HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

07. svibanj 2010.

PODANIČKA VLADA

Ponižavajuće podilaženje Kosoričine vlade demonstrirano je na vrlo mizeran način uzimanjem autograma od američkog predsjednika Obame u odnosu na kojeg je Kosorica ispala bijedna i ograničena provincijalka a ne predsjednica vlade makar to bila i hrvatska vlada. Valjda je to poniženje i bespogovorna poslušnost na štetu temeljnih hrvatskih interesa jedan od glavnih razloga da je trenutni činovnik američke administracije hvali i tepa joj kao hrabroj političarki.

Nastavila je to lizanje poda premijerka i prigodom dolaska glavnog tajnika NATO-a Rasmussena u Zagreb, kada je sluganski Sabor brže bolje opetovao dobro naučenu pokorničku zadaću izručenja vojnog topovskog mesa za Afganistan i gdje god bude trebalo, naravno bez da se narod pita o bilo čemu.

No na pogreb poljskog predsjednika ova mlitava družina lumpenpolitičara, kojih bi dobar dio već odavno sjedio iza brave da postoji minimalna pravna država umjesto komunističkog apartčika Mladena Bajića, bila je previše lijena i previše neodgovorna otputovati čime je dodatno ukaljala obraz hrvatskog naroda i države.

Tragično preminuli poljski predsjednik Lech Kaczynski u izvrsnom društvu među kojim se je nalazila i utemeljiteljica pokreta Solidarnost, epohalnog projekta za rušenje euroazijskog komunizma i okupacije istočne Europe, bio je istinski predstavnik antikomunističke demokratske i katoličke tradicije poljskog naroda, koji je između ostalog posthumno odlikovao poljskog studenta Stanislawa Pyjasa, preteču hrvatskog Ernesta Brajdera, koje je obojicu radi njihovih demokratskih aktivnosti fizički likvidirala poljska i jugoslavenska komunistička tajna policija između 1997-1980. godine.

I dok je obitelj žrtve poljske komunističke tajne policije posthumno primila najviša državna odlikovanja od predsjednika Kaczynskog, žrtva hrvatske Udbe i Beograda ne samo da je potpuno prešućena i zaboravljena, već njegovi ubojice uživaju punu zaštitu vlade Jadranke Kosor i Jugojosipovića, odnosno predsjednika RH, koji je sprintom nastavio dostići rejting svojih besramnih preteča.

Istodobno, dok dodjeljuje takozvanim manjinama dvostruko biračko pravo glasovanja a hrvatskim biračima zakida elementarna prava na goli život, Kosoričina vlast grčevito se odupire policijskoj i državno-odvjetničkoj istrazi oko registra hrvatskih branitelja, već sve skreće na sporedni kolosijek u potrazi za onima koji su objavili djelomični i neslužbeni registar.

Zaprepašćujuća je i skandalozna istina da se i u tom necjelovitom registru nalaze tisuće i tisuće lažnih branitelja koji na taj način dovode do sloma gospodarstvo hrvatske države. I to zamislite, oni koji su je tobože branili, a zapravo su je potkradali i varali uz pomoć lokalnih i državnih tijela vlasti ogrezlih do pakla u kriminal i korupciju.

Umjesto procesuiranja i oduzimanja protupravne imovinske koristi golemom broju lažnjaka koji kaljaju obraz hrvatskim braniteljima i Republici Hrvatskoj u cjelini, dezorijentirana i nedorasla Kosorica sjetila se slamku za spas pronaći u jednom Škegri, čija je lakomislenost i pohlepa ostala ovjekovječena u Tuđmanovim tajno snimljenim razgovorima i na zagrebačkom velesajmu kada je u pratnji Tuđmana po uzoru na svojeg vođu, mislio da je neprimjetno ukrao bocu viskija sa stola i stavio je pod vlastiti sako. Taj i ne zna ništa drugo nego proizvesti nove stečajeve, bankrote i rasprodaje svega što se još može rasprodati uz uzimanje golemih provizija za vlastiti džep, a onda ode Škegro u Hercegovinu ili inozemstvo.

Dakle, ta i takva vlada još jedanput bjelodano pokazuje da nema rješenja za rast zapošljavanja i gosopdarsku krizu a Kosorica čak službeno izjavljuje da se vlada neće baviti zapošljavanjem ljudi. Signal za potop je i iznenadni odlazak dosadašnjeg misnistra pravosuđa Šimonovića, koji je kandidaturu za OUN poslao iza leđa vladi u kojoj se nalazi, što i nije nikakvo čudo kada cijelu vladu obilježava ponajprije nekompetentnost, karijerizam i dezerterstvo.

No Kosoričina vlada zato na sva zvona slavi ponovnu boljševičku okupaciju Hrvatske i Dan pobjede 09. svibanj 1945. godine , kojeg hrvatski narod i država ne mogu slaviti kao svoj dan pobjede, jer je hrvatska država doživjela slom a hrvatski narod bio izložen pokolju i najmasovnijem krvoproliću u svojoj povijesti od takozvanih Titovih partizana i komunista, koji su Hrvatsku i njezin narod okupirali i podvrgnuli velikosrpskoj okupaciji.

U susjedstvu je u međuvremenu dogorilo većini do nokata pa su Mađari posegnuli u nevolji za provjerenim Sanaderovim pajdašem Orbanom kao tobožnjom slamkom spasa premda je poznato da i ovog prate podugački korupcionaški repovi, no možda se je čovjek opametio pa odlučio konačno učiniti nešto i za svoju zemlju i narod prije nego što ih preuzmu Kinezi ili netko treći sa svojim golemim BDP.

Orban je vidio kako se najbolje ostvaruju poslovi u Hrvatskoj davanjem mita i korupcijom pa nije nimalo slučajno da je i on kao gradonačelnik Budimpešte vrlo brzo postao vlasnik luksuzne vile na opatijskoj rivijeri.

Što o tome misle nesretni Mađari koji su se godinama borili na ulici protiv vlade bivšeg doušnika KGB-a Ferenca Gyurcsaniya, to ćemo tek vidjeti. Nadajmo se, prije nego što i sami potonemo u nepovrat.

Da se kojim slučajem u Hrvatskoj pojavio paramilitarni Jobbik ili nizozemski Gert Wilders udbaške hrvatske vlasti već bi odavno uz asistenciju svojih gospodara organizirale seriju političkih ubojstva i atentata makar izazvale i građanski rat, samo da se održe na vlasti i dodvore svojim mračnim naredbodavcima, no pravo je pitanje bi li u svojim zločinima više bili uspješni kao nekada, jer može doći vrijeme kada će svaka batina od banditske države izazvati povratni udarac drugog kraja batine.