HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

16. srpanj 2010.

HOĆE LI HRVATSKA NESLAVNO PROPASTI?

Hrvatska danas politički je obezglavljena i zarobljena, vojno razoružana, gospodarski podjarmljena, izrabljena, opljačkana i ponižena od domaće oligarhije uz tuđinsku pomoć.

Samo u takvoj zemlji moguće je da Jugosipović, nakon što je popljuvao HOS-ove hrabre branitelje cjelovite i jedinstvene BIH optužujući ih bez konkretnih dokaza i sudskog pravorijeka za počinjenje ratnog zločina u bosanskom Sijekovcu, odlikuje posthumno najvišim hrvatskim državnim odlikovanjem Titovog zlotvora i udbinog egzekutora Zvonka Ivankovića Vontu koji je izricao stotine administrativnih kazni upućivanja na Goli otok. Na kraju će doista ispasti da su jugokomunisti i njihovi hrvatski kvislinzi oslobodili hrvatski narod iz Jugoslavije i stvorili Republiku Hrvatsku.

Ovih ljetnih dana napokon nestaje i jedna umjetna i nepotrebna stranka čija je politička opcija sve za fotelju, ništa za Hrvatsku. Opciju HSLS umjetno je stvorilo skupina razočaranih titoista, jugoslavena i kojekakvih skorojevića u otuđenim kružocima koji nikakve stvarne veze nisu imali niti imaju sa životnim potrebama, poviješću, sadašnjošću i budućnošću ovog naroda.

Politički bezbojni poltroni iz te kvaziliberalne stranke učinili su nesagledivu štetu razvitku demokracije u Hrvatskoj, optirajući jedno vrijeme sa Tuđmanovim HDZ-om da bi se kasnije vratolomno priključili Titovim tamničarima iz SDP-a na čelu sa Račanom, predobro umreženima i materijalno osiguranima da ne bi predstavljali prijetnju opstanku hrvatske samostalnosti i budućnosti.

Ugasilo se zamalo koncem mjeseca lipnja i nekadašnje prvo glasilo centralnog komiteta komunističke partije Vjesnik koji je svojedobno otvorio svoje stranice za različite stavove i mišljenja pa čak i za pravašku opciju koju zastupa HSP 1861., ali se to svelo na vrlo kratko razdoblje nakon kojeg je obnovljeni centralni komitet doveo svojeg poslušnika na mjesto glavnog urednika, koji je do kraja uništio list koji se još mogao profilirati u ozbiljno nestranačko, glasilo ali sada mu prijeti konačni kraj i nestanak.

Ponovno se iz naftalina vadi krvnička udbaška biografija Tuđmanovog ministra Josipa Boljkovca u svrhu predstojeće predizborne kampanje, jer se paralelno sa istražnim postupkom oko saslušavanja svjedoka njegovih karlovačkih zločina, puštaju glasine da to nisu ratni zločini pa potpadaju pod zastaru, premda su posrijedi egzemplarni ratni zločini ubijanja vojnih i civilnih zarobljenika a takvi zločini ne zastarijevaju.

Nasuprot tome, ali sa istim konačnim rezultatom ne vode se ama baš nikakve istrage protiv odgovornih za pogubljenja dr Ljudevita Juraka, dr Arnolda Pozaića i mnogih drugih nedužnih hrvatskih medicinara, znanstvenika, novinara i intelektulaca, kojima se niti grob ne zna, a čiji su krvnici neki još uvijek živi i uživaju zaštitu i visoke boračke mirovine od HDZ-SDP croboljševičke frakcije na vlasti i u opoziciji.

Dokle god te frakcije ne budu zabranjene, ili raspuštene neće biti niti privođenja krivaca za ratne zločine od 1941-1945. i kasnije a suprotne tvrdnje su obične tlapnje i samozavaravanje naivnih.

Dr Juraka su zagrebački udbaši na čelu sa Stevom Krajačićem uhitili po nalogu NKVD ali niti jednom riječi nije u nedavnoj HTV ovoj emisiji o znanosti nije spomenuto da je on fizički likvidiran, dakle ubijen odnosno pogubljen na Vojnom sudu u Zagrebu 09.lipnja 1945. godine a da njegov krvnik sudac danas ima veliku ulicu u širem središtu hrvatskog glavnog grada.

