HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

16. travanj 2010.

BOGATI SIROMASI!

Iz zemlje napasnice i mjesta robovanja izvede ih Bog. Praoci nađoše svoje obitavalište u Kanaanu koji će za njihovo potomstvo ostati zemlja obećana “kojom teče med i mlijeko“ ali i prokletstvo bude li Izrael okrenuo leđa ( Pnz 28,33; Jr 4,23-28). Predviđa se čak i najgora prijetnja gubitak zemlje i izgnanstvo ( Pnz 28,63).

Kao zemlja Kanaanska, zemlja je Hrvatska. Mjesto je to koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja. Zemlja je to potoka i vrela, zemlja pšenice i ječma, loze, smokava i šipaka, zemlja meda i maslina, zemlja u kojoj se ne bi trebalo sirotinjskog kruha jesti. Uz sve to bogatstvo koje nam je Bog dao, Hrvatska danas poprima obilježja trećeg svijeta, razorene privredne i socijalne strukture, to je zemlja zaostajanja, zemlja ropstva i nepravde, zemlja iseljavanja,zemlja bijede i siromaštva u kojoj se nema ni za koru kruha.

Što se to dogodilo sa ovom zemljom da se survala u provaliju, i sa ovim narodom da je načinio provaliju u sebi?

Dogodilo se ono o čemu je početkom devedesetih govorio franjevac Ante Grbeša . U svom produhovljenom govoru on je tada između ostalog kazao:“ Nadam se da smo svi postali svjesni golemih promjena koje se dogodiše i još se događaju u našoj zemlji. Ne mislim tu samo na promjene u državnom i političkom smislu, već na svekolike promjene koje su zahvatile čovjeka na ovoj vjetrometini civilizacije….U prijašnjem je društvenom sustavu materijalno blagostanje bilo ideal društva kao zajednice, a bogatstvo se pojedinca držalo državnim neprijateljem. Sada je obratno. Bogati pojedinci kao da postaju uvjet opstanka države i ideal svakog pojedinca….Svima nam je jasno da bitna promjena materijalnog stanja, a pogotovo krajnosti kakve se sada kod nas događaju-od siromaha do bogataša preko noći – mijenjaju bitno čovjeka i u njegovoj nutrini. Kako se obogatiti materijalno a ne osiromašiti duh? Nekima se upravo to dogodilo; u ovih posljednjih nekoliko godina učinili su takav jaz u sebi da se sad sami ne prepoznaju pa imaju teškoća sa svojim identitetom, a onda i sa smislom života…..Jedna od glavnih težnji ovog društva je uspostaviti tržišne odnose u gospodarstvu.

To je i jedan od glavnih uvjeta ulaska naše domovine u svijet zapadnih naroda. A to je ujedno i stožer oko kojeg se sve vrti u današnjoj zapadnoj civilizaciji. Sve je u funkciji tržišta i sve se vrednuje kroz prizmu tržišne koristi. Svi oni koji su iskusili kako funkcionira zapadni svijet znaju da je taj tržišni mentalitet često jako okrutan. Gospodarstvenici će na to reći:“ Ali mi boljeg mehanizma od tržišnih odnosa nemamo“. No prije nego nam se sve to dogodi, razborito je zapitati se: Je li dobro da nas taj zapadnjački tržišni mentalitet posve obuzme?

Mislim da je stvarna opasnost za čovjeka uvijek kad postane zaokupljen samo jednom svojom potrebom, Sada je u našem društvu najizraženija potreba za brzim materijalnim dobitkom. Tako se zanemaruje svoje najbliže a ljude se počinje gledati iz tog kuta svoje materijalne koristi. Materijalne stvari postaju tako vrednije i od onih koje su smisao života…Bogat čovjek zapravo je zarobljenik vlastitog imetka. On je navezan na ono što ima. Nema vremena niti za ljude niti za Boga, još i više, čini se kao da mu nitko nije potreban. Riječju, bogat čovjek je u opasnosti da bude samodopadan i samodostatan, a bogatstvo da mu postane njegovim bogom.

