HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

19. listopad 2011.

MORALNI IMPERATIV DOKINUTI TITOV ALI I TUĐMANOV TRG U ZAGREBU

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma podržava građansku inicijativu Krug za trg o preimenovanju javnih površina u Hrvatskoj, koje nose imena po nekadašnjim nositeljima totalitarnih sustava, i komunističkog režima, tako i po (masovnom) zločincu Titu, odnosno zalažemo se za promjenu naziva Trga maršala Tita, u Zagrebu, ali se ne slažemo s prijedlogom Slavena Letice!

NA SLICI: TRG TITOVOG ŠEGRTA ISTOGA ZANATA

Apsolutno je, sa stajališta ljudskih prava, neprihvatljivo, da se Trgom maršala Tita imenuje neki trg u zagrebačkoj gradskoj četvrti Dotrščini, kao oblik kompenzacije za preimenovanje Trga maršala Tita, u Zagrebu (kod HNK i Sveučilišta), što predlaže sociolog Slaven Letica, čiji je prijedlog na tragu njegove knjige o konfederalnoj Jugoslaviji, kao kompenzaciji za federalnu Jugoslaviju, u vrijeme pada Berlinskog zida, i nakon 70 godina jugoslavenske, i 45 godina komunističke diktature, nakon koje ništa osim samostalne Hrvatske nije dolazilo u obzir!

Slaven Letica ne shvaća da se zlo ne smije zamijeniti drugim zlom, i da preimenovanje trga, koji nosi naziv po zločincu Titu, nije stvar kompromisa ili trgovine, nego ponosa, morala, dostojanstva, povijesne istine, i civilizacijskih dostignuća razvoja demokracije - ljudskih prava!

Prijedlog Slavena Letice, da se Trgom maršala Tita imenuje javna površina u Dotrščini, kao mjestu žrtava fašizma, predstavlja samo jednu stranu medalje, jer na drugoj strani piše da su komunisti u Dotršćini strijeljali, odnosno ubijali svoje žrtve, te je Dotršćina mjesto zločina komunizma, i fašizma. Trg u Dotršćini trebao bi se nazvati Trgom žrtava totalitarizma, što onda znači da se radi o trgu u spomen na žrtve oba totalitarizma, fašizma i komunizma, što je u duhu rezolucije Europskog parlamenta o osudi fašizma i komunizma.

Republika Hrvatska mora raskinuti s komunističkom prošlošću, i ne skrivati se iza antifašističkog mita, zvan “Tito“! “Valter“ (Tito) je kao doušnik zloglasne Staljinove tajne policije NKVD bio od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. u ugovornom savezništvu s nacistima, odnosno fašistima, i usred Drugog svjetskog rata tražio ustupke od Hitlera, sklopivši s Wehrmachtom separatno primirje, što je bilo suprotno antifašističkoj Savezničkoj koaliciji, odnosno Atlantskoj povelji o nesklapanju primirja s Osovinom od koje se zahtijevala kapitulacija. Dok su partizani ginuli kao guske u magli na Neretvi i Sutjesci, Tito ih je izdao, i pregovarao s Nijemcima, postigavši dogovor o nenapadanju željezničke pruge Zagreb – Zemun, oslobađanju nekih partizanskih ratnih zarobljenika, među njima njegove ljubavnice Herte Haas, i prestanku ofenzive Osovine na Neretvi, odnosno progona partizanskih snaga.

NA SLICI: ZAGREPČANI VOLE NAJVEĆEG KRVNIKA VLASTITOG NARODA PA GA ČASTE TRGOM MARŠALA

Nakon Drugog svjetskog rata je antifašistički mit “Tito“ izvršio progon hrvatskih antifašističkih demokrata iz Hrvatske seljačke stranke, i Radićeve udovice, Marije Radić, koji su kao civili nevini osuđeni od Vojnog divizijskog suda Jugoslavenske armije, maršala Tita, u Zagrebu (Nova Ves), i poslani u jugoslavenski komunistički koncentracijski logor “Viktorovac“ kod Siska, među njima kasniji tajnik dr. Juraja Krnjevića, Zvonimir Kunek, i urednik glasila Hrvatske seljačke stranke, Narodni glas, Ivan Bernardić, osuđen zbog verbalnog delikta na kaznu od 12 godina logora!

U dokumentima britanskog konzulata, u Zagrebu, od 5. lipnja i 4. srpnja 1946. godine, upućeni u Foreign Office, u London, spominje se progon Hrvatske seljačke stranke od strane Komunističke partije Jugoslavije i maršala Tita:

Upravljači u ovoj zemlji su odlučni da unište tu stranku [HSS], i u mislima hrvatskih seljaka... U međuvremenu dr. Bakarić i njegova vlada nastavlja radom bez osnovnog mandata od naroda. U Hrvatskoj nisu se održali izbori od vremena oslobođenja, a to što vlada ne želi održati javne izbore očevidan je dokaz kako oni znaju da narod nije za njih...

Nadalje se britansko ministarstvo vanjskih poslova izvještava o agitaciji Titovih generala na radničkim skupovima o tome da narod pripada komunističkoij partiji:

...General Žigić dao je uzbudljivi govor sa ciljem da ljude potakne protiv Zapadnih sila ... Tumačio je o potrebi Jugoslavenske armije da sudjeluje u borbi protiv stranih imperijalističkih sila protiv kojih su u ratu davali svoju krv ... ostaje sumnja da dugoročno gledajući nema nade da će biti mira između vlade [komunističke vlade] i hrvatskog naroda. Dok postoji ovaj režim biti će terora, ljudi će noću nestajati, i sve ono što se suprotstavlja biti će zgaženo. I tisak će biti poslušan režimu ... Ima mnogo mladih ljudi koji su izbačeni iz škola samo zato što su govorili protiv režima. Nedavno više od njih 60 uhapšeno je u Zagrebu, tri iz razreda u kojem je jedan dečko kojeg poznam. Ovi mladi ljudi biti će optuženi ... Razlog je jasan. Žele naučiti mladost da se pokori, a oni koji to ne učine, izgubiti će osnovna ljudska prava, što je kazna koja vodi njihovoj degradaciji i mizeriji.

Zagrebačka skupština, pod vodstvom SDP i HDZ, unatoč očitim dokazima o titoističkom teroru, i dalje ustrajava na Trgu maršala Tita? Je li oni uopće znaju tko je bio Tito, ili brane mit, zvan Tito? Koliko štete nanose povijesnoj istini, koliko koče demokratski razvoj Republike Hrvatske, i svijest o razlikovanju zla od dobra, koliko štete, i ljagu, nanose Zagrepčanima koje s Trgom maršala Tita vode u zabludu, prkoseći demokratskom svijetu!

Titoistički režim je svoje postojanje gradio na lažima, a od toga nije daleko ni deklarativno demokratska vlast u Republici Hrvatskoj, koju od 1990. u pravilu, i u većini čine bivši komunisti, i koja je preuzela kult ličnosti maršala Tita, i na lažima se održavala na političkom životu, odnosno na vlasti.

Nekoliko stotina tisuća preminulih, pokojnih osoba u biračkom tijelu Republike Hrvatske je vladajućim strankama, i bivšim komunistima i udbašima, omogućilo dugogodišnju vladavinu, dok višestranačke izborne kontrole nije bilo, niti je ima!

U Moldaviji su na izborima također glasovale mrtve osobe, tako da je čak i po imenu komunistička partija pobijedila godine 2009. na višestranačkim izborima, dakle, 20 godina nakon pada Berlinskog zida, ali tamo je svjesni narod barem prosvjedovao, i (fizički) razbio tamošnji pseudoparlament, dok je hrvatski narod totalno zarobljen – Hrvati su podlegli kultu laži koji su titoisti širili gotovo 70 godina u hrvatskoj javnosti, trujući tu javnost, i stjećući lažima prednost u svome materijalističkom životu, i svojim oportunističkim karijerama, ostvarujući jednu za drugom pirovu pobjedu.

Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma