HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

18. veljače 2010.

FRUSTRIRANA HRVATSKA

Na čelu politike i na vrhu socijalno-ekonomskih interesa u Hrvatskoj stalno je jedna te ista skupina ljudi,ona jedina uživa blagostanje, što je protivno biti narodne zajednice i duhu slobode.

Takvo neuravnoteženo stanje može se održavati jedino diktaturom, koja će biti sve više izrazitija, kako i sama moć tih skupina bude, iz raznih razloga, ugrožena i dovedena u opasnost.

Te skupine nastoje sebi osigurati vlast, moć, prestiž, podčinjavanje, dominaciju, bogatstvo, kako bi svima drugima nametnuli svoje osobne ili društvene vrijednosti.

To rađa zlo, mržnju, nepravdu, represiju umjesto dobra, pravde, međusobnog uvažavanja i razumijevanja.

Prava moć u Hrvatskoj je ekonomske prirode,to je moć ekonomskih skupina i ta moć nije svojstvo nekog pojedinca, ona pripada skupini i postoji samo tako dugo dok skupina ostaje na okupu.

Tako kad za nekoga kažemo da ima moć, zapravo znači da ga je opunomoćila neka skupina da djeluje u njihovo ime.

Opunomoćen, podržavan i održavan na vlasti, od nekih skupina, bio je i bivši premijer Ivo Sanader .

On je otišao, pao, ali ne i cijelo diktatorsko stabilno ustrojstvo.

Čimbenici diktature u upravi i čimbenici diktature u sudstvu te sebične skupine koje osjećamo kao izrazite nosioce neuravnoteženosti uvelike su ostali na svojim pozicijama.

Narod je nakon svega očekivao rješenja, očekivao je da se dade život zakonima slobode, no izgleda da mu ta rješenja nova vlast ne može dati niti u onom roku, niti u onoj mjeri u kojima je to narod očekivao.

Slobodi se i dalje kradu i ubijaju sve njene vrednote pod njenom vlastitom zastavom.

Odlaskom bivšeg premijera ništa se bitno nije promijenilo, osim što skupine koje drže HDZ na vlasti nisu više sasvim homogene i nisu više svi na okupu.

Pod geslom “ nitko nije nedodirljiv“ vodi se borba za prevlast, borba za moć, vode se obračuni, vodi se revanšizam i osveta.

Kad nitko ne bi bio nedodirljiv to bi značilo, da bi svi bili i odgovorni, da bi svatko snosio odgovornost.

Ovo što se danas događa u Hrvatskoj nije uvođenje odgovornosti već se kažnjavaju i eliminiraju saboteri.

Kad bi se uistinu uvela odgovornost svih članova za neuspjehe ovaj nepravedni sustav bi istog trena doživio svoj slom.

Odgovornost za sve vjerne članove, koji zbog nesposobnosti, ne mogu izvršiti svoje zadaće stoga niti postoji, niti je uvedena.

Kad bi bilo odgovornosti i kad, samim time, nitko ne bi bio nedodirljiv, tada bi ministar financija , zbog financijske politike, koja je zemlju dovela do propasti i krize bez izlaza snosio odgovornost.

Tada bi ministar mora, prometa i veza snosio odgovornost zbog pronevjera i krađa u tom resoru.

Tada bi ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja snosio odgovornost što poljoprivreda nije unaprijeđena, što nema pravih projekata razvitka, što operativni projekti nisu zaživjeli, što nam ribolovne resurse uglavnom iskorištavaju talijanski ribari, što nema proširenosti obale za iskrcaj ribe…

Tada bi ministar znanosti, obrazovanja i sporta snosio odgovornost zbog toga što imamo nekonkurentno i zaostalo obrazovanje.

Tada bi ministar regionalnog razvoja bio odgovoran jer u njegovom resoru nema nikakvog razvoja, jer nam je regionalni razvoj neuravnotežen.

Tada bi na koncu i ministar pravosuđa bio odgovoran zbog nesređivanja kaosa u pravosuđu, kojim ne drma pravda, nego njime drma pravosudna mafija.

Sve dok se ne uvede odgovornost, koja je korelativ slobode vlast će se zlorabiti.

Moćnici će zasužnjivati slabe, zlorabit će svoju moć, činit će nasilje gazeći i tlačeći narod uskraćujući mu pravdu, uskraćujući mu slobodu.

Sijat će nepravdu i zlo, ali kad-tad će ono što siju jednom i žeti ( Gal 6,7), jer tko nepravdu sije požet će je sedmerostruko ( Sir 7,3).

Današnja Hrvatska država nije realizacija težnje hrvatskog naroda za slobodom, jer je negacija slobode.

Hrvatski narod ne može htjeti državu koja je negacija slobode, jer bi to značilo da je glup, da želi ono isto protiv čega se stvarno neprestano borio.

Naš narod nije glup narod, u svojoj biti on je ovakvom državom više nego razočaran.

On je frustriran.

Branitelji su frustrirani jer nije stvoreno ono zbog čega su se borili, njihova borba time je bila uzaludna.

Radnici su frustrirani jer je njihov rad uzaludan, kada dobiju milostinju kao naknadu za njega.

Nezaposleni su frustrirani jer uzaludno traže adekvatan posao.

Studenti su frustrirani jer uzaludan je njihov trud i žrtva, kad ne mogu raditi ono za što su se školovali, a mnogi uopće ne mogu raditi.

Frustrirani su i mnogi drugi, jer ovaj današnji poredak u RH ne predstavlja ništa do li jedan reakcionarni, tiranski i izrabljivački položaj, koji će jednom, za pretpostaviti je, biti uništen od naprednog, slobodoljubivog i potlačenog poriva.

Nije važno kako ćemo nazvati povlaštene skupine koje imaju moć u Hrvatskoj, nego je važno samo to da te skupine pritiskuju narod, da su Hrvati pritisnuti.

A na osnovu svih iskustava, potlačene skupine, klase i mase redovno su, kad je ventil prsnuo, uništavali nosioce pritiska.

MIRKO OMRČEN