Osobita je opasnost da se to lako dogodi čovjeku koji se preko noći obogatio, bez dugotrajna odricanja i velike muke. Bogatim ljudima se počesto događa da im je bogatstvo važnije i od njih samih, važnije im je imati nego biti, tako da mnogi u toj silnoj trci za novcem izgube i zdravlje i obitelj i prijatelje. Bojim se čovjeka koji misli da, kad postane bogat, više neće ovisiti ni o kome, a još više onoga koji stječe bogatstva na štetu kvalitete života ljudi u zajednici kojoj pripada ili se uopće ne obazirući na nju.

Jesmo li već na putu da iz nesreće komunističkog kolektivizma odemo u prazni individualizam? Iako se sada može činiti smiješnim naglašavanje opasnosti od pretjerana individualizma, ipak postoje jasne naznake da krećemo k opasnom individualizmu. Neki beskrupulozno zgrću bogatstva misleći samo na sebe, a ne misleći na siromašne, slijepe i hrome. Ne samo da je uspjeh opstanka svake zajednice, osjećaj za druge i djelatno zalaganje za one koji su zbog bilo kojeg razloga u lošijoj životnoj situaciji od nas, već je to uvjet bez kojeg čovjek ne može ostvariti svoj životni cilj- biti sretan čovjek! Može mu se doduše u početku svog uspjeha učiniti da je sam sebi dovoljan za svoju sreću, no ubrzo će osjetiti prazninu…Uočavamo li kako sve više ljudi obuzima velika gramzljivost, osobito kod privatizacije u gospodarstvu? Hoće li oni na kraju dobiti ili izgubiti?“…..

Hrvatska je od vremena ovog teksta do danas postala jedna totalitaristička tamnica duha i stratište dostojanstva čovjeka.

U njoj ne smije vladati,niti vlada pravo i pravednost, kako bi se na taj način potpuno dokinula sloboda pojedinca, da bude neslobodan. Sve više aspekata našeg društva je u rukama oligarhije što vodi prema apsolutnoj kontroli. Te elite vladaju u vlastitim interesima i drže mase u neznanju. Težnja im je da vlast upravljanja bude u rukama nekoliko pojedinaca, koja bi donosila ili donosi većinu odluka.

To će moći, ili mogu, jer su već sada vlasnici većine imovine u gospodarstvu, kontroliraju i utječu na važne čimbenike u državi i tako postaju vladajuća klasa.

Oligarhija u RH utječe i sudjeluje u svim ključnim političkim, financijsko-gospodarskim i kulturološkim pitanjima i odlukama. Od njenog nasrtaja, kako iznutra, tako i izvana, teško ćemo obraniti barem dio nacionalnih bogatstava i nacionalne imovine.

Svaka naša vlast pokazala se kao najradikalniji pristaša rasprodaje svih dobara i bogatstava od banaka, telekomunikacija, osiguravajućih društava, energetskih sustava, poduzeća, hotela do morske obale, a to će se dogoditi i sa otocima, šumama, poljoprivrednim zemljištem i izvorima pitke vode.

To su izdajničke vlade, koje mahom čine pripadnici bivše propale ideologije, koji bi Hrvatsku prodali za bilo što i koje Zapadna Europa podržava i iz razloga kako bi poslužili da se ostvare skriveni ciljevi kapitala, a ne da ostvare slobodu hrvatskom narodu.

Krupni kapital u obliku oligarhije je vrsta tiranije i ako se je želimo osloboditi moramo se početi obrazovati za slobodu kako bismo slobodu izborili. Inače ćemo biti poraženi, bit ćemo roblje i siromasi u ovoj našoj bogatoj zemlji.

Sile koje danas teroriziraju Hrvatsku jesu jake, možda i prejake da bi im se moglo uspješno i dugo suprotstaviti, no unatoč tome naša je dužnost učiniti što god možemo da bi im se suprotstavili.

Treba širiti ideju slobode jer narod koji hoće slobodu, a naš narod to hoće, mora se hraniti idejama slobode.

MIRKO OMRČEN