HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

28. veljače 2010.

DVADESET GODINA TERORA KOMUNISTIČKE

PARTIJE HDZ-SDP NAD STRANKOM PRAVA

114. godišnjica ovozemnog odlaska utemeljitelja Stranke prava Oca domovine Ante Starčevića 28. veljače 1896. godine!

25.02.1990.- 25.02.2010. dvadeseta obljetnica obnove Hrvatske stranke prava

Na 114. spomendan preminuća utemeljitelja Stranke prava Oca domovine Ante Starčevića prisjećamo se i dvadesete obljetnice obnove Hrvatske stranke prava, zabranjene 06. siječnja 1929. godine. Na isti taj datum, ali 64 godine kasnije instrumentalizirani Upravni sud Republike Hrvatske presudom je amenovao administrativno nasilje Tuđmanove vlasti nad Hrvatskom strankom prava koju su utemeljili Starčević i Kvaternik 1861. godine.

Stranka prava koja se je od svoje obnove 25.veljače 1990. u nepune tri godine postojanja najodlučnije zalagala za ostvarenje hrvatske državne nezavisnosti i ujedinjenje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ostvarenje Hrvatske kao države ljudskih prava i potpune demokracije, raskida sa svim oblicima i ostacima jugokomunizma i nositelja udbaških pogroma nad hrvatskim i drugim građanima, postala je objektom sustavnog i neprekidnog progona Tuđmanove zločinačke vrhuške, te je njezino vodstvo i članstvo došlo pod udar državnog terora, atentata, ubojstava, podmetanja bombi, montiranih uhićenja i političkih sudskih postupaka sve do konačne zabrane rada 28. rujna 1993. godine.

Uzaludna su bila sva nastojanja vodstva i članstva HSP-a, koje je od tog vremena stavljeno u potpunu cenzuru i izvan zakona, da povrati nasilno oduzetu legitimaciju i registraciju uzurpirane Stranke prava.

Neoboljševički Tuđmanov režim odlučio je silom ukloniti samoniklo organiziranje onog dijela hrvatskog naroda u domovini i inozemstvu oko Hrvatske stranke prava, koji je bio sustavno potlačen, obespravljen, bez osnovnih nacionalnih, ljudskih i građanskih prava a kao takvi, predstavljaju veliku većinu u Republici Hrvatskoj.

Hrvatski neoboljševici i udbaši predvođeni Tuđmanom uvidjeli su da bi daljnje djelovanje i jačanje Hrvatske stranke prava nužno dovelo do sigurnog gubitka njihove vlasti na slijedećim parlamentarnim izborima 1992. godine, pa su poduzeli žestoku kampanju ocrnjivanja i klevetanja Stranke prava kao tobožnje nositeljice neoustaštva i neofašizma u Hrvatskoj, dok su postrojbe HOS-a klevetane kao počinitelji mnogostrukih ratnih zločina.

Za taj kriminalni cilj angažirana su velika novčana sredstva i agenti provokatori u Hrvatskoj, a u inozemstvu su angažirani neki ugledni potkupljeni strani novinari, diplomati, parlamentarci i PR agencije.

Međutim, kada niti sve to nije davalo očekivane rezultate, jer je Stranka prava izvornom pravaškom ideologijom i djelovanjem, stavljajući na raspolaganje obrani Hrvatske i Bosne i Hercegovine u sudbosnosim trenucima svoje dragovoljačke postrojbe HOS-a, iz dana u dan jačala, FranjoTuđman je naredio ubojstva, atentate, uhićenja, nasilnu deložaciju Stranke prava iz njezinog Starčevićevog doma u koji je sve do danas useljena Grada knjižnica Zagreba, da bi na koncu krivotvorio parlamentarne i predsjedničke izbore 02. kolovoza 1992. godine na kojima su Stranka prava i njezin predsjednik Paraga pokradeni za oko 30-35 posto glasova prema procjenama stranih zapadnih diplomata.

Naposljetku, teror nad Strankom prava od Tuđmanovih i kasnije Račanovih croboljševika, kulminirao je administrativnim oduzimanjem tada najjače oporbene parlamentarne stranke, koju su stavili putem svojih agenata provokatora odgojenih u retortama Udbe i Kosa Jugoslavenske armije pod svoju kontrolu te im ta lažirana surogat Stranka prava služi do danas kao jedna od poluga održavanja na vlasti, kao sredstvo sprečavanja okupljanja i omasovljenja pobornika pravaške ideologije i djelovanja, čija je maskima izražena u geslu Bog i Hrvati, po kojem iznad hrvatskog naroda kao nositelja suverene vlasti, ne može biti ni Bruxelles, ni Beograd, ni London, ni Washington, ni Moskva ili Beč već samo svemogući, vječni i jedini stvaratelj Zemlje i Neba, dragi Bog.

Ne budu li novi hrvatski naraštaji bili mudriji i sa boljim povijesnim pamćenjem od dosadašnjih, dogoditi će im se ne samo ponavljanje najkrvavijih stranica hrvatske povijesti već i brisanje nacionalnog identiteta, jezika i kulture sa političke i zemljopisne karte svijeta u bliskoj budućnosti. „Onima koji se ne sjećaju prošlosti, suđeno je da im se ona ponovi“!/G. Santayana/