vladi i iznenada nestao sa javne političke scene u Njemačkoj, slično kao Ivo Sanader (HDZ) u Hrvatskoj, 1. srpnja 2009. godine; uzrok tadašnjem bijegu Lafontaina treba tražiti u optužbama da je navodno bio doušnik zloglasne Istočnonjemačke tajne službe STASI ili njemačke varijante Udbe i Ozne. CIA je nakon pada Berlinskog zida iz Istočnog Berlina oteo kartoteku s podatcima o doušnicima komunističke tajne službe i vratio je Nijemcima tek nedavno tako da su u Njemačkoj desetljećeipol bili slijepi jer se u njemačkoj politici nije znalo tko je tko, tko je udbaški konfident, a tko nije jer se lustracija svela na dobru volju, naime, na ispunjavanje obrasca na kojemu je u upitniku trebalo odgovoriti o članstvu u bivšoj komunističkoj partiji i suradnji za zloglasnu tajnu službu STASI u vezi koje je pokojni Simon Wiesenthal rekao da je imala više doušnika nego Hitlerov GESTAPO.

U hrvatskoj javnosti je stranka Die Linke poznata po podršci Miloševićevom režimu u vrijeme kada je NATO bombardirao Srbiju zbog etničkog čišćenja na Kosovu, 1999. godine, kada su bivši komunisti organizirali u Njemačkoj prosvjede sa po 10 tisuća sudionika.

Sadašnji potres u Njemačkoj, koji će se sutra pretvoriti u tektonske poremećaje velikih razmjera, i Njemačkoj možda dati novi vanjsko-politički kurs, vjerojatno odmak od Zapada i približavanje Rusiji, ima svoj uzrok u devedesetima kada je iz nepoznatih razloga, a tko zna kojim pritiscima izvana koji nemoraju dolaziti iz Rusije nego ih se može potražiti na liberalnom Zapadu, legalizirana komunistička partija diktatora Honeckera koja je samo promijenila ime iz SED u PDS, a poslije u Die Linke, slično kao u Hrvatskoj u kojoj se komunisti nisu reformirali nego samo promijenili ime Savezu komunista iz SKH u SKH-SDP, i poslije u SDP, te se dobar dio njih organizirao i u stranci HDZ i HNS-Liberalni demokrati. Problem je što su istočnonjemački komunisti nakon pada Berlinskog zida raspolagali sa tajnim fondovima od 50 milijuna eura koje su u međuvremenu uložili u sve-njemačke izbore. Kada se u javnosti otkrilo da je demokršćanska stranka ondašnjega predsjednika njemačke vlade dr. Helmuta Kohla (CDU) nakon ujedinjenja Njemačke stvarala tajne fondove kako bi mogla parirati bivšim komunistima, njemački ljevičarsko-liberalni mediji razapeli su kancelara Kohla kao Isusa Krista i potjerali ovog dokazanog demokrata i humanista u pustinju tako da je njegova nasljednica, koju je Kohl kao bivši Njemicu s istoka Njemačke postavio u njemačku vladu kao simbol pomirbe i krpanja jaza između istočne i zapadne Njemačke, Angela Merkel svoju karijeru u konačnici izgradila na politici ocrnjivanja svoga prethodnika i dobročinitelja Helmuta Kohla. Njena stranka CDU doduše drži stabilno biračko tijelo na pokrajinskoj i nacionalnoj razini, oko jednu trećinu ali Die Linke puše demokratima za vrat. Debalans u njemačkom društvu i politici se stvorio onoga časa kada su, ne samo legalizirani ekstremni ljevičari, nego i rehabilitirani, te imaju pristup svim elektroničkim medijima u Njemačkoj kao i tradicionalni demokrati koji su u Zapadnoj Njemačkoj nakon Hitlerove diktature gradili društvo ljudskih prava i pravnu državu. Za razliku od njih su ekstremni desničari ostali na crnoj listi, što će dugoročno imati za njemačko društvo fatalne posljedice jer postoji opasnost, opravdana i zasnovana na povijesnim činjenicama, da će i ekstremna desnica jednog dana ojačati na račun kršćanskih i socijalnih demokrata (koalicija CDU/CSU) kao ekstremni ljevičari na račun tradicionalno demokratske njemačke Socijaldemokratske stranke.

Novi skandal: bavarski demokrati kontaktirali i financirali Sanaderova koalicijskog partnera u liku Đapićeve ekstremne desnice

Što se tiče koalicijskoga partnera aktualne njemačke kancelarke Merkel, bavarske vladajuće stranke CSU, ona je s pravom skroz osramoćena u njemačkoj javnosti nakon što je tjednik Der Spiegel objavio u broju 35. od 24.8.2009. članak u kojemu je na svjetlo dana izbio skandal kontakata bavarskih demokrata s hrvatskim ekstremnim desničarima, personificiranih anti-semitom i neofašistom Đapićem. (Članak je u hrvatskim mas-medijima cenzuriran odnosno prešućen.)

