HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

18. lipanj 2010.

HDZ ILI 21 GODINA PREVIŠE!

„Hrvatska je zemlja parlamentarne demokracije!“ ( Vladimir Šeks)

Nakon odlaska Ive Sanadera sa vlasti, i iz HDZ-a, mjesto glasnogovornika po pitanjima demokracije, i ulogu nove “alfe i omege“ u HDZ-u, preuzeo je Vlado Šeks. Dok je bivši premijer demokraciju shvaćao u brojkama, te njenu bit i smisao formulirao na način da je demokracija pedeset posto plus jedan, nova “alfa i omega“ u HDZ-u stanje diktature prikazuje nam kao parlamentarnu demokraciju.

Kad se govori o parlamentarnoj demokraciji onda se pod tim pojmom podrazumijeva da odlučujuću i glavnu ulogu ima parlament ili Sabor. On donosi odluke o glavnim političkim pitanjima, i što je vrlo važno kontrolira vladu, koja je odgovorna prema saboru, i ako Vlada dobro ne radi može joj izreći nepovjerenje.

Kakva je prava slika parlamentarne demokracije kod nas u Hrvatskoj?

Parlamentarna demokracija u RH predstavlja samo prividnu demokraciju ispod čije se krinke nalazi diktat krupnog kapitala i vladajuće oligarhije. Interes kapitala dominira i na idejnom i na političkom planu, što je rezultiralo da smo se mi zapleli u diktaturu iz koje, kako se sad čini, nema izlaza. Tvrdnja sa visoke pozicije vlasti, kako je Hrvatska zemlja parlamentarne demokracije nije drugo do li grčevito naprezanje da se lažnim argumentima obrani vladavinu eksploatatora i oligarhije.

Da je to lažnost i licemjerstvo, da je to izrugivanje osnovnom učenju demokracije očevidno je za svakoga tko ne će izdati osnovne postavke demokracije.

Putem parlamentarne demokracije uspostavlja se društvo koje se temelji na slobodi, jednakopravnosti i solidarnosti.Takva demokracija našem društvu zajamčena je i ustavom, a “njegov čuvar“ostaje bez reakcije na laž i licemjerstvo koje skrivaju istinu, da naše društvo čini diktat ugnjetača i eksploatatora nad ugnjetenom klasom radnika i seljaka. Istinu da naša demokracija ima eksploatatorski karakter, da nije ništa drugo do sredstvo za ugušivanje seljačke i radničke klase od šačice kapitalističke oligarhije.

Naša parlamentarna demokracija sastoji se u tome i njena bit je, da ugnjetene klase dobivaju pravo da jedanput u nekoliko godina rješavaju koja će posjednička klasa, kasta predstavljati i ugušivati narod u parlamentu, odnosno očuvanje oligarhije i njenih eksploatatorskih privilegija.

Narod nema nikakvog prava u odlukama o svim bitnim pitanjima, to njegovo pravo je prividno, vlast ne pripada njemu, vlast pripada kapitalu.

Kako izgleda naša parlamentarna demokracija kad je u pitanju odnos Vlada-Sabor?

Jasno je vidljivo da je u tom pogledu na djelu kriza parlamentarne demokracije, jer ako je vlada odgovorna parlamentu kako je moguće da se parlament pretvorio u privjesak i institucionalnu lakrdiju političkog sustava. A u to se očito pretvorio, jer današnja neodgovorna i neučinkovita vlada za svoj loš rad i loše poteze ne odgovara pred parlamentom, nije pod njegovim nadzorom, nego se čak izdvaja u političku vlast iznad parlamenta.

Hrvatski sabor nalazi se u sjeni vlade, jer sva vlast u RH koncentrirana je u rukama,prije šefa, a sada šefice vlade što predstavlja devijaciju sustava parlamentarne demokracije. Parlament je umjesto kontrolora Vladine politike pretvoren u Vladina poslušnika.

U takvim odnosima vlada radi što hoće. Ignorira se i isključuje javnost, radi se iza leđa narodu, ne služi se interesima društva. Gleda se udovoljiti stranim centrima moći na štetu društva kojeg se predstavlja. Poltron je i sluga novog svjetskog poretka, a sluge nitko ne respektira, niti cijeni. Oni su za jednokratnu upotrebu, od danas do sutra.

U parlamentarnoj demokraciji vlada se oblikuje u zadaćama konkretiziranim u potrebama zemlje, te prema tome za nju postoji ravnotežni okvir, u kome se ima kretati njeno pravo na čelu državne uprave i njena dužnost prema saboru odnosno narodu.

Hrvatska vlada, kako vidimo, je već odavno izišla iz okvira parlamentarne demokracije, izišla je iz svog predviđenog okvira i izvrnula svoje unutrašnje i vanjsko političke poglede. Time je definirala ravnotežni lom, koji pogađa cijelu političku strukturu zemlje.

Postala je protivna Saboru, potpuno ga upokorila. Ušutila je i pravi kritički glas opozicionih stranaka, a u vladinoj stranci ne smije se ni šaputati. To znači samo jedno, diktatura je u kući.

Sustav demokracije koji mi imamo više nije primjenjiv. Hrvatski političar je nemoralan političar. On vara i izigrava povjerenje naroda. Postao je profesionalni korisnik na političkoj varijanti i u službi je javnih ili skrivenih skupina.

Stoga mi trebamo ostvariti onakvu demokraciju, čijeg se razvoja političke i ekonomske elite boje. Trebamo ostvariti neposrednu demokraciju, koja oživljava političko natjecanje i ima kontrolnu ulogu.

Birati na određeno vrijeme, dok se bude upravljalo prema željama i potrebama naroda!

Problemi modernog društva, pokazalo se u RH, više su kompleksniji za hrvatske političare, jer ih do sada nisu mogli u potpunosti i promišljeno sagledati, nego li za građane. Ne treba stoga strahovati da hrvatski građanin u novom obliku demokracije i referendumskim odlučivanjem ne bi bio sposoban, zbog nepoznavanja teme, dobro odlučiti.

Bohnet naglašava da građanin treba poznavati bit, jer bit nije tehničke naravi, nego se odnosi na načelnu odluku tj. vrijednosni sud, o čemu prosječni građanin s pravom glasa može dobro odlučiti kao i neki političar.

Treba nam nova demokracija, treba nam novo, jer za novo smo se i borili.

Politika HDZ-a i njegovih “alfa i omega“ donijele su nam sve već viđeno. Ta politika niti je očistila sebe ni naše društvo od svake “starine“. Stari svijet ostao je i oko nas i u nama.

U njemu nema života, nema slobode, nema pravde, nema istine. Samo lažne veličine.

Veličine koje su naspram pravoj Alfi i Omegi ( Otk. 21,5 sl) , čijem svijetu i čijem kraljevstvu su prijestolje pravda i pravednost, i koji je temelj svake novine, manje od “makova zrna“, i predstavljaju jedno veliko ništa.

MIRKO OMRČEN