HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

10. prosinac 2010.

SVIJET U KAOSU I HRVATSKA

Nakon predsjednika Kennedya, pitanje je da li Zapad uopće ima karizmatičnog i pametnog demokratskog političara i državnika od formata koji zna baratati svjetskim kriznim situacijama, i da li na Istoku postoje razboriti državnici, ili su i zapadni i istočni političari potpuno ogrezli u političkoj korupciji, i zaraženi virusom oportunizma i slijepoćom za nekontroliranom moći, utjecajem, pohlepom i vlašću bez istinskog demokratskog legimitimeta nad narodima kojima se ukida nacionalna sloboda, i uvode tzv. anti-teroristički zakoni kojima se sužavaju građanske slobode pod izgovorom borbe protiv svjetskog terorizma, što podsjeća na SF-roman “1984“ od Georgea Orwella alias Blaira?

Predsjednik John F. Kennedy dokazao je da zna u teškim kriznim situacijama zadržati potrebnu hladnokrvnost, i staviti se na čelo obrane slobode i mira protiv huškača i ratnih profitera i imperijalista, kako u Berlinskoj krizi 1961. godine, tako i u raketno-nuklearnoj Kubanskoj krizi 1962. godine. Sovjetskim imperijalistima i komunistima je svojim odlučnim -„Ich bin ein Berliner“ - postavio branu njihovom planu širenja socijalističke Svjetske revolucije i totalitarna režima komunističke partije, a mudrom politikom za vrijeme Kubanske krize spasio svijet od nuklearnog holokausta. Da i zločinac može pak doživjeti katarzu i obraćenje, iako to uopće nije pravilo, dokazao je Nikita Hruščov, generalni sekretar sovjetske komunističke partije, koji se kao i John F. Kennedy borio s jastrebovima odnosno leglom zmija u vlastitu gnijezdu, hazarderi koji su željeli probleme u svijetu rješavati kroz rat i s atomskim bombama. Nažalost, predsjednik Kennedy nije se obračunao sa domaćom financijskom oligarhijom i vojno-industrijskim kompleksom, o kojemu je upozorio njegov prethodnik, antifašistički ratni junak iz Drugog svjetskog rata, general Eisenhower, tako da su ga domaći mangupi na koncu stajali glave (22. 11. 1963.), kao i Hruščova njegovi, koji je pak Kennedyevoj udovici Jaquelini odao priznanje da joj je suprug spasio svijet od uništenja!

Zato svaka kriza u svijetu koja “miriši“ na Kubansku krizu iz 1962. godine, poput, primjerice, Korejske krize od ove, 2010. godine, ili kriza u vezi Islamske Republike Iran, Iračke i afganistanske i pakistanske krize (i potencijalne balkanske krize: Kosovo – Beograd – Bosna), budi na oprez, ali izaziva i pitanje, da li je američki predsjednik Obama dovoljno jak, mudar i hrabar da suzbije domaće mangupe u vlastitim redovima koji bi najradije da su jučer krenuli u nuklearni rat s komunističkom Kinom, i Rusijom, ili nakon ubojstva braće Kennedy možemo konstatirati da je prošlo vrijeme borbe za nacionalna i ljudska prava, a da je mjesto tome, ljudskom naivnošću i kukavičlukom, ustupljeno nekolicini financijskih oligarha iz naftno-bankarskih krugova koji u svijetu izazivaju jednu krizu za drugom, kao što su lansirali svjetsku financijsku krizu 2008. godine na isti način kao i krah Wall Streeta 1929. godine. Ne bi bilo čudno da uslijed silnih nepravdi koje vladaju svijetom, ne samo u Hrvatskoj, se obistini najava mračnog Radovana Karadžića o Trećem svjetskom ratu.

Niti Nobelova nagrada za mir jednom kineskom borcu za ljudska prava ne može ublažiti oportunizam zapadne politike kojom se od vremena predsjednika Nixona (u stvarnosti Kissingerov Detante, sličan appesement-politici kompromisa s Hitlerom u Münchenu 1938.) pristupalo komunističkim režimima, i koje su kolateralne žrtve bili narodi koji su težili slobodi, poput hrvatskog naroda u Titovoj totalitarnoj Jugoslaviji – tamnici naroda! Neće ni eventualno oduzimanje njemačkog visokog državnog odličja zločincu Josipu Brozu – Titu biti dovoljna satisfakcija hrvatskim žrtvama komunizma, s obzirom na sustavnu zapadnu politiku podupiranja bivših komunista u Republici Hrvatskoj. Šteta koju je Zapad počinio u Hrvatskoj od vremena njene borbe za nezavisnost u velikosrpskoj agresiji na neki je način veća od štete koju je Hrvatskoj i njezinom političkom narodu nanijela velikosrpska agresija beogradskog režima zločinca Slobodana Miloševića.

