HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

22. travanj 2010.

TUĐMAN JE DIJELIO REPUBLIKU BIH

Podjela Bosne i Hercegovine je povijesna činjenica. Podjela je sankcionirana Daytonskim mirovnim sporazumom, 1995. godine. Nakon toga je međunarodna zajednica ukinula međunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, i podijeljenju BiH uokvirila formalno u državu BiH sa dva entiteta, od čega jedan entitet tvori genocidna tzv. Republika Srpska, pri čemu je velikosrpski agresor nagrađen sa 49 posto državnog teritorija nekadašnje Republike BiH koji je osvojio nakon čega je međunarodna zajednica nagradila srpsku agresiju, i kaznila žrtve agresije!

Dayton 1995. je München 1938. ili drugim riječima, podjela Bosne i Hercegovine je sramota Zapada isto kao što je povijesna sramota Zapada podjela Čehoslovačke, ugovorena između Zapada i Hitlera. Podjela Bosne i Hercegovine dogovorena je između Zapada i Slobodana Miloševića koji je kao problem europske sigurnosti postao partner za ispisivanje najtamnijih stranica europske povijesti nakon Drugog svjetskog rata, što je konstatirao i britanski novinar Ian Traynor. Uz Slobodana Miloševića su u Daytonu BiH dijelili prvi predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, i predsjednik Predsjedništva Republike BiH, Alija Izetbegović.

Prvi predsjednik Republike Hrvatske, Frano Tuđman, ne samo da je dijelio Republiku Bosnu i Hercegovinu, nego i Republiku Hrvatsku jer je 1994. prihvatio međunarodni Plan Z-4 od tzv. Kontaktne skupine.

Hrvatska stranka prava 1861. je nakon Daytona podnijela Ustavnom sudu Republike BiH tužbu radi poništenja podjele Republike BiH, ali Sud u Sarajevu je tužbu odbio, a posljedica odbijanja je bilo ukidanje Ustavnog suda kao i Republike BiH, i stavljanje podijeljene BiH pod međunarodni protektorat koji traje do danas!

Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, ispričao se u parlamentu BiH u Sarajevu za službenu hrvatsku politiku koja je u vrijeme rata sudjelovala u podjeli BiH, i izrazio žaljenje za žrtve u hrvatsko-muslimanskim sukobima koje su nastale kao posljedica sudjelovanja službenog Zagreba u podjeli BiH. Nema ništa spornoga u tome da se oda počast muslimanskim i hrvatskim žrtvama koje su nastale u međusobnom sukobu za slobodne dijelove teritorija tadašnje Republike BiH. Sporno je kad se hrvatski predsjednik ispričava za srpske žrtve jer uzrok ratnoga stradanja Srba leži u agresivnoj politici srpskog režima komunističkog diktatora Slobodan Miloševića koji je početkom devedesetih pokrenuo seriju ratova na području bivše Jugoslavije koji predstavljaju velikosrpsku agresiju, a ne “jugoslavenske građanske ratove“ kako to u stilu velikosrpske propagande prikazuje predsjednik Srbije, Boris Tadić, u razgovoru za Wall Street Journal.

Na Zapadu vole čuti povijesne neistine kako je rat na području bivše Jugoslavije navodno bio “građanski rat“ jer izazivača rata, Slobodana Miloševića, nitko na Zapadu nije zaustavljao, naprotiv, dok se na Zapadu ustrajavalo na “teritorijalnom jedinstvu SFRJ“, Miloševićev agresivni režim taj je interregnum iskoristio za osvajački pohod na Hrvatsku koji je pomno isplaniran i koji je imao svoj temelj u velikosrpskoj pobuni nakon prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Neki zapadni čimbenici čak su i aktivno pomagali velikosrpsku agresiju na Hrvatsku i BiH.

Iako Josipović nije taj koji ima moralno pravo govoriti o podjeli BiH jer je partija koja ga je kandidirala za predsjedničke izbore aktivno sudjelovala u podjeli BiH, činjenično je povijesno točna konstatacija da je Hrvatska sudjelovala u podjeli BiH jer se politika predsjednika Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini temeljila na njegovoj viziji obnove banovine Hrvatske iz 1939. i dogovora iz Karađorđeva (i Tikveša) u ožujku i travnju 1991. godine. Državna izaslanstva Srbije i Hrvatske crtala su u zajedničkom povjerenstvu novi zemljovid podijeljene BiH, sa srpske strane Miloševićev kadar Smilja Avramov, s hrvatske stranke prvo socijal-liberal Zvonkno Lerotić, poslije socijal-demokrat Dušan Bilandžić. Šef liberala Dražen Budiša je u američkome Kongresu branio hrvatsko sudjelovanje u podjeli BiH, a predsjednik međunarodne udruge za zaštitu naroda, Tilman Zülch, koji je zaslužan za uzimanje u zaštitu hrvatskog naroda kao žrtve velikosrpske agresije i genocida, u Zagrebu je prosvjedovao protiv podjele BiH, ali je ostao u tome prosvjedu usamljen jer mu se HSLS i Budiša nisu pridružili u odlasku u BiH da se na licu mjesta prekinu hrvatsko-muslimanski sukobi.

