HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

08. listopad 2010.

UNIŠTILI SMISAO DRŽAVE

U hrvatskoj državi uvijek se odlučna i moralna manjina borila za visoke ideale slobode, demokracije i državne nezavisnosti dok je golema većina bila u pravilu pasivna, šutjela i time izravno ili neizravno podupirala zločinačke režime koji su upravljali narodnom sudbinom. To je jedan od glavnih razloga što je nakon završetka borbenog djelovanja u ratu za hrvatsku nezavisnost 1991. godine započeo snažan proces kupovine i trgovanja braniteljskim statusom, međutim, dok su ratna djelovanja bila svakodnevna branitelja nije bilo ni za lijek. Posljedica takvog bolesnog stanja ogleda se u tome da je takva većina izabrala potomke odgovornih za pokolje Hrvata od 1945. godine naovamo dok se u javnosti neprekidno tobože štuje kult Bleiburga i drugih masovnih stradanja pod komunističkom represijom. Isto vrijedi i za deklarativni katolicizam kojem verbalno pripada 90 posto stanovništva a u stvarnosti nekih 5-6 posto hrvatskih građana.

Nitko bolje od vladajućih garnitura između 1990-2010. nije uništio smisao stvaranja i postojanja hrvatske države, međutim, većina i dalje na izborima daje povjerenje tima i takvima, što je već odavno poprimilo razmjere kolektivne hrvatske shizofrenije, sadomazohizma i opće gluposti. Dajući mandat za vlast u ruke onima koji su rasprodali i opljačkali banke, privredu, predali Hrvatsku okupaciji stranog kapitala zadužujući je do bankrota, većina naroda kao da je svjesno izabrala vlastitu propast, kao da si je sama iskopala grob.

Postavlja se pitanje za što služi mozak većini građana Hrvatske, osim za pranje i gledanje televizijskih sapunica, jer nema racionalnog objašnjenja da desetljećima uglas rogobore da su prevareni, izigrani i pokradeni a na izborima glasaju za te iste kriminalce i lopove. Narod koji nije zreo da upravlja svojom sudbinom i izabire poštenu i pravednu vlast na putu je u sigurnu propast. Dokle je većina Hrvata spremna ići u vlastitom samoponiženju i gluposti pokazuje nedavni izbor predsjednika Jugosipovića, koji se stalno ispričava u ime tog istog naroda na sve strane kao da je hrvatski narod izvršio agresiju a ne velikosrpski odmetnici naoružani od Beograda i JNA.

O kakvoj se svinjariji radi bilo je očigledno i danas, kada je povodom smrti Milke Planinc, provoditeljice staljinističkih čistki u Hrvatskoj od 1945-1990. godine, Jugosipović izrazio javnu sućut s naglaskom na njezine zasluge za ideale socijalne pravde sa kojim je zadužila Hrvatsku i zaslužila poštovanje. Nešto ranije na proslavi srbočetničkog ustanka u Srbu pozvao je prisutne da budu ponosni na kapu partizanku sa crvenom zvijezdom petokrakom, jer je ona simbol mira i ljubavi.

Izdaja i zločin stoluju i vladaju Hrvatskom ne od danas i jučer, nego odavno. Zar nije prema mnogim vjerovanjima, okrunjen 08. listopada 1075. godine, hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, ubijen na Kosovu kod Knina, odakle su kroz stoljeća navalila tolika zla na Hrvatsku da se uistinu može vjerovati u izrečenu Zvonimirovu kletvu protiv Hrvata.

Zar nije 08. listopada 1871. izdan prvak i osnivač Stranke prava dr Eugen Kvaternik u ustanku kod Rakovice protiv Beča i Pešte, ondašnjih okupatora i porobljivača.

Zar nije izdan hrvatski narod i 1918.g., 1941.g., 1945.g. kada je odveden na masovnu klaonicu nezabilježenu u nacionalnoj povijesti.

Zar nije bio taj narod izdan od vođa takozvanog Hrvatskog proljeća Savke i Tripala, koji su obećali vjernost Titu i Partiji, izdali svoje sljedbenike i masovno članstvo Matice Hrvatske i ondašnjeg Saveza komunista Hrvatske izvrgnuli nemilosrdnom čistkama i represiji.

Zar nisu izdani hrvatski politički emigranti i njihov danak plaćen u krvi za uspostavu nezavisne i demokratske države. Zar nisu izdani pravi hrvatski branitelji, njihovi vojni i politički vođe u ratu za hrvatsku nezavisnost 1991. godine i kasnije u ratu u BIH.

Zar nije ovih dana ponovno i to od svojih izdan i zanijekan hrvatski blaženik kardinal Alojzije Stepinac u svim katoličkim tiskovinama, uključujući i najutjecajniji Glas koncila, u kojima je sustavno cenzurirana propovijed u zagrebačkoj katedrali predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija mađarskog kardinala nadbiskupa Petera Erdoea koji je izjavio za kardinala Stepinca da se „uspio oduprijeti svim pokušajima da ga se udalji od zajedništva sa Svetom stolicom, zbog toga je trpio u zatvoru i zbog toga je bio podvrgnut višegodišnjem progonstvu, i na kraju cinički otrovan, čiji je primjer uzor biskupima i svećenicima iz cijele Europe.”

Istodobno umirovljeni svećenik i dugogodišnji urednik tog istog Glasa koncila, koji prešućuje komunistički zločin trovanja kardinala Stepinca i to na sudu, uzvisuje i piše poluistine o svojem pokojnom istomišljeniku i kolegi Josipu Turčinoviću, potpuno prelazeći preko njegove mračne i kriminalne prošlosti, u kojoj je dugogodišnja suradnja sa jugoslavenskom Udbom samo jedna u nizu sramotnih ljaga koje je ovaj nanio hrvatskom svećenstvu i svojim od komunista zatočenim i umorenim kolegama.

Svi ovi pobrojani primjeri mogu biti samo pouka za one koji imaju mozak da pamte i misle, međutim, to nije nikakav izgovor ili opravdanje narodnoj većini da svojom bezglavošću nakon svega, odnosno, katastrofalnim izborom onih koji su upropastili i njih i državu tim i takvima svojim glasovima na izborima daju legalitet i kopaju svima grob.