HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

27. kolovoz 2010.

POVRATAK U PAKAO- NOVA BALKANSKA UNIJA!

U osjećajima hrvatskog naroda postoji sigurnost da hrvatska politika, njeno cjelokupno vodstvo i aktualna oporba stoji na državotvornoj liniji i očuvanju teško stečene suverenosti.

Prirodno tome pregovore oko ulaska Hrvatske u EU ne doživljava kao okvirno ujedinjenje u kojem RH gubi dio svoje suverenosti, već taj okvir doživljava kao jednu stepenicu koja mu neće krnjiti suverenost, doživljava je kao nešto što treba iskoristiti, jer će se time postići konačni cilj- ekonomski prosperitet, funkcioniranje prava i pravne države, te u konačnici izbjegavanje bilo kakve mogućnosti stvaranja neke nove unije na prostoru kojeg se naziva Balkan.

 Očekivanja izmanipuliranog naroda su velika, no očekivanja i želje su jedno a stvarnost je drugo. Stvarnost će biti razočaravajuća, jer se čini kako elite na vlasti, u sjeni socijalno-ekonomskih i gospodarskih problema, te afera koje služe kao spinovi da se prikriju stvarne i prave namjere, pripremaju novi okvir prije konačnog okvirnog ujedinjenja pod imenom EU.

O novom okviru , odnosno o Balkanskoj Uniji u posljednje vrijeme ne samo da se nagađa već se o tome otvoreno piše i govori, osobito u krugovima hrvatske desnice. Postoje razna mišljenja o toj novoj uniji od onih koji tvrde i vjeruju da će to biti ekonomska unija po ugledu na zemlje Beneluksa, do onih koji misle i tvrde da će to biti konfederativna unija balkanskih zemalja koje još nisu pristupile EU.

Ideja osnivanja jedne takve unije navodno je pokrenuta od strane SJ. Amerike i Turske koje su uspjele toj svojoj inicijativi osigurati apsolutno pouzdane ljude u samome vrhu hrvatske politike, kako onih na vlasti tako i onih u oporbi. To ne čudi jer je sasvim jasno da vrhuška i SDP-a i HDZ-a preferira okvire i da u njima prevladava okvirna orijentacija. Tu orijentaciju nosio je i pokojni predsjednik Franjo Tuđman i to treba jasno reći. Naime pišući o Lenjinu on kaže: ….. “Lenjin je bio prvi marksistički teoretik, koji je imao tolike duboke znanstvene dosljednosti, i gotovo jedini socijalistički državnik koji je imao toliko stamene političke hrabrosti i povijesne dalekovidnosti, da načelo samoodređenja naroda dovede do logična dalekosežna zaključka; najprije treba da se razjedinimo da bismo se mogli ujediniti na ravnopravnoj podlozi!“ ( Tuđman,“ Velike ideje….“, str, 154.) Njegova politika 1991 godine kad je Hrvatima dao mogućnost da biraju između Jugoslavenske federacije i Jugoslavenske konfederacije išla je upravo u tom pravcu.

F. Tuđmana tek je neslomljiva snaga i volja hrvatskog naroda za slobodom učinila državotvornim i uvjerila da hrvatski narod može samostalno živjeti u svojoj nezavisnoj i suverenoj državi.

Da bi se proniknulo u razloge inicijative stvaranja BU mora se sagledati razloge stvaranja njene prethodnice druge Jugoslavije. Američka, engleska i francuska politika Jugoslaviji i “ jugoslavenskom nacionalizmu“ dale su ulogu branitelja izvan boljševičkog svijeta od navale udruženog komunizma. Jugoslavija je, što se zapadne politike tiče, bila uključena u obrambeni obruč Zapada protiv boljševičke Rusije. S druge strane Rusija nikada nije htjela nestanak Jugoslavije, jer da je to htjela Jugoslavije ne bi ni bilo. Rusija se nije bojala Jugoslavenske zajednice, Jugoslavije, jer je znala da je Jugoslavija jači saveznik kad je na protivnoj strani i da kao formalni saveznik ne vrijedi ništa.

Čini se kako su interesi velikih sila i danas razlogom sumanutoj ideji i inicijativi osnivanja Balkanske Unije. Interesi za jadransku obalu, za Podunavlje i za Balkan nisu od jučer.

Težnje velikih sila za dominacijom Sredozemlja, Podunavlja i Balkana u prošlosti su bile ugrožene aktivnim nastupom Sovjetskog Saveza u europskoj politici. Sovjetski Savez je naime na osnovu ugovora u Montreux-u i svog uskog prijateljstva s Turskom osigurao za sebe izvjesne mogućnosti slobodne uporabe Dardanela, čime je ispunjena vjekovna težnja Rusije za izlazom na Sredozemno more. Još tada, zbog poremećene ravnoteže u Sredozemlju nastala je borba za kontrolu njegovog istočnog i krajnje zapadnog dijela. Balkan je za Ruse oduvijek bio od velike važnosti u strateškom i političkom smislu, a sve od pojave Sovjetskog Saveza u europskoj politici pa do danas postojao je i postoji strah od mogućnosti da Rusija izbije na Jadran da dobije izlaz na Sredozemno more, da se pojavi i u Egejskom moru, čime bi bila ugrožena zapadna politika koja nastoji ostvariti dominaciju na Sredozemlju i Balkanu. Rusija takve pozicije i pretpostavke može ostvariti svojim utjecajem i uskim prijateljstvom sa Srbijom i CG, koje se inicijativom o novoj BU želi definitivno približiti interesima Zapada i time oslabi utjecaj Rusije na Balkanu.

S druge strane BU za Srbiju predstavlja veliki izazov pomoću kojeg bi mogla u jedno dogledno vrijeme u povoljnom času priključiti Kosovo Srbiji, odnosno s druge strane ostvariti velikosrpske težnje i domoći se u najmanju ruku Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Drugim riječima nastaviti gdje se stalo raspadom druge Jugoslavije.

Što se nas Hrvata tiče važno je reći da mi nismo morali ali jesmo trpjeli komunističku diktaturu i jednu ustanovu kao što je Jugoslavija zbog navodne potrebe obrane od Rusije.

Nama je bilo dovoljno i dosta je “viših razloga“ s kojima se skida s dnevnog reda ova naša i tako polovična sloboda. BU kao nova kombinacija nije ništa drugo do li križ na koji se namjerava razapeti hrvatska država. Ako do nje dođe doći će prevarom i protiv volje naroda.

Jedna takva kombinacija može biti prihvatljiva samo onim osobama u kojima titra slavenska žica, slavenskim rasistima koji lažu i sebe i druge o potrebi“zajedničkih interesa“ “jednokrvne braće“. Može biti prihvatljiva hrvatskoj oligarhiji koji u jednoj takvoj kombinaciji vide priliku za daljnje osvajanje tržišta i daljnje bogaćenje.

Udruživanje zbog nekih “viših“ razloga u bilo kakve političke i ekonomske zajednice za Hrvatsku je najveće moguće zlo. Može se sa sigurnošću reći, ako se osvrnemo na ono što je bilo jučer i što se događa danas, da bez obzira koju će kombinaciju Hrvati izabrati biti će to “povratak u pakao“.Tim činom nastupit će stanje gore od prethodnoga. Usporedi ( Mt 12,43-45 ; 2Pt  20-22).

Sjećanja na zla komunističke Jugoslavije još su svježa, znamo za njih, no malo tko zna danas kakvu sramotu su doživljavali naši preci u kraljevini Hrvatskoj za vrijeme Austro-Ugarske. Na tu sramotu, koje bi se danas trebali stidjeti, podsjećaju tek zapisi iz tog vremena, a oni kazuju kako je u toj Uniji, u koju smo ušli kao država, bilo sramota govoriti hrvatski, kako je željezničku kartu trebalo tražiti na mađarskom jeziku, kako se za troje mađarske djece osnivala u Hrvatskoj mađarska škola, a za tisuće hrvatske jedva ikakva ili nikakva, kako su diplomirani ljudi morali kukavički prignuti šiju da bi dobili bilo kakvo namještenje…..

Zbog svega toga ni jedan Hrvat danas koji hoće pokazati znanstvenu i političku odgovornost ne bi smio izlagati pred svojim narodom nikakvu kombinaciju koja dovodi u pitanje hrvatski suverenitet i hrvatsku nezavisnost, a da nema na pameti slučajeve Zrinskog, Gupca, Kvaternika, Starčevića, Stepinca, Bušića, germanizacije, mađarizacije, jugoslavenstva.

Hrvatska danas nažalost ima malo onih koji imaju znanstvenu i političku odgovornost. Hrvatska danas ima puno onih i onakvih koji nisu ništa do li visoko postavljeni robovi, koji onemogućavaju narodu da postane i ostane suveren, nezavisan i slobodan

                                                                                                MIRKO  OMRČEN