HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

15. svibanj 2010.

CILJ MOĆI JE MOĆ

U oslobođenju hrvatske države, ako izuzmemo sam narod, sudjelovale su sile, pogledi, sklonosti i iskustva diktatorskog i totalitarističkog smjera. Zato nam je oslobođenje donijelo diktaturu i totalitarizam, a ne sustav slobode i demokracije. Zato je oslobođenjem ostvarena država vlastite diktature, a ne država vlastite slobode.

Ostvarenje takve države, te ostvarenje novih diktatorskih formi u političkim i ekonomskim oblicima danas nam se događaju i iz razloga jer Hrvati ne razvijaju sile, poglede, sklonosti i iskustva u smislu sustava slobode. Događaju se i stoga jer Hrvati svjesno ne odbijaju i ne onemogućavaju diktatorske i totalitarističke sile, poglede, sklonosti i iskustva. To su bitni razlozi zašto nije osiguran razvitak demokracije i slobode i zašto nije ostvaren svekoliki razvoj zemlje.

Pravedan sustav, sustav slobode i demokracije još nije na vidiku. Neće ga donijeti niti eventualne “promjene“ vlasti u novim izborima. Izbori u RH zapravo nikada nisu ni bili slobodni jer se “voljom“ manipulira reklamom tj. kapitalom i onima nekima koji vladaju javnim mnijenjem.

Upravo ti koji vladaju javnim mnijenjem postepeno su i tiho preuzeli odlučujuću ulogu u državi , uzrokuju smrt demokracije i najveća su opasnost za zlouporabu moći. Opasnost su iz razloga jer stvaraju novog čovjeka-roba, stvaraju društvo u kojem će, kako kaže H. de Saint Simon “vladavina ljudima biti zamijenjena upravljanjem stvarima“.

Mediji masovne komunikacije i tehnologija jako su oružje oligarhije o kojoj je ovdje govori. U interesu joj je da mediji postignu opadanje općeg interesa za prošlost ali i za pravo sadašnje stanje u društvu, jer to joj ostavlja odriješene ruke. U gro plana stavljaju se velike količine psihološki primamljivih sadržaja koji služe zadovoljstvu i oblikovanju naše podsvijesti. Forsiraju se ogromne količine banalnosti, brakovi, razvodi, avanture, ispadi a prešućuje nam se istina o stvarnim akterima na političkoj sceni

Tamo gdje glavnu ulogu ima oligarhija mediji nikada ne prenose pozadinu pozornice, te nam tako ostaje da prihvatimo jednu od različitih verzija istine, koja se u njima vješto servisira. Psihološko uvjetovanje uključuje značenjsko adaptiranje određenih pojmova pa se ljudima kad čuju istinu javlja ideja da je to tek“ teorija zavjere“ koja se u pogledu značenja tog pojma izjednačuje s nečim suludim To je propaganda protiv razuma.

Drugo jako oružje oligarhije je tehnologija. Televizija, računala, internet i dr. umiruju i uljuljavaju mase u san, pa dok sanjaju ne misle o prevratu u državi ni o njenim pravim upraviteljima. Ne samo da je postojeća tehnologija u rukama oligarhije, nego je to i njena primjena te mogućnost njena napretka. Kontrolori tehnologije postaju moćni pojedinci o čijoj riječi ovisi sudbina svih ovisnih o toj tehnologiji.

Kulturni a osobito politički čimbenici u RH samo su lutke, scenski likovi i agenti oligarhije.

Politika i stranke samo su farsa. Nema nikakve politike, niti stranaka, nego se vrhovna vlast imenuje od prethodne vlasti u neprekinutom nizu koji vodi do današnje oligarhije.

Aktualna “politika“ u RH zasnovana je od ostataka komunističkih struktura, bilo da se radi o SDP-u ili o HDZ-u i njihovim partnerima. Slično je i u mnogim zemljana bivšeg Istočnog bloka. U RH te strukture omogućile su oligarhiji uspostavu i održavanje jake diktature.

Dugo sam tražio odgovor kako to da ih “demokratski Zapad“ podržava, učvršćuje njihovu vlast i održava na vlasti?

Odgovor tome našao sam u činjenici da i Europom vlada krupni kapital i da je u tome bit zašto su nakon pada komunizma ostaci komunističkih struktura ostale na vlasti “preobraćene“ u zagovornike borbe za demokraciju o kojoj se stalno priča, a u stvari je nema i neće je ni biti.