SDP i Ivica Račan su se složili s Tuđmanovom politikom podjele BiH i kao parlamentarna opozicija podupirali podjelu susjedne države koju je Franjo Tuđman dijelio tako da je vodio dvije paralelne politike, jednu javnu (priznanje nezavisnosti Republike BiH, prihvat muslimanskih prognanika i izbjeglica koje je u BiH srpski agresor 1992. etnički čistio i izvršio genocid nad žrtvama agresije), i tajnu politiku stvaranja paralelne linije zapovijedanja, stvaranja para-republike Herceg-Bosne, etničko čišćenje muslimanskog pučanstva u Hercegovini i Srednjoj Bosni, kao i izdaje Bosanske posavine koju je srpski agresor potom etnički očistio od Hrvata i Muslimana/Bošnjaka. (S druge strane je bosansko-hercegovačka bošnjačka strana etnički čistila Hrvate u Srednjoj Bosni.)

Uvod u podjelu BiH bilo je Karađorđevo 1991., zatim političko ubojstvo dopredsjednika Hrvatske stranke prava i načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, Ante Paradžika, 21. 9. 1991. u Sesvetama kraj Zagreba, zatim, sastanak Mate Boban – Radovan Karadžić u Grazu, svibnja 1992. (kojega je organizirao tadašnji najuži suradnik Franje Tuđmana i drugi čovjek Republike Hrvatske, Josip Manolić), i smrtonosni atentat i višestruko političko ubojstvo hrvatske elite na čelu s generalom Blažom Kraljevićem i osmoricom stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga u zasjedi u Kruševu kraj Mostara koje je likvidirala tzv. Kažnjenička bojna HVO-a kojim je upravljao predsjednik Tuđman.

Blaž Kraljević je bio kao hrvatski branitelj i branitelj Bosne i Hercegovine izričiti protivnik podjele Bosne i Hercegovine, na tragu politike predsjednika Hrvatske stranke prava, Dobroslava Parage.

HOS i HSP pod Paraginim vodstvom, Hrvati, bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga bili su jedina snaga koja se stavila na raspolaganje obrani BiH od velikosrpske agresije i koja nije dijelila BiH nego aktivno branila njenu teritorijalnu cjelovitost i državnu nezavisnost, te štitila stanovništvo BiH od srpskog fašizma!

U hrvatskoj politici nema druge snage osim Paragine koja je konzekventno politički i vojnički branila BiH od velikosrpske agresije i politike podjele koju su forsirali Milošević i Tuđman, kao i njihove marionete Radovan Karadžić i Mate Boban.

Stoga Hrvati mogu biti ponosni da je postojala pravaška politika Dobroslava Parage koja je spasila obraz hrvatskoj naciji pred sramotom što je Franjo Tuđman hrvatsku žrtvu pretvorio podjelom BiH u sukrivca za rat u BiH kojega je svijet stavio na crnu listu isto kao i Miloševićevu Srbiju koja je podjelu BiH propagandistički iskoristila da srpsku agresiju na BiH predstavni kao “građanski rat“, za što je Beogradu alibi dao Franjo Tuđman kojega se zbog politike podjele BiH odrekao njemački kancelar Helmut Kohl kao najzaslužniji, pored pape Ivana Pavla II, za međunarodno priznanje državne nezavisnosti Republike Hrvatske!

Josipovićevoj isprici i žaljenju u Sarajevu se ne treba pridavati veliku važnost jer njegova politika nije u korist BiH nego u korist stvaranja nove državno-pravne sveze Hrvatske i Srbije, koja svoje korijene opet ima u Tuđmanovoj politici stvaranja konfederalne Jugoslavije, što piše u prvom programu HDZ-a iz 1989. godine i na referendumskim listićima iz 1991. godine.

I opet ni HDZ ni SDP, ni Franjo Tuđman ni Ivica Račan, nemaju nikakve veze s hrvatskom nezavisnošću nego ondašnji HSP pod vodstvom Dobroslava Parage, koji je u svom programu imao predviđenu hrvatsku nezavisnost, i koji se aktivno borio i izborio za ostvarenje stoljetnog sna Hrvata o državnoj nezavisnosti. Sve drugo su laži iz Tuđmanove pandorine kutije, i ta povijesna istina će s protekom vremena doći na svoje mjesto. Do tada će “hrvatski“ državni vrh izreći još puno laži i ići će do kraja u rušenju ustavnog poretka, provođenju državnog udara i diktature nad Hrvatima na kojima je da tome stanu na kraj, jer postoje samo dvije alternative: ili sloboda, ili smrt!