HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

18. studeni 2010.

LIJEPA NAŠA BOCVANA

Mišljenje naroda temelj je demokratske vlasti, a prvi prioritet treba biti čuvanje tog prava. Kad bih se morao odlučiti između vlade bez novina i novina bez vlade, ne bih oklijevao ni trenutka, birajući potonje. ( Thomas Jefferson )

Današnje političko uređenje, koje imamo u RH, ne omogućuje narodu da u istome sudjeluje i bude odgovoran, da manifestira svoju odgovornost u pitanjima svoje sudbine. Narod u praksi zapravo nema instrumente i mogućnosti gdje će moći izraziti svoje mišljenje, gdje će moći pitati, kazati, kritizirati, kontrolirati i odlučivati. U RH nema mogućnosti iskazivanja vlastitog mišljenja. Imamo jedno ustaljeno mišljenje, mišljenje vladajućih garnitura koje se nikada ne dovodi u pitanje i to iz razloga, jer je takvom mišljenju zabranjeno osporavanje.

Sloboda iznošenja mišljenja neophodna je da bi se doprlo do istine, no za pravu istinu hrvatski građanin ostaje prikraćen, upravo iz razloga, jer ne postoji mogućnost iznošenja u javnost drukčijih i suprotstavljenih mišljenja. Stoga i iz razloga, jer svojim građanima onemogućuje iznošenje vlastitih stavova i vlastitog mišljenja, time i djelotvorno sudjelovanje u političkom životu, ovaj današnji režim je jedan totalitarni režim, koji svoju moć vlasti zloupotrebljava na štetu naroda i nastoji političkoj kontroli podvrgnuti cjelokupni društveni i kulturni život.

Pseudo demokratski ili, istinu govoreći, diktatorski sustav, koji je danas kod nas na snazi, za održavanje privida slobode treba kritiku i samo stoga on trpi pojedine ekscese, koji otvoreno govore i pišu o određenim problemima.Pojedinačni istupi dopušteni su i služe samo iz razloga, da bi stvorili privid demokratičnosti, a u konačnici su zapravo posve bezopasni, jer se vrlo lako utope u općem medijskom diskursu koji neprestano dokazuje upravo suprotno.

Ta pojedinačna, ekscesna, a zapravo prava sistematska kritika tolerira se u RH, kao i u svim diktaturama, u manjim dozama , sve dok predstavlja eksces, dok služi sustavu na način da mu daje privid demokratičnosti, ali kad bi takvi ekscesi prerasli u nešto veće, kad bi izazvali umnožavanje kritike sustava brzo bi bili uklonjeni. To naravno nije razlog da se odustane od pokušaja sistematske kritike, od pokušaja iznošenja istine i utiranja puta demokraciji.

U današnje doba taj posao nije ni lagan ni ugodan, iz razloga što mogućnici,koji su u mogućnosti dati život drukčijim mišljenjima i stavovima, još nisu dosegli onaj stupanj razmišljanja kakav su u civiliziranome svijetu imali intelektualci prije više od dvjesto godina.

Koncem osamnaestog stoljeća intelektualna elita tog doba temeljila je svoja shvaćanja i stavove na humanijoj osnovi nego hrvatska danas. “ …..ne dijelim vaše stavove, ali ću riskirati vlastiti život da biste imali pravo izraziti ih “ ( Voltaire). Razmišljanja u današnjoj Hrvatskoj, po tom pitanju, mogla bi se formulirati na slijedeći način: “ Ne dijelim vaše stavove i sve ću učiniti, kako ne biste imali ni mjesta, ni prava izraziti ih “.

Sve dok je tome tako, dok se ne osigura sloboda rečenom i napisanom, određenim ljudima u RH neće se moći oduzeti sloboda da rade sve što hoće!

Demokratska i pravna država,u kojoj će se donositi pravedni zakoni i u kojoj će se svi zakoni poštovati, u suprotnom, ostat će samo san.

Demokracija egzistira na borbi različitih mišljenja. Svi imaju pravo na slobodno mišljenje i njegovo slobodno izražavanje. Režim u RH nije podređen javnosti, a samim time niti ne prihvaća svoje građane kao punopravne. Zbog toga je hrvatskoj “demokraciji“ nasušno potrebna javnost u kojoj se formira javno mišljenje. Tu mediji imaju centralnu ulogu, a mogu je ispuniti samo ako jasno objave mnogostrukost različitih mišljenja. Samo tako i na taj način demokracija će moći pronaći svoje temelje u narodu, jer javnost je onaj istinski i pravi instrument kontrole političke moći. Funkcija građana u demokraciji je upravo ta, spriječiti vlast da “griješi“.No to sve nije moguće ako su mediji pod kontrolom države ili pod kontrolom kapitala, ako nisu slobodni.

Po slobodi medija RH smještena je uz Bocvanu, državu u južnoj Africi. Sustav demokracije u toj državi razlikuje se od našeg sustava samo po tome, što u našem sustavu “ Dom poglavica“sve, unaprijed donesene, odluke prosljeđuje parlamentu, a u Bocvani se sve parlamentarne odluke prosljeđuju Domu poglavica.

Razlog zbog kojeg smo, po slobodi medija, svrstani uz Bocvanu vjerojatno je taj, da su mediji i kod njih, kao i kod nas, pod kontrolom kapitala ili kapitalu podvrgnute države.

Većina naših medija iz tih razloga služe kao širitelji vladajuće ideologije, neki to rade skriveno i između redaka, a neki posve otvoreno. Stvaraju privid kritike, dajući na taj način sustavu legitimaciju. S druge strane jedan su od kanala kroz koji gospodarske elite vrše pritisak na vlast da bi se izvršili “bolni i nužni potezi“, koji bi išli njima u korist.. U svemu, sve se čini da se vladavina zakona spriječi, da mediji na budu i ne postanu glavni čimbenik stvaranja demokratske i pravne države, glavni čimbenik transparentnosti rada institucija. Iz razloga jer nemamo slobodne medije nema ni transparentnog vođenja politike, a zakon ponajviše krše političke i ekonomske elite.

Kapital i vlast u RH vide prijetnju u medijskim slobodama, stoga su mediji u RH većinom pod kontrolom istih, jer bi bez toga bili bespomoćni i njihova tiranija ne bi bila moguća.

Hrvatski predsjednik s poštapalicom “pravda“ napokon je ovih dana govorio i o medijima u Hrvatskoj, ali je zanijekao pritisak politike i kapitala na medije iako zna činjenice. Vješto je, što je njegova karakteristika, konstatirao, kako se moraju ostvariti preduvjeti, da bi mediji bili “jedan od stupova demokracije“ .Prešutio je i nije imao hrabrosti reći, da osnovne pretpostavke za postojanje slobodnih medija ne mogu postojati i iz razloga, sve dok su mediji u privatnome vlasništvu, dok ovise o svojim vlasnicima kapitalistima, koji imaju svoje materijalne interese. Prešutio je činjenicu da su mnogi mediji u RH u privatnom vlasništvu i da ih je , kao takve, nemoguće spojiti sa slobodom i neutralnošću medija.

Da bi bili slobodni i neovisni, kritični i u službi stvaranja pravne države mediji moraju biti kontrolirani iznutra, od strane novinara, umjesto od vladajućih struktura. Ne smiju biti ovisni o kapitalistima kad su prihodi u pitanju. Zbog te ovisnosti diktira se sadržaj medija, a danas se u njemu suzbija hrvatski suverenitet, dok se s druge strane promiče integracionizam,globalizam, multikulturalizam, moralni relativizam, jer tako diktiraju vlasnici, a oni su uglavnom stranci, koji o svemu ne dopuštaju javnu raspravu, koja bi mogla ugroziti njihove interese. Hrvatska je danas, uz činjenicu da je postala ekonomskom kolonijom, postala i medijska kolonija, u kojoj nas novi gospodari uče demokraciji, na način da nam određuju količinu slobode mišljenja, govora i pisanja.

U tu poziciju gurnula nas je psihopatska opsjednutost vlašću hrvatskih političkih elita, koja nema mudrost upravljanja. Mudrost upravljanja i ne mogu imati, jer ne poznaju straha Gospodnjega, a upravo on je početak mudrosti ( Izr 1,7 ; Ps 111,10) i pretpostavka za činiti pravedno.

Mirko Omrčen