Lijepo je vidjeti da su i u Zagrebu napokon počeli prosvjedi, ali kada se vidi da su ti prosvjedi za mrvice sa stola tuđih gospodara Hrvatske, onda isti gube svaku važnost i ozbiljnost. Za prave stvari koje uporno promovira HSP 1861. nigdje nikoga. Zagovornici Pusići i dr pametnome dosta. Tako se u zagrebu pod izgovorom obrane prava na varšavsku ulicu, zapravo zakulisno odvija borba između dvije neoboljševičke frakcije za gradonačelničku fotelju.

Investicija, protiv koje se tobože bune odavno je od tih istih odobrena i ne može je nitko zaustaviti. Prosvjedi oko jedne ulice svode se na predstavu za naivne i pokušaj rušenja korumpiranog gradonačelnika radi dovođenja na vlast u Zagrebu drugoga po mjeri partije SDP.

Osim toga, sam povod za prosvjede je toliko beznačajan – radi se naime o sječi tri stabla u Varšavskoj ulici, pa u odnosu na sve što je u Hrvatskoj razrušeno, opljačkano i upropašteno, ovaj prosvjed predstavlja pravu lakrdiju i svojevrsnu rugalicu svim obespravljenima, zakinutima, nezaposlenima, opljačkanima od hrvatskih novobogataša i stranih banaka prodanih za jednu kunu.

Kada je Hrvatska stranka prava 1993. godine dva mjeseca na zagrebačkim ulicama vodila prosvjede protiv Tuđmanove politike podjele BIH, uništenja parlamentarne demokracije i oduzimanja sjedišta stranke u Starčevićevom domu u Zagrebu, u Hrvatskoj osim nekoliko stotina ljudi, svi su pobjegli u mišje rupe. Nije bilo medija, nije bilo televizije već stotine specijalaca koje su nas privodile, uhićivale a neke i batinale.

Za prave stvari u Hrvatskoj i danas nigdje nikoga, svaka čast pojedincima i izuzecima.

Nedavne ustavne promjene proizvele su nacionalne manjine čiji su pojedini predstavnici dobrim dijelom i do sada nastupali sa pozicija ucjenjivača hrvatskog naroda i države u još većeg ucjenjivača dodajući im dvostruko pravo glasa čime je izravno pogažena ravnopravnost svih hrvatskih građana i ustavno načelo jedan čovjek-jedan glas.

Ta nedopustiva akrobatika na štetu hrvatskog naroda čija je matična država Republika Hrvatska jasno se vidi iz nastupa bošnjačkog zastupnika u Saboru Tankovića koji na jedan krajnje bezobrazan i neostaljinistički način uvjetuje svoju daljnju koaliciju sa HDZ-om prepisivanjem svih hrvatskih državljana i vjernika nacionalno deklariranih kao Hrvati, Muslimani i dr. u Bošnjake što je neviđena svinjarija na koju vladajuća oligarhija da je nekakve poluodgovore pune pritajenih sumnji da su voljni i takvim nakaradnim ucjenama izlaziti ususret, uostalom kao što su preko noći izmijenili i odredbu da je za uspjeh referenduma dovoljna natpolovična potpora samo onih birača koji su izišli na referendum a ne natpolovična većina od ukupnog broja birača, što znači da teoretski sutra na referendum iziđu samo zagovaratelji udruženja Hrvatske u neki novi oblik balkanske federacije i većina od izišlih izglasa udruživanje, referendum bi bio proglašen zakonit i valjan.

HDZ i SDP su davanjem dvostrukog prava glasa nacionalnim manjinama ne samo zacementirali status quo na štetu hrvatskog naroda već su manjine objektivno potkupili i njihove birače učinili na izborima vrednijima od hrvatskih birača, što je apsolutno nedopustivo i neprihvatljivo i rezultat je prljave Šeksove i drugova trgovine ispod stola radi očuvanja kojekakvih nakaradnih koalicija radi zadržavanja vlasti i raspodjele moći.

Kada se još povrh svega zna da je Šeks radi golog održanja vlasti bio spreman priznati plan Z 4 odnosno svojevrsnu teritorijalnu autonomiju općinama sa većinskim srpskim stanovništvom u istočnoj Slavoniji, a da ga je u tome spreiječila u zadnji čas jedna Vesna Pusić, onda su izglasane ustavne promjene u tom svjetlu na rubu nacionalne i državne veleizdaje hrvatskog naroda i države.

Nažalost, glasači HDZ i SDP dotle su doveli današnju Republiku Hrvatsku da je sasvim neizvjestan njezin opstanak u skoroj budućnosti. Ali, neki već odavno govore da kakva je Tuđman-Račanova Hrvatska i ne slijedi joj drugo nego da što prije neslavno propadne.