Der Spiegel jeste politički tjednik koji ima socijaldemokratski profil ali nikada ne prešućuje komunističke zločine i povijesnu diktaturu boljševika, a članak o aferi oko Kršćansko-socijalne unije, CSU, i njezine zaklade Hanns-Seidel-Stiftung, koja je financirala Sanaderova koalicijskog partnera u liku Đapićevih ekstremnih desničara temelji se na činjenicama, na dokumentima. Ono što njemačka javnost danas jako dobro zna, to su u Hrvatskoj stranci prava 1861. znali oduvijek, da naime jedan dio njemačkog establishmenta paktira u Hrvatskoj s bivšim komunistima i njihovim marionetama u liku Đapićevih neofašista i anti-semita. Zbog cenzure u njemačkom i hrvatskom tisku ova strašna istina izbila je na svjetlo dana tek 20 godina nakon pada Berlinskog zida!

Koncem 20. st. su pravaši odnosno demokrati iz HSP 1861. dobili od CSU, na upit o mogućnostima međustranačke suradnje, sramotan pismeni odgovor da HSP 1861. ne prelazi izborni prag, i da CSU stoga nije zainteresiran za suradnju sa žrtvama Tuđmanove diktature. Danas njemačka javnost, i njemačko državno odvjetništvo, zna da su interesi stranaka CSU i HDZ isprepleteni mrežom korupcije, tako da je financiranje neofašista i anti-semita u Republici Hrvaskoj od strane etablirane njemačke demokratske vladajuće stranke u Bavarskoj samo nusprodukt suradnje njemačkih demokrata sa bivšim jugoslavenskim komunistima u Hrvatskoj. Članak u Der Spiegel je ilustriran fotografijom kako Anto Đapić pozdravlja dizanjem desne ruke uvis na „Sieg Heil“, što je u Njemačkoj nezamislivo, osim možda među pokojim ratnim veteranom Oružanog SS i Hitlerove jurišne brdske brigade „Edelweiss“ (brigada Runolist), poznatih po ratnim zločinima nad talijanskim vojnim zarobljenicima i zarobljenim talijanskim civilima. No, to je politika bivšeg bavarskog premijera i čelnika socijalnih demokrata Edmunda Stoibera (Sanaderova korumpiranog saveznika i prijatelja) koji je zbog korupcije i afere prisluškivanja unutarstranačke oporbe morao u Münchenu odstupiti sa državničkog i stranačkoga položaja, a umjesto demokracije i pravne države u je Hrvatskoj podupirao bivše komuniste i neofašiste.

Vrhunac ove sramotne suradnje dogodio se ljetos kada je zaklada Bavarske tvornice motora, BMW AG, bliska bavarskoj vladajućoj stranci, u goste pozvala predsjednika Mesića, iako u njemačkoj vladajućoj politici jako dobro znaju da je Mesić bivši doušnik jugoslavenske komunističke tajne službe.

Posebno u svjetlu činjenice da je njemački Glavni državni odvjetnik prijavio Republiku Hrvatsku Europskoj komisiji zbog nesuradnje oko rasvjetljavanja političkog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, poziv predsjedniku Mesiću da održi govor u Münchenu je skandalozan, posebno kad se zna da je javna tajna da predsjednik Mesić štiti udbaške zločince od kaznenog progona!

Međutim, kad je u pitanju krupni kapital, onda udbaši idu ruku pod rukom sa zapadnim veletrgovcima i bankarima, i to obično u društvu nekog bivšeg oficira JNA kao šefom neke udruge za navodnu zaštitu ljudskih prava. Za njemačku politiku, ali i domaću u Hrvatskoj, ostvariti će se njemačka narodna poslovica: Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada!

Previše jama su jugoslavenski komunisti/titoisti iskopali za Hrvate, a Franjo Tuđman pravašima (ubojstvo Ante Paradžika i generala HOS Blaža Kraljevića i dr.), a da ne bi na koncu sami pali, povlačeći sa sobom i cijelu zemlju u ponor jer patrioti nisu nikada bili, lopovi, ubojice i klevetnici oduvijek. Sve se vraća, sve se plaća, samo je pitanje uz koju cijenu? Što se tiče Njemačke, ostvaruje se prognoza njemačkih franjevaca koji su prije ravno 10 godina poput proroka predvidjeli da je Berlinski zid pao na pogrešnu stranu.