HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

06. veljače 2010.

PRLJAVI VEŠ CRO-UDBE PERU U NJEMAČKOJ - HRVATSKA I DALJE U RALJAMA UDBE!

Bajićev predvidljivi ostanak na mjestu glavnog državnog odvjetnika pokazuje da vlada Jadranke Kosor nema namjeru raščistiti sa prljavštinama u vlastitim redovima a niti sa organiziranim kriminalom i korupcijom koji potapa državu.

Ništa čudno, jer se samo sa tim i takvim javnim tužiteljem predsjednica vlade može tobože čuditi nad razmjerima korupcije u Hrvatskoj kao da ona o tome ništa nije znala a sedmu godinu obnaša najviše dužnosti u izvršnoj vlasti.

Način i brzina kojom je Bajić priopćio da je Kosor na legalan a ne na sumnjiv i nelegalan način zgrabila stan u Zagrebu za 20 tisuća njemačkih maraka iz fonda Ministarstva obrane, ponovno je potvrdio da je potpuno iluzorno tvrditi da je u Hrvatskoj provedena trodioba vlasti, da je državno odvjetništvo neovisno tijelo od izvršne vlasti i da više nema nedodirljivih.

Kada je HSP 1861. sa vagonom dokumenata, dokaznih prijedloga i svjedoka zatražio otvaranje istrage o naredbodavcima ubojstva dopredsjednika Ante Paradžika, Bajićev zamjenik desetak godina držao je kaznenu prijavu u ladici, kvalificirajući Paradžikovo ubojstvo kao obično a ne teško ubojstvo kakvim ga je okvalificirala ponovljena presuda Županijskog suda u Zagrebu 1994. godine.

Bajićevo državno odvjetništvo, osim što je dalo namjerno pogrešnu kvalifikaciju Paradžikovog ubojstva a sve radi odlaska istine o naredbodavcima atentata u zastaru, nije poduzelo niti jednu istražnu radnju radi preotvaranja istrage i saslušanja preživjelih aktera umiješanih posredno ili neposredno u taj zločin.

Takav Bajić idealan je za svaku hrvatsku vlast, jer on u dogovoru sa tom vlašću pokreće istrage i podiže optužnice samo protiv onih koji se nalaze na listi za odstrel a gotovo nikako protiv onih koji sjede u ministarskim foteljama u vladi Jadranke Kosor.

Šuker, Kalmeta, Čobankovič, Vukelić prave se da ne znaju ništa o razmjerima lopovluka u resorima koje oni pokrivaju, kada je riječ o Brodosplitu, HAC-u, robnim rezervama, poštanskoj banci, Croatia osiguranju, itd.

O proizvodnji nekoliko stotina tisuća lažnih branitelja i invalida koje je producirala kao ministrica branitelja i time više materijalno i moralno naštetila Hrvatskoj nego li ijedan njezin suradnik, Bajić neće voditi istrage ukoliko mu ne naredi kakav nasljednik Kosorice.

Jednako kao što Baja nije htio ništa učiniti povodom zahtjeva HSP 1861. za otvaranje istrage za politička ubojstva protiv Vinka Sindičića, koji je pod njegovom i državnom zaštitom postao od egzekutora Udbe poslovni čovjek, pa napokon i zaštićeni svjedok njemačkog pravosuđa u predmetu Đureković.

Zanimljivo je i to da su se u svezi istrage koju je talijansko pravosuđe vodilo protiv Sindičića za trostruko ubojstvo, u njegovoj odsutnosti, kod Bajića izgovorili da su Talijani navodno dokumentaciju „izgubili“ u poplavi, pa da se ne može ništa učiniti u vezi istrage protiv Sindičića u Zagrebu. Naravno, bila je to laž vrijedna prezira, jer je Bajić imao na raspolaganju živog svjedoka očevica Sindičićevog zločina.

Pod Bajićevim mandatom ljudi osumnjičeni ili odgovorni za najteža kaznena djela poput političkih ubojstava i ratnih zločina kao Perković, Mustač, Andabak, Manolić, Sindičić i dr. ili zlouporabe položaja radi pljačke i pribavljanja protupravne imovinske koristi velikih razmjera kao u slučaju Đapić-Zec i dr., zaštićeni su u tolikoj mjeri da su prije neki od njih došli na udar njemačkog pravosuđa nego li Bajićevog državnog odvjetništva.

Bajić je trebao Račanu, trebao je Sanaderu a sada treba i njegovom ženskom alter-egu, jer on je siguran jamac da su sve istrage i optužnice pod njegovim mandatom do danas pokrenute za malverzacije i korupciju samo predstava za Bruxelles i zavaravanje domaće javnosti, da se čini kao da se nešto radi.