HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

12. listopad 2011.

DOKLE ĆEŠ,  DAKLE,  BAJIĆU ZLORABITI NAŠU STRPLJIVOST!

Podnositelja kaznene prijave Hrvatsku stranku prava 1861. iz studenog 1999. godine protiv Ante Đapića i Borisa Kandarea za zlouporabu položaja i krivotvorenja magistarskog rada, temeljem koje je podignuta 12. 12. 2001. godine optužnica ODO Split pred Općinskim sudom u Splitu, sustavno se cenzurira, ignorira i prešućuje u pisanim i elektronskim medijima od njezina postanka, premda je zahvaljujući isključivo otkriću te stranke došlo do razobličavanja lopovluka te dvojice lažnih domoljuba, lažnih pravaša i još lažnijih ustaša, kako su se sami voljeli nazivati.

NA SLICI:DUGOGODIŠNJU KORUPCIJU UHIĆENOG SUCA PEŠUTIĆA  OMOGUĆILO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVO REPUBLIKE HRVATSKE

Od tada je već odmaklo poprilično vremena i stvar bi malo pomalo slijedom događaja pala u zaborav da nas ovih dana glavni akteri te nadasve kriminalne rabote Đapić i bivši sudac Pešutić nisu svaki na svoj način podsjetili na svu svoju dvoličnost i moralnu izopačenost.

Đapića i Kandarea je od kaznenog progona, do kojeg je došlo povodom kaznene prijave HSP 1861. i odlučnosti ondašnjeg općinskog državnog odvjetnika u Splitu Nikše Wagnera, spasio ni više ni manje nego korumpirani i na sve spremni sudac Općinskog suda u Splitu Robert Pešutić, koji je sada napokon dolijao, ali prekasno i drugim povodom.

Sudac Pešutić je zbog korumpiranosti odugovlačio četiri godine sa kaznenim predmetom radi krivotvorenja Đapićevog magisterija i optužnicu i suđenje doveo do apsolutne zastare bez ikakvih posljedica za svoj položaj i sudsku fotelju koju je nezasluženo zadržao.

HSP 1861. je toga suca zbog očigledne zlouporabe sudačke dužnosti prijavio svim nadležnim tijelima od Ministarstva pravosuđa u vrijeme Vesne Škare Ožbolt, Državnog sudbenog vijeća, predsjednika Vrhovnog suda Ivice Crnića i Branka Hrvatina, ali nitko od njih nije našao za potrebnim reagirati i pokrenuti stegovni postupak radi razrješenja toga sramotnog suca sa sudačke stolice.

Taj sudac je svoju korumpiranost kasnije dodatno potvrdio dovođenjem drugih sudskih postupaka do apsolutne zastare ili druženjem sa umiješanim u smrtonosnu prometnu nesreću u tunelu Ledenik.

HSP 1861. upozoravao je višekratno Državno odvjetništvo na čelu sa Mladenom Bajićem da sudac Pešutić očigledno zlorabi svoj službeni položaj suca jer sve čini da predmet krivotvorenja magisterija ode u zastaru. HSP 1861.je u svojem dopisu DORH-u naglasio da  se osobito teška okolnost koja proizlazi iz ovog kaznenog djela Đapića i Kandarea radi protuzakonitog pribavljanja Đapiću neimovinske koristi, ogleda  u tome, da su obojica to djelo počinili u svojstvu saborskih zastupnika, dakle onih koji trebaju prednjačiti u zaštiti i primjeni zakona u čijem donošenju i sami sudjeluju, a ne da predvode u svjesnom i namjernom kršenju istih zakona. Kandare je potjeran nakon ovog skandala sa Pravnog fakulteta, i morao je podnijeti ostavku na mjesto saborskog zastupnika.

Akademska zajednica na čelu sa pokojnim dekanom dr Ivanom Bilićem posebno se je posramila zbog  dr. Kandarea što je na sraman i nečastan način pokušao opravdati sebe i Đapića izjavom "da je on tražio od Đapića da prepiše njegove radove", što predstavlja grubi nasrtaj na znanstvenu etičnost sveučilišnih nastavnika, kojih je ogroman broj daleko od mentorstva tipa Kandare, koji prepisivanje, (plagijat i krivotvorenje) afirmira kao znanstveno istraživačku metodu spoznaje ali i ucjenu kao proceduru stjecanja znanstvenog stupnja. U slučaju dr. Kandarea i Ante Đapića,  bila je riječ  ne samo o kaznenom djelu, koje uključuje u sebi zlouporabu službene dužnosti i ovlasti, krivotvorenje akademskih radova i stupnjeva, srozavanje digniteta i vjerodostojnosti sveučilišne nastave i stjecanja akademskih zvanja u Republici Hrvatskoj, već je bila posrijedi javna promocija besramnosti i nemoralnosti dvojice saborskih zastupnika, koji su upravo zbog te činjenice trebali biti primjereno procesuirani i kažnjeni. Zbog toga je pokojni dekan Bilić, inače otac izbornika  hrvatske nogometne reprezentacije, Kandarea potjerao sa fakulteta a Đapiću poništio lažni magisterij.

No da je Bajić dao potporu ondašnjem općinskom državnom odvjetniku Wagneru u Splitu, umjesto da mu je na sve moguće načine odmagao, sudac Pešutić bi ne samo izgubio taj značajan predmet jer bi mu ga predsjednik Općinskog suda u Splitu zasigurno oduzeo, već bi došao pod povećalo državno odvjetničkih i sudskih tijela između 2002-2005. godine, a ne tek 2011. godine, nakon što je od tko zna koliko stranaka, optuženika i osuđenika primao mito da bi postupio prema njima kao prema Đapiću i Kandareu. Da je Bajić postupio kakio mu nalaže Kazneni zakon, Đapić bi odavno bio zatvorenik a ne saborski umirovljenik koji se ponovno kandidira jer je uvjeren da je Hrvatski Sabor javna kuća.

Za ostanak tog i takvog korumpiranog suca u sudstvu sve ove godine, a  uhićenog tek 10. listopada 2011. na izlasku iz svoga stana, najzaslužniji je upravo glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, koji se je do sada redovno ponašao kao politički a ne državni tužitelj i koji je cijelo desetljeće na svojoj funkciji prespavao, pa je i njemu već krajnje vrijeme da ode.