Preobraćeni komunisti kao takvi su samo poluga preko koje se zatire demokracija, a može se reći i poluga preko koje se ruše nacionalne države te ostaci vrednota kršćanske civilizacije.

Krupni kapital i svjetska oligarhija u ostvarivanju svojih ciljeva prakticiraju i nastoje na čelo tih država dovesti što ne sposobniju vlast. To je danas očigledno i jasno.Hrvatska je ogledalo i primjer tome.

Političke strukture koje se smjenjuju na vlast u RH svi odreda su ostaci nekadašnjih komunističkih struktura. Prema tome su svi skupa bili i pobornici tzv. lijeve ideologije.

Danas je očevidno da ta tzv. ljevica, u situaciji kad se ionako jeftina radna snaga pretvara u još jeftiniju i da radnički sloj tone u propast, da je to ugrožena vrsta, nema namjere pokrenuti borbu protiv politike velikog kapitala koja iskorištava radnu snagu. Ona je jednostavno postala politikom koja niti zastupa nacionalne interese niti interese malog čovjeka. U skladu s time može se reći da pomaka na bolje neće biti sve dok se ne pokrene borba protiv politike velikog kapitala, a ta borba, dok su jedne te iste strukture na vlasti neće nikada biti pokremuta.

Umjesto toga naša politika se bavi sporednim, infantilnim pseudo-problemima kao npr. da danas još uvijek vodi rat i antifašističku borbu u kojoj odavno više nema fašista. O fašizmu danas možemo govoriti jedino u kontekstu njegove nove pojave izraženog u obliku korporacijskog fašizma kojeg su preobraćeni komunisti, nekad antifašisti postali pravi pobornici i njegova služinčad. Bivši sljedbenici Marxa, Lenjina,Tita i Mao Ce Tunga danas su postali najpodobniji partneri krupnog kapitala i ideologije globalizma diskreditiravši time i izvrgnuvši ruglu svoje ideale i lijevu ideologiju.

Svojom korumpiranošću umjesto poštenog ugovora s narodom sklapali su ugovore s oligarhijom i korporacijama dajući im apsurdne povlastice i olakšice, kako bi na taj način ostvarili privatne interese. U korist tih patoloških bića krojili su zakone i izručili vlastiti narod eksploataciji. To je prvi razlog siromaštva u RH koju se upravo time učinilo ekonomski, politički i socijalno nestabilnom zemljom s velikom stopom siromaštva i nezaposlenosti.

Takva politika u tijeku ovih dvadeset godina rezultirala je gomilanjem bogatstva na jednoj strani i gomilanju bijede na drugoj strani. Rezultirala je time da danas u RH imamo najgori oblik klasne eksploatacije. Krupni kapital i korporacije uništavaju nezavisne, discipliniraju devijatne, eksploatiraju slabe. Samostalni proizvođači nestaju, zatvara se tisuće obrta.

Mnogi to pripisuju današnjoj krizi, a ne govori se da kriza odgovara našim vodećim magnatima, koji kontroliraju velike sume kapitala, kako bi u završnici tog procesa otpalo što više konkurencije i kako bi veliki za male novce preuzeli one koji su propali- primjer preuzimanja propalog Peveca od strane Konzuma i drugih.

Kriza u RH poslužila je pravoj svrsi-propast malih, što u konačnici vodi da prežive samo bogati i da sve veće bogatstvo pripada sve manjem broju ljudi.

Do porasta moći oligarhije u RH došlo se i dolazi se jer mase postaju sve indiferentnije a elita sve manje uračunljiva. Elita s malo ili nimalo lojalnosti spram države i indiferentna masa opterećena materijalnim stvaraju društvo u kojem vlada korporacijski fašizam i u kojem je demokracija samo paravan.

Oligarhija u RH zasada se naizgled zadovoljava svojim položajem u sjeni i kontrolom ekonomskih te političkih vidova društva. No putem moći medija i tehnologije, osobito samom moći novca, ona će doprijeti do svih važnijih vidova našeg života.

Ljudi su to koji imaju milijune novca te im glavni cilj nije novac nego moć.

Njima moć nije sredstvo nego cilj, upravo kako kaže G. Orwel: “Cilj moći je moć“.

Ali ostvarenjem tog i takvog cilja čovjek u biti ne postiže ništa, jer što bi vrijedilo da cijeli svijet zadobije ako bi izgubio sama sebe ( Mt 16.26).

MIRKO OMRČEN