HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

08. srpanj 2010.

GOSPODARI SUDBINE

Ja sam hrvatska premijerka i sudbina Hrvatske je u mojim rukama( Jadranka Kosor).

Od svog osnutka pa do današnjih dana HDZ-ovi prvaci vole parole u kojima glavnu ulogu ima riječ sudbina. Parola “uzmimo svoju sudbinu u svoje ruke“ naviještala je sretnu budućnost a njena današnja preformulacija “vaša sudbina je u mojim rukama“ prerasla je u našu nesreću.

Staviti sebe u poziciju odlučivanja o sudbini drugih, o sudbini jedne zemlje, jednog naroda, znači i druge i sebe činiti prikladnim za propast. To istodobno znači staviti sebe u poziciju onoga koji unaprijed zna i unaprijed određuje, a to graniči sa nečim suludim, jer samo Bog može unaprijed znati i unaprijed odrediti. Zar se ljudska povijest odvija tjerana silom nekog Usuda? Zar u stvarnosti ne proizlazi iz Božje volje i s kraja na kraj zar nije utemeljena prema svome cilju koji je oduvijek postavljen u Božjoj misli i ima u vidu spas svih ljudi?!

Politika neškolovanih hrvatskih pseudo političara, kakav je i sama premijerka, proizvela je stanje rasula zemlje, pad u ponor hrvatskog društva, hrvatskog gospodarstva i hrvatske države. Jasno je i vidljivo da iz tog stanja, u mislima premijerke, nije u vidu spašavanje svih već samo privilegiranih. Spas i napredak za sve se samo propovijeda a u biti se narod sve više i više “okiva“ siromaštvom. To je prava istina politike J. Kosor a sve drugo je svjesno varanje i obmanjivanje naroda. Današnja hrvatska politika je politika bijede, siromaštva i straha za većinu, i ta i takva politika sramota je današnje Hrvatske.

Ta i takva politika ili ne zna ili ne želi znati, da bavljenje politikom, koja je u svojoj biti nauka o sudbini naroda, predstavlja, kao takva, najteže i najodgovornije zanimanje. U RH smisao za odgovornost je ubijen, a upravo on je prijeko potreban u izgradnji slobodnog i odgovornog društva, kao preduvjet blagostanja. On je ujedno i brana protiv svih oblika totalitarizma u političkom i društvenom životu.

Da se ne bi provodila neodgovorna politika koja bi sudbinu naroda izvrgla opasnosti, što se nama u RH trenutno zbilo, da bi sve funkcioniralo na pravi i najbolji način svi i svatko bi morao sudjelovati u politici. Kod nas je narod isključen iz političkog života i onemogućeno mu je da sudjeluje u svim bitnim pitanjima vezanim za njegov život, njegovu budućnost i samu opstojnost. Samim time uspjelo se postići i svekoliku nezainteresiranost za političko djelovanje a kada su građani pasivni i nisu politizirani jača totalitarističko ponašanje vlasti; oblikuje se i jača oligarhija, disciplinira se društvo, vlast se koncentrira u rukama manjine, stvaraju se nove elite i klase koje svoje interese ostvaruju u savezu s globalnim ekonomskim poretkom na račun vlastite zajednice. Uz sve bitno ovo potonje moglo bi uveliko odrediti sudbinu i RH kao države i opstojnost hrvatskog naroda kao naroda.

Nove elite i klase u obliku korporacija ona su instanca uz čiju pomoć i HDZ ili SDP dolaze na vlast. Time jedne ili druge iskorištavaju za svoje vlastite interese. Time su i jedni ili drugi pod kontrolom privrede i ne predstavljaju nikakvu autonomnu političku silu. Drugim riječima Hrvatska je na putu da od nacije-države bude zamijenjena korporacijama koje bi, ako se nastavi trend jačanja moći i vlasti korporacija, mogle u potpunosti postati gospodari njene sudbine. Moglo bi doći do denacionalizacijskog procesa nestanka nacionalne države, čime bi se hrvatska politika potpuno uklopila u globalizacijske procese. Zar se ne čini da se ta transformacija već ne odvija po glavnim točkama globalizacijske politike?

Ili ćemo, ako “sudbina“ s nama ne bude okrutna, postati dio globalnog upravljanja i vladanja u supernacionalnoj i političkoj teritorijalnoj organizaciji po modelu nove globalne EU državnosti i poddržave, u čemu bi Hrvatska bila poddržava nove globalne EU države? Nacija traži odgovore na važna i velika pitanja o svojoj sudbini!

Traži odgovore i sliku prave globalizacije, jer “naša globalizacija“, kakvu nam se predočava, jest globalna afirmacija ljudskih i socijalnih prava, kulturnih, nacionalnih, manjinskih identiteta……“njihova globalizacija“, međutim, globalna je negacija tih prava.

Globalizam u svojim najgrubljim vidovima dovodi u pitanje vrijednosti rada, zaštite prava, socijalnih i drugih manjina, žena, mladih, starijih, potrebitih i svih drugih skupina.

Svijet globalizacije dovodi u pitanje naš razvitak i opstanak naših vrijednosti. To je svijet koji nudi podređivanje nacionalnih, socijalnih, gospodarskih i kulturnih interesa interpretatorima globalnih interesa. Svijet koji nameće vlastite vrijednosti drugima, vlastite lidere, vlastite političke opcije, nameće ono što njemu odgovara i ono što neće predstavljati kritičku alternativu tome svijetu, ako nam se nešto ne bi u njemu svidjelo. Taj svijet preferira one opcije i ljude koji su globalno poželjni, koji ne otvaraju prostor za političke putokaze i grupiranja prema nekom drukčijem tipu društvenog razvitka

Takve ljude i opcije našao je u Hrvatskoj u HDZ-u i SDP-u, koji rade i čine da nama u Hrvatskoj sva socijalna i druga prava budu što nevaljanija i štetnija, jer misle da će tako globalnoj i kapitalističkoj Europi biti prihvatljiviji, a sve preporuke bile štetne ili korisne koje dolaze sa Zapada drže kao sveto slovo koje nemamo pravo mijenjati niti prilagođavati nacionalnim interesima. Sa takvom politikom ni jedni ni drugi ne mogu konfigurirati vlastitu aktivnu politiku spram europske integracije. Niti jedni niti drugi ne štite nacionalne interese, već ih naprotiv izdaju i dovode u pitanje i ne mare što će tako biti izrabljeno i popljačkano sve ono što još od naših pljačkaša nije izrabljeno i popljačkano.

Ne štite nacionalne interese ni u pitanju teško stečenog suvereniteta, jer prema nekim uvjerljivim i pouzdanim tumačenjima RH ulaskom u EU odriče se dijela suvereniteta u kojem se dijelovi nacionalnog suvereniteta prenose i žrtvuju u korist supernacionalne državnosti ( Ugovor iz Maastrichta podrazumijeva da iznad države postoje organizacije koje uvelike utječu na njihovo ponašanje).

Niti unutarnja a niti vanjska politika neće imati svoju samostalnost. Unutarnja politika RH postat će politika EU čiji će RH dio postati a vanjska više neće biti politika prema EU prema izvaneuropsko vanjskom prostoru. Unutarnja politika, “koja je do sada bila“ na nacionalnoj razini u EU će postati lokalna politika na razini lokalne uprave i samouprave.

Prema nekim tumačenjima gasi se i autohtona socijalna politika, jer na tom planu igru preuzimaju MMF, korporacije itd.

Da sve bude jasnije uloga hrvatske politike svest će se na ulogu “dvorske lude“ na novom europskom dvoru, a propast koja nam je izgleda predodređena nije predodređena od Boga, jer On ne predodređuje za propast, svi smo jednako u njegovom planu, samo što svi neće biti primljeni za slavu, jer mnogi sebe učiniše prikladnima za propast( Rim 9,22).

I nemojmo se, u tom slučaju, tužiti na svoju sudbinu, jer ne vlada svijetom sudbina, nego se tužimo na sebe same, rekao bi da je živ, Ante Starčević.

MIRKO OMRČEN