HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

19. ožujak 2010.

ODUMIRANJE NA RATE

Kada mačke nema, miševi kolo vode. Tako i Hrvatsku vode po bespućima Tuđmanovi sljedbenici poput broda bez kormilara. Kakve je kvalitete i značaja hrvatska premijerka ne bi se trebalo čuditi ako se već sutra Hrvati probude u nekoj novoj jugobalkanskoj tvorbi, ne mora više biti srboslavija ali može biti zapadni Balkan, balkanska unija, federacija, itd.

Uostalom, jedan dio takozvanih Hrvata bili su rodonačelnici jugoslavenstva i potom su Beogradu samo izručili svoje veleizdajničke snove, koje je ovaj od takvih raspamećenih objeručke prihvatio kao neočekivani poklon na tanjuru.

I onda su Hrvatima bili krivi Srbi kroz cijelo 20. stoljeće a ne loši momci iz vlastitih redova. Prošlost nam govori da je svijet mogao živjeti bez slobodne i demokratske Hrvatske, a do ovog naraštaja jest hoće li se negativna prošlost ponoviti.

Administracija američkog predsjednika Obame nalazi se pred povijesnim uspjehom o kojem su sanjali naraštaji Amerikanaca tijekom cijelog prošlog stoljeća, u kojem se zrcalila sva okrutnost i nehumanost američke stvarnosti, u kojoj je postojala još donedavno rasna segregacija a tek danas će, uz velike otpore, ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje i za najugroženije, siromašne dijelove američkog društva.

Iz toga proizlazi poruka da se za prava i pravdu hrvatskog čovjeka mora izboriti on sam a ne očekivati da će mu to netko pokloniti na tanjuru, ili da će se to ostvariti ulaskom u neke nove neizvjesne paktove i unije.

Nažalost, i sadašnja američka administracija ni približno ne sagledava pogreške i grube previde koje su učinili njezini prethodnici u odnosu prema analizi stanja i problema sa kojima se Republika Hrvatska suočava o čemu zorno progovara zadnje izvješće američkog Državnog tajništva o poštivanju ljudskih prava i demokracije u 2009. godini. Možda se tome i ne treba toliko čuditi kada se zna da je Bushova administracija instrumentalizirala američku državu u grubog kršitelja demokratskih standarda, ljudskih prava i međunarodnog pravnog poretka uvodeći na velika vrata jednostrane agresivne vojne intervencije, mučenja ratnih zarobljenika i pritvorenika, tajne zatvore bez prava na suđenje, zabrana istrage protiv mučitelja, izvansudske egzekucije, itd.

Državno tajništvo pod vodstvom Hillary Clinton prikriva cijelu skalu grubih povreda političkih i građanskih prava hrvatskih građana u Republici Hrvatskoj i ponovno stavlja glavni akcent na povredu ljudskih prava etničkih manjina i alternativnih skupina i pokreta dok svjesno zanemaruje masovnu korupciju pod zaštitom najviše vlasti, neprocesuiranje organiziranog političkog kriminala, sveprisutnu cenzuru na političkoj i medijskog areni. Nema riječi o sprečavanju istraga o počiniteljima komunističkih zločina, međunarodnim tjeralicama za počiniteljima komunističkih zločina, neprocesuiranju počinitelja niza političkih ubojstava, koruptivnom sudstvu, nevraćanju konfiscirane imovine nasljednicima žrtava komunizma, itd.

Nasuprot tome, iz razloga što je režim bez pristanka hrvatskog naroda učlanio državu u NATO savez, bivša američka senatorica krivotvori istinu kada tvrdi da političke stranke u Hrvatskoj mogu raditi bez ograničenja ili ikakvih smetnji, kao da zaboravlja da su neke političke opozicijske stranke uništene, vodstva im poubijana ili smjenjena u nasilnim stranačkim pučevima radi njihovog nestanka ili pretvaranja u poslušne satelite stranke na vlasti.

Nedavno je preminuo jedan od najpoznatijih disidenata bivše komunističke Jugoslavije, Mihajlo Mihajlov, književnik i potomak ruskih emigranata u Kraljevini Jugoslaviji, čiji je jedini grijeh bio esej o sovjetskoj strahovladi i osnivanje neovisnog časopisa „Javnost“ u Zadru 1966. godine.

Neki od njegovih udbaških progonitelja, radi kojih je proveo sedam godina u Titovim zatvorima i napokon emigrirao u SAD, ostvarili su političke i diplomatske karijere u nedemokratskim sustavima Tuđmanove i Mesićeve vlasti u Republici Hrvatskoj.

I pisac Mihajlov nadao se da će po dolasku u SAD moći utjecati na stav američke administracije glede Titove jugoslavenske diktature, da bi na kraju doživio gorko razočarenje, jer mu je nedvosmisleno dano na znanje da je Jugoslavija komunistička diktatura, ali da su ti balkanski divljaci naši američki saveznici i da neće moći provoditi antijugoslavensku propagandu u Americi.

Takva se pogrešna i promašena vanjska politika američke administracije nastavila i prema izdancima komunističke diktature koji još uvijek drže svu vlast na Balkanu i u Republici Hrvatskoj, koja programirano odumire na rate.