HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

18. studeni 2011.

 DRAGOVOLJAC HOS-A JEAN MICHEL NICOLIER JOŠ JEDANPUT PREŠUĆEN OD  IVE JOSIPOVIĆA I HRVATSKE DRŽAVE

 U Hrvatskoj istina nikada nije bila na cijeni, međutim laži, neistine i prešućivanja prigodom manipulacija oko izranjanja iz zaborava našeg suborca dragovoljca HOS-a Jeana Michela Nicoliera dostojne su  samo sina bivšeg upravitelja Golog otoka i njegove dvorske kamarile sa Pantovčaka.

NA SLICI: JUNAČKA POGIBIJA FRANCUZA U OBRANI VUKOVARA OD HRVATSKE CENZURIRANA 20 GODINA

Čak i kada je majci poginulog dragovoljca HOS-a čije tijelo do danas nije pronađeno, sa dvadeset godina zakašnjenja, više zbog vlastite samopromocije  nego zbog poginulog i njegove obitelji uručivao hrvatsko državno odlikovanje, Josipović je zataškao, prešutio, zatajio, slagao činjenicu da se radi o dragovoljcu Hrvatskih obrambenih snaga, koje su i dan današnji za hrvatsku vlast ilegalne kao ratna postrojba i dragovoljačka udruga.

Od nas svojih suboraca iz HOS-a i prave stranke prava HSP 1861.Jean Michel nije bio nikada zaboravljen niti prešućen. Jean je kao pripadnik Francuske Nacionalne Fronte došao u ljeto 1991. godine u Starčevićev dom staviti se na raspolaganje našim postrojbama i zapovjednicima u obrani Hrvatske.

Jean Michel bio je izrazito skroman, tih mladić koji je odmah zaplijenio pažnju svojim blagim pogledom i izoštrenim mislima. Ispod njegovog gotovo dječačkog lica i dobroćudnog izgleda krio se je vrhunski obučeni ratnik i borac, sljedbenik tisućljetne tradicije francuskih Gala.

Predstavio nam se je kao francuski nacionalist-patriot koji je dobro spoznao da su Hrvati u odnosu na Beograd i Srbiju pravedna strana u ratu i izrekao je teške optužbe na račun svoje francuske vlade i predsjednika Mitteranda.

Proveo je jedno vrijeme sa nama čuvajući zgradu Starčevićevog doma, sjedišta Stranke prava i postrojbi HOS-a od Tuđmanovih i Gregurićevih krvnika i divljih zvijeri, koji su nas najokrutnije progonili i ubijali radi naše apsolutne predanosti obrane cjelovitosti Republike Hrvatske.

Nakon strašnog zločina ubojstva načelnika HOS-a Ante Paradžika, Jean se je kakav je već plemenit i odlučan bio, javio za dragovoljačke postrojbe HOS-a za obranu Vukovara. Znali smo još prije pada Vukovara da se nalazio nekoliko zadnjih dana u bolnici odakle nam se je javljao, ali nije htio otići niti napustiti dragovoljce HOS-a i ostale ranjenike u bolnici već je hrabro i samopožrtvovno odlučio sa njima poći u gotovo sigurnu smrt.

Hrvatska nije smjela znati za Jean Michela Nicoliera dvadeset godina od njegove pogibije za njezinu slobodu jer se je Jean borio na „krivoj“ strani sa HOS-om i Dobroslavom Paragom za krst časni i slobodu zlatnu.

I na dodjeli visokog državnog odlikovanja obitelji i majci našeg suborca nas nitko nije niti nazvao, niti nas je bilo što o Jeanu pitao niti o bilo čemu obavijestio. Takva je danas zlotvorna i nikakav vlast Republike Hrvatske, dostojna Tuđmanove vlasti od 1990-2000. godine koja ne samo da je ubijala dragovoljce HOS-a i njihove zapvojednike, već im je grubom silom zabranila čak i njihova obilježja na njihovim grobovima kao prava razbojnička udbaška klika.

Nakon kriminalnog otimanja Hrvatske stranke prava od njezinog članstva i rukovodstva oduzet je golim nasiljem i Starčevićev dom, sjedište slavnih postrojbi dragovoljaca HOS-a i Stranke prava a osmrtnica Jean Michel Nicoliera i više od 500 stotina pripadnika postrojbi HOS- a poginulih za obranu Hrvatske i Bosne i Hercegovine bile su izbačene  doslovce na ulicu ispred zgrade.

I to dragi Bog vidi i mnogi su za te zločine već odgovarali a mnogima će još biti ispostavljeni računi sa strašnim kamatama.

Najgrublje su laži i dezinformacije lansirane zadnjih nekoliko dana oko tobožnjeg velikog otkrića da Jean Michel Nicolier nije bio uopće poznat u hrvatskoj vojsci niti zaveden kao hrvatski branitelj.

Naime, mi smo davno još 1991-1992. godine predali cijeli dosje i prijavili nestanak našeg dragovoljca a kasnije i njegovu fizičku likvidaciju Ministarstvu obrane Republike Hrvatske sa njegovom adresom i njegovim osobnim podacima iz Francuske.

Naravno, netko se je u hrvatskoj vladi očigledno pobrinuo da pored nekoliko stotina tisuća lažnih branitelja ne bude mjesta za jednog istinskog francuskog heroja i viteza HOS-a kakav je bio Jean Michel Nicolier.

NA SLICI: BRUNO GOLLNISCH PONOSAN NA ŽRTVU JEANA MICHELA I D. PARAGA U ZAGREBU 1996. GODINE

Hrvatska stranka prava 1861. i njezino vodstvo ne samo da su obavijestili ljude o Francuskoj i francusku javnost o pogibiji Jean Michel Nicoliera već su organizirali zajednički susret hrvatsko francuskog prijateljstva uoči Dana Republike Francuske u Zagrebu 1996. godine na kojem su ugostili najuže vodstvo Francuske Nacionalne Fronte sa potpredsjednikom stranke dr Brunom Gollnischem i drugim visokim dužnosnicima te stranke kojima se je predsjednik Paraga javno zahvalio za svu pomoć koju su organizirano proveli i dostavili Hrvatskoj a ponajviše na hrabrim francuskim dragovoljcima koji su došli u HOS i poput Jeana Michela Nicoliera svojim životima ili teškim ranjavanjima dali neprocjenjiv doprinos obrani hrvatskog naroda i Republike Hrvatske.

Nitko od ondašnjih hrvatskih vlasti nije htio primiti niti se sastati sa francuskim političarima, patriotima i katolicima koji su ohrabrili i potaknuli svoje članove da dođu braniti Hrvatsku pa čak i položiti život za Hrvatsku. Nažalost, Jean Michel Nicolier nije bio jedini Francuz iz HOS-a koji je dao svoj život ili zdravlje za obranu Hrvatske i BIH i koji su i danas potpuno prešućeni i nepriznati kao što je bio i Jean Michel.

Ugledna francuska novelistkinja i spisateljica Louise Lambrichs, koja je proučavala povijest velikosrpske književne laži i politike, napisala je potaknuta žrtvom francuskih dragovoljaca HOS-a  cijelu knjigu a našem dragovoljcu  Jean Michelu Nicolieru  posvetila nezaboravne retke u svojoj knjizi „Vukovar nikada nećemo vidjeti“.

Dakle, teška je i gruba laž da je naš dragovoljac HOS-a bio zaboravljen od svojih suboraca i francuskih uglednika. On je samo bio zabranjen u službenim dokumentima države i Ministarstva obrane Republike Hrvatske i pod embargom za hrvatsku javnost kao što je pod embargom do danas i Udruga bojovnika HOS-a i HSP 1861.

Nepoštovanje, nasilje i nepoštenje hrvatske države i vlasti prema dragovoljcima HOS-a i Hrvatskoj stranci prava već je skupo koštalo Hrvatsku i hrvatski narod.  Bjesomučni progoni i 18 godišnja potpuna cenzura nad Strankom prava i udrugom bojovnika HOS-a dovela je Hrvatsku danas, da nakