HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

25. studeni 2010.

 ZLOČIN HRVATSKE UDBE U SRCU ZAGREBA 30 GODINA  NEKAŽNJEN

Zbog peticije za amnestiju političkih zatvorenika, koju je i osobno potpisao, ubijen je između 24/27, studenog 1980.godine Ernest Brajder hrvatski disident, sin Ernesta st., dugogodišnjeg političkog zatvorenika Titove Jugoslavije, koji je uspio preživjeti Holokaust, ali Titove zatvore i progone nije. Geza i Ana Breider, izvanredno hrabar i neslomljiv Ernestov stric i strina strijeljani su 1941. u Beogradu  sa dvadesetak najbližih rođaka, to je najkraće obiteljsko stablo hrvatskog disidenta i patriota, po svoj prilici usmrćenog u mračarama Croudbe u Petrinjskoj ulici u središtu Zagreba i kasnije bačenog sa balkona svojeg stana sa četvrtog kata u novozagrebačkom naselju Trnsko.

Međutim, taj skok nitko nije vidio, dakle, nema očevica tog skakanja po danu iza osam sati ujutro 27. studenog 1980.g., jer je vjerojatno Brajderovo tijelo naprosto položeno na travnjak ispred zgrade u kojoj je stanovao. Ovaj zločin hrvatskih naci-komunista ne samo da do dana današnjeg nije kažnjen, već čak nije provedena niti objektivna policijska i sudska istraga koja bi mogla otkriti još uvijek neke preživjele izvršitelje ali i jednog od naredbodavaca koji živi pod punom zaštitom  Jugosipovića, a ranije Mesića i Tuđmana u Zagrebu, odnosno Slobodana Miloševića u Beogradu i čija nećakinja je bila Sanaderova dugogodišnja osobna tajnica.

Brajder je  uhićen u svom stanu u kojem se je nalazila jedna od preslika Predstavke za amnestiju svih političkih zatvorenika u Hrvatskoj i ondašnjoj Jugoslaviji sa svim ali i njegovim potpisom kao i zabranjena publicistika tiskana u zapadnim zemljama.

Brajder se je u stanu nalazio sam prigodom uhićenja, pa je Udba nakon njegovog odvođenja zapečatila stan službenim pečatom. To je važan detalj jer je kasnije zločinački režim u namjeri da sa sebe skine svaku odgovornost za Brajderovu smrt lansirao dezinformaciju da su Brajdera nakon saslušanja pustili na slobodu, zaboravljajući da su njegov stan nakon uhićenja zapečatili. Nekoliko mjeseci kasnije, u vrijeme ostavinske rasprave stan je bio ponovno od ondašnje milicije otpečaćen i iz njega je Brajderov brat, koji je doputavao iz inozemstva, iznio pokojnikove stvari.

Zlotvorni Vjesnikov novinar Đorđe Ličina, dokazani suradnik jugoudbe i KOS-a, lansirao je kao uzrok smrti navodno Brajderovo iskakanje kroz prozor ali „zaboravio“ je da je Brajderov stan nakon uhićenja bio od policije zaključan i zapečaćen idućih pet mjeseci kao i činjenicu da navodni skok kroz prozor nitko nije vidio niti čuo od susjeda ili prolaznika  po bijelom danu. U obdukcijskom nalazu sa sudske medicine u Zagrebu utvrđeno je da na tijelu nije bilo nikakvih tjelesnih povreda, dakle, pad sa četvrtog kata stambene zgrade nemoguć je kao uzrok smrti.

Zbog okrutnog postupanja Croudbe i usmrćivanja Ernesta Brajdera prosvjedovao je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić, istragu su kasnije zatražili i Amnesty International i druge međunarodne ustanove, a u dva navrata istragu od jugoslavenske vlade zatražio je američki Senat 1989.godine, čemu se je protivila ondašnja američka vlada Georgea Busha starijeg, a u predloženoj Rezoluciji Predstavničkog doma američkog Kongresa zatražena je istraga o misterioznoj smrti Brajdera od vlade Republike Hrvatske 1998. godine.

HSP 1861. podnio je kaznenu prijavu protiv udbaša umiješanih u taj zločin od kojih su neki u međuvremenu pomrli a neki poput Mustača i Perkovića su pod zaštitom vlade i predsjednika RH. Neprocesuiranje krivaca za taj zločin čini današnju hrvatsku vlast sljednicom zločina komunističke strahovlade, ali vidi se da to njoj niti najmanje ne smeta, niti se toga stidi.

Da je hrvatski disident i mučenik Ernest Brajder uistinu  počinio suicid sudsku i policijsku istragu bi odgovorni odavno proveli i rezultate istrage javno objavili. Ovako, neprovođenjem istrage prouzročili su da ljaga i nedužno prolivena krv Ernesta Brajdera padne na obraz cijele Hrvatske.

Brajder, osim groba u kojem je položen uz svoje roditelje nema nikakav spomen u Zagrebu niti u Hrvatskoj, prešućen je čak i u nedavnoj monografiji o 50 godišnjici osnutka novozagrebačkog naselja Trnsko, bez posthumnog priznanja za njegov odvažan čin otpora komunističkoj diktaturi, dok su današnji vlastodršci na čelu sa Jugosipovićem i predsjednicom Kosor debelo sjedili u članstvu zločinačke komunističke Partije a Jugosipović je u vrijeme ubojstva Brajdera bio pripadnik Titove garde na Dedinju u Beogradu.

Narod, koji  se tako odnosi prema onima koji su svoj život položili da se u svijetu sazna istina o komunističkom teroru i strahovladi Titove jugoslavije na tlu Hrvatske od 1945-1980. ne može više ni čudo spasiti.