HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

23. travanj 2010.

NOVA UTOPIJA

Realni socijalizam u istočnoeuropskim državama, taj navodni pokret za oslobođenje uz nacionalsocijalizam bio je najveći sustav robovanja u novovjekoj povijesti. U tim sustavima događalo se razaranje čovjeka i svijeta, i to je istina koju danas više nitko ne može osporiti. Bila su to uređenja koja su stvarala ropstvo, a sva uređenja koja stvaraju ropstvo su nepravedna uređenja.

Čemu se čovjek pojedinac i cjelokupno čovječanstvo može danas nadati i što može očekivati da će mu u budućnosti donijeti današnje pravno uređenje pod imenom globalizma i globalnog kapitalizma?

Slično kao što je nacional-socijalizam težio stvaranju “idealnog čovjeka“ “savršenog arijevca“, a komunizam “savršenog proletera“ tako i današnja globalizacija, koja se odvija na političkom, ekonomskom i kulturološkom planu teži tome da cijeli planet pretvori u jedno veliko homogeno tržište i tip čovjeka koji će usvojiti mentalne strukture homo-economicusa. Čovjeka tog tipa bi trebao zanimati samo novac, profit, interes, moć, slava, osobno zadovoljstvo ili jednom riječju: materija.

Jedini smisao ljudskog života i življenja, u tom homogenom društvu, treba biti stjecanje profita i koristi, a pretpostavka za stvaranje takvog novog homogenog društva je reduciranje raznolikosti različitih kultura, naroda, sustava vrijednosti i načina života. Da bi se to moglo i ostvariti promiču se i nameću nove ideje, nova mišljenja, nova vjerovanja, nove vrijednosti kako bi postale zajedničke cijelom globaliziranom svijetu. Sve dojučerašnje stare vrijednosti na kojima je primjerice bio izgrađen kršćanski Zapad proglašavaju se nazadnim i retrogradnim, a umjesto njih promiču se nove ideje militantnog individualizma, hedonizma, kozmopolitizma i ateističkog humanizma. To je način stvaranja dehumaniziranog čovjeka kojemu su umjetnost, religija i sama sloboda oduzeti, te kao takav živi samo da bi mogao zadovoljavati svoje nagonske potrebe.

Takvi procesi odgovaraju određenim političko-ekonomskim grupacijama, koje u globaliziranom svijetu vide priliku za nova megalomanska bogaćenja, no u svojoj biti one sadrže latentnu kulturocidnu narav i totalitarne tendencije. Jednom takvom grupacijom smatra se Bilderberg grupa u kojoj su okupljeni mnogi utjecajni ljudi svijeta, a njeni članovi su i najvažniji svjetski političari među kojima i Jose M. Barosso.

Kakav je cilj suradnje tih svjetskih moćnika, uz namjeru da ostvare potpunu kontrolu svjetske ekonomije i politike, može se pretpostaviti iz riječi D. Rockefellera ( Memoirs, 405 ) : “Neki čak vjeruju da smo dio tajne grupe koja radi protiv najboljih interesa SAD-a, karakterizirajući mene i moju obitelj kao “internacionaliste“ i da s drugima u svijetu surađujemo u uroti da bismo izgradili čvršću globalnu političku i ekonomsku strukturu, ako hoćete – jedan svijet. Ako je to optužba, kriv sam i ponosim se time“.

Ideologija globalizacije pokušava istu prikazati kao proces koji će rezultirati rješenjima svjetskih problema nejednakosti i siromaštva te stvoriti prosperitetno svjetsko društvo.Suprotno tome razlike i problemi danas su veći nego ikad. Sve je više nerazvijenosti, gladi, bolesti i siromaštva. Danas u svijetu imamo više od trideset posto pučanstva ( dvije milijarde) koji gladuju, a od gladi danas dnevno umre više od dvadeset tisuća ljudi. Tu nema slobode i jednakosti, jer sloboda je vezana uz jednakost, da bi bila sloboda, mora najprije biti uspostavljena jednakost. Tu jedna klasa izgladnjuje drugu i takav sustav je neodrživ.

