HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

28. svibanj 2010.

JUGOSIPOVIĆ I JUTARNJI LIST-EPH U SLUŽBI DODIKOVIH VELIKOSRPSKIH LAŽI

Treba jasno, izričito, konkretno i odgovorno reći da naša država koju smo ostvarili nije realizirala težnje hrvatskog naroda za slobodom, da se u njoj Hrvat ne osjeća slobodan, da je njegova sloboda, u njegovoj državi, dosegnula najnižu moguću ljestvicu. U oslobodilačkoj borbi od Jugoslavije mi nismo bili za ovakvu državu. Nismo bili za bilo kakvu državu. Nismo se vodili idejom da je glavno hrvatska država, pa makar bila i s komunističkom diktaturom. Nije nas vodila ideja da je glavno država, pa makar bila s kakvom nekomunističkom diktaturom. Mi smo bili za državu čija bi smislenost, nasuprot Jugoslaviji i komunizmu, bila samo u ostvarenju ideje slobode. Mi smo bili za to da ta država ostvari, izražava, personificira, doživljava ideju slobode nasuprot jugoslavenskog barbarstva.

Državu smo htjeli zato da bi mogli kao zreli i slobodni narod živjeti prema drugima i u sebi, a ne da bi jednu diktaturu i totalitarističke pothvate zamijenili drugima. Zato treba jasno i izričito reći:“Dosta je ropstva ma tko držao bič, hoćemo ono za što smo se borili, a to je slobodno i demokratsko društvo“.

Slobodni, neovisni i pluralistički mediji od najveće su važnosti za uspostavu i funkcioniranje demokratskog društva. Demokraciju nije moguće ostvariti ako nema slobodnih medija. Nije moguć njen stabilan i trajan razvoj, nemoguće joj je opstati ako nema slobodnih medija. Jednom riječju oni su zaštita demokracije. Demokracija “nema duše“ ako nema slobodnih medija i slobodnih novinara. Slobodni i pošteni mediji preduvjet su svih građanskih i ljudskih sloboda, time i izgradnje i očuvanja demokratskog poretka.

U demokratskom društvu mediji su čimbenik koji kontrolira politiku, oni su“ kontrolori politike“ kao glas naroda, utječu na dnevno političke teme i uzimaju učešća na izgradnji političkog mišljenja, koje vodi prema političkim odlukama. Kod nas u Hrvatskoj to ne vrijedi, kod nas su kontrolori pod kontrolom. Zbog toga nemamo demokracije i to je jedan od prvih razloga da je demokracija pala u nove autoritativne režime.

Tko u Hrvatskoj kontrolira kontrolore?

Pojedinci koji se usuđuju o tome govoriti tvrde da je većina medija u RH pod utjecajem Vlade RH. Tome se može dodati kako ni krupnom kapitalu, pred kojim je naš državni sustav na koljenima, ne odgovara i nije mu u interesu da se u medijima piše kritički o društvenoj zbilji. Njemu je u interesu medijska šutnja, u interesu mu je da se što manje govori i piše o pravima radnika, o njihovoj obespravljenosti, o nezaposlenosti, o socijalnoj bijedi ili o svim drugim problemima i temama koje ga ometaju u njegovom cilju i namjeri da se mirno oplođuje.

Interesi kapitala i te kako određuju količinu slobode i prava. Uz činjenicu da smo velikim dijelom medijska kolonija stranih medijskih magnata i stranog kapitala, važno je reći kako mediji ubiru velik novac od promidžbenog programa, a moćne korporacije najbolji su oglašivači i poslovni partneri. Loše vijesti o poslovnim partnerima stoga se jednostavno moraju prešutjeti, ako se već nema što reći u njihovu korist.

Ishodišta cenzure i neslobode medija umnogome su interes i profit. Iz financijskog interesa pogoduje se moćnim oglašivačkim tvrtkama, a zbog podmićenosti, raznih ustupaka i usluga pogoduje se političarima. Uz pomoć medija u RH brzim rezom uklanja se sve što može stajati na putu većoj zaradi.

Nesloboda medija u RH mnogo je veća nego se to procjenjuje i prikazuje. Kod nas vlada tolika nesloboda da je i sama ideja demokracije time izvrgnuta ruglu. Novinarstvo je danas u RH obespravljeno, marginalizirano i ušutkano. Odstranjuju se misleći novinari, gasi se istraživačko, kritičko i analitičko novinarstvo.

Mi nismo stekli niti osnovne preduvjete za ostvarivanje slobode medija, kao što je omogućavanje dijaloga, financijska nezavisnost, profesionalizam….Novinarstvo kao takvo lagan je plijen različitih manipulacija, od urednika do različitih centara moći, što rezultira eklatantnim gušenjem slobode medija. Crna je slika medijske slobode u RH i nema drugog recepta za njeno ostvarenje osim konstantne borbe za pravo na slobodu govora i tiska.

Sloboda medija ima visoku cijenu. Oni novinari koji su hrabri, i koji ne mogu otrpjeti nepravdu, tu slobodu plaćaju batinanjem, gubitkom posla, šikaniranjem, marginaliziranjem… Oni drugi podliježu pritiscima pa se predaju, povlače se u siguran zaklon autocenzure, a neki jednostavno odu s osjećajem da se ne isplati ginuti u bitci koju ne mogu dobiti.To je i takva je sudbina hrvatskih novinara danas.

Kevin Boyle lijepo je definirao središnju ulogu medija u demokraciji : informirati javnost i promatrati postupanje u javnim poslovima bez straha od progona, tužbe ili zabrane.

Upravo pod time bi se moglo podrazumijevati zaštićenost slobode medija ustavom RH.

Današnji “čuvar ustava“, predsjednik RH Ivo Josipović, na nedavnu ocjenu Freedom Housea o neslobodi medija, baš kao i njegov prethodnik, koji u deset godina vladanja nikada nije izustio riječ “ sloboda“, nije se pravo ni oglasio, niti je zauzeo jasan stav o neslobodama u hrvatskim medijima, a kamo li da stane na stranu i podupre medije i novinare kao onaj mehanizam koji bi trebao razvijati demokraciju i držati vlast pod kontrolom.

Obećavao je nama, koji smo željni demokracije, da će se sam osobno za nju zalagati i boriti.

Već sad na početku njegovog mandata, na prvome pravom ispitu izjaloviše se njegove “nakane“ i ne ispuni se njegovo obećanje i naum. U onome što se tiče demokratizacije Hrvatske, ukidanje ropstva i ostvarenje sustava slobode, predsjedniku Ivi Josipoviću “ palac dolje“, jer se evo već danas pokazao neprincipijelnim, i čovjekom koji se ne drži svojih obećanja i zadane riječi.

A mnogi mu povjerovaše više nego Onome čija riječ teži prema svom ispunjenju više nego ikoja druga riječ: “ Riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda“(Iz 55,11).

MIRKO OMRČEN