Umjesto da u Hrvatskoj podupre demokratske snage, Zapad je podupro demonske snage, bivše komuniste, titoiste i druge vrste kriminalaca svih vrsta koji su upropastili zemlju i doveli je na prosjački štab, a Hrvate ostavili sa gaćama na štapu! Umjesto da su poslušali glas svog vlastita parlamenta na Capitolu u Washingtonu, američke su vlade slijedile sumnjive geo-političke projekte, i udovoljavale velikosrpskom agresoru, Slobodana Miloševića predugo tretirali kao ključ rješenja umjesto kao zločinca čiju se politiku ima kazniti na licu mjesta, dok je u Hrvatskoj pravni poredak stenjao pod Tuđmanovim autokratskim udbaškim režimom koji je ubijao hrvatske branitelje i demokratske oporbene političare, a srpske pobunjenike abolirao od pravosudna progona i kazne, tako da je politika kazne bez zločina dovela Hrvatsku danas gdje jest.

Bivši premijer u bijegu – bjegunac pred zakonom, mnoštvo komunističkih zločinaca, među njima i neki udbaši na tjeralici Interpola, uživaju zaštitu državnog vrha Republike Hrvatske, lažni pravaši i dalje se kite tuđim perjem otete Hrvatske stranke prava, čak ni notorni generator kriminala i korupcije u politici, Anto Đapić, nije pod optužnicom iako je bio u deal-u s bivšim premijerom u aferi “Kamen-Ingrad“ odnosno Vladom Zecom koji je dobio zatvorsku kaznu, dok njegovi pokrovitelji i zagovornici poput Đapića slobodno šeću Ružnom našom koju su udbaši i komunisti učinili ružnom zemljom u kojoj se normalni čovjek ne osjeća nimalo ugodno pored silnih narcisa koji u njoj postoje od vremena partizanska “oslobođenja“. Već i samo podatak o konstantnoj visokoj nezaposlenosti od preko 300 tisuća radnika, ako ne i preko mola milijuna, od 1990. do danas, govori da u ovoj zemlji nešto temeljito nije u redu!

Republika Hrvatska, do temelja opljačkana od domaće balkanske ex-komunističke bagre, s posljednjim atomima suvereniteta koji se uništava, nespremno je dočekala izazove na početku 21. stoljeća, sa tendencijom da doživi potpunu eutanaziju, ne samo kroz EU, nego i od Beograda koji lukavom bizantskom politikom vraća za zelenim stolom što redovito gubi u ratovima. Sjetimo se, progon Hrvatske počeo je progonom Dobroslava Parage i Hrvatske stranke prava od strane Franje Tuđmana, Josipa Manolića i Sipe Mesića i Hrvatske demokratske zajednice. Danas cijela Hrvatska biva progonjena i mučena! U međuvremenu su Hrvati zaboravili tko se za Hrvatsku uopće zalagao i borio u posljednjih 100 i više godina, od Ante Starčevića naovamo, i umjesto toga izabiru svoje krvnike koji hvale zločinca Tita i mašu crvenim petokrakama, te paktiraju sa četnicima, karikaturom od jednog Milorada Dodika i nedemokratskom Tadićevom Srbijom koja se vratila politici Slobodana Miloševića.

Licemjerni službeni Zagreb stavlja na Interpolovu tjeralicu svog dojučerašnjeg vođu, ali nije spreman njemačkom pravosuđu izručiti udbaša Josipa Perkovića, koji se također nalazi na tjeralici Interpola, zajedno s ubojicama hrvatskog mučenika i borca za ljudska prava i slobodu, Zagrepčanina i Hrvata Ernesta Brajdera. Pravosuđe Republike Hrvatske također ne misli istražiti politička ubojstva i procesuirati udbaše koji se nalaze na Interpolovoj tjeralici, ali zato je DORH spreman optužiti svakog onog hrvatskog branitelja protiv kojeg postoje i najmanje indicije da je počinio ratni zločin, i preskočiti podizanje optužnica i provođenje istraga protiv zločinačkih komunističkih očeva od nekih današnjih visokih dužnosnika Republike Hrvatske. Politiku dvostrukog morala uveo je na ovim prostorima vođa bande, Josip Broz – Tito, i današnji slijednici titoisti kliču: „Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo“, iako su odavno skrenuli s pameti!

Kao što na svijetu propada sve što se temelji na nepravdi, tako će propasti i jahači apokalipse u Banskim dvorima i na Pantovčaku, i Trgu svetog Marka kojega svojom nepravednom politikom obeščašćuju non-stop od 1918. godine.

Na Dan ljudskih prava od 10. prosinca sjećamo se svih žrtava od 1918. do danas na prostoru povijesne Hrvatske, posebice hrvatskih mučenika različitih totalitarnih ideologija i koljačkih režima, te svjesni da samo aktivna obrambena borba, koja se temelji na pravdi, donosi slobodu, moramo mijenjati sebe nabolje, i učiti iz povijesnih pogrešaka, da bi opravdali nadu koju Bog ima u čovječanstvo i narode.