Kapitalistički globalizam nije ispunio očekivanja, u njemu se mogu čuti krikovi goleme mase ljudi čije težnje nisu ispunjene.

Bogate zemlje, moćni financijski krugovi, korporacije postaju sve bogatiji, a ostatak svijeta živi na rubu egzistencije, time je sve više produbljen jaz između bogatih i siromašnih.Globalizacija se nije pokazala kao jedna preobrazba iz lošeg u bolje nego ona sama zahtijeva preobrazbu, jer niti ima stabilnosti niti ima blagostanja u svijetu. Većina naroda u svijetu daleko zaostaje naspram malo onih koji su razvijeni.

U svojoj teoriji globalizacija je utopija a u praksi politički projekt globalnog kapitalizma slobodnog tržišta čiji je cilj gospodarska i politička dominacija nekoliko najbogatijih država SAD, EU, Japana, Kanade te svjetske oligarhije i vlasnika najbogatijih kompanija. Institucije kao WTO, Svjetska banka, MMF, UN pomoćna su operativa u ostvarivanju ovakvog svjetskog poretka.

Kako vidimo, globalizacija nije projekt koji bi narodima svijeta trebao osigurati stabilnost, mir i blagostanje, već se pod maskom globalizacije krije imperijalizam i namjera neokolonizacije svijeta, organiziranog tako da jedinu korist imaju najbogatije zemlje svijeta i privatni interesi velikih kompanija i korporacija kojima se globalizacijom otvaraju vrata novih tržišta, izvora sirovina i jeftine radne snage.

Korporacije su postale i jedan od glavnih instrumenata neokolonijalističke eksploatacije, narušavanja suvereniteta i ograničavanja nezavisnosti mnogih zemalja. Kako je to Doddoli formulirao postale su “trojanski konj neokolonijalizma“.

Na primjeru Hrvatske vidljivo je kako se putem korporacija, kao što su npr. T-com i INA , ostvaruje prikriveni oblik vladavine imperijalističkih sila. Oslanjajući se na domaću korumpiranu buržoaziju, ekonomske i političke vrhove u Hrvatskoj, preko svojih kompanija i korporacija, navedenih i nenavedenih, te sile bitno utječu na ekonomsko-političku orijentaciju i tempo privrednog i opće društvenog razvoja, podređuju RH svojoj politici i pretvaraju je u svoju koloniju.

Kao glavni kreator novog svjetskog poretka i ulogu u uspostavi istog preuzele su SAD. Ima stajališta kako SAD želi svima nametnuti sjevernoameričku kulturu koja bi trebala standardizirati svijet. Ima stajališta i mišljenja kako američki imperijalizam uz to što želi ovladati planetom i planetarnim kapitalom, teži da i različitim civilizacijama nametne svoj jezik, svoj način razmišljanja i vjerovanja.

Premoć nametanja primata globalne moći SAD-a nema samo trijumf jedne supersile , nego, kako kaže Huntington, i strah od uspona drugih civilizacija, osobito islamske i konfucijanske, kojima globalizacijski pluricentrizam daje iste mogućnosti. Riječ je o izazovima što zapadu dolaze iz Azije i od islama, i Azijci i muslimani ističu nadmoć svojih kultura nad zapadnom. Strah od uspona i sukoba s tim civilizacijama mogao bi dovesti u pitanje moć zapada. U takvim okolnostima SAD umjesto da traži suradnike u zdravu rivalstvu i suradnji, umjesto da razvija dijalog civilizacija odlučuje se za traženje neprijatelja, odlučuje se za sukob civilizacija.

Ako razum ne prevlada do tog sukoba će i doći, a sa njim će vjerojatno i završiti priča o još jednoj utopiji i još jednoj laži.

MIRKO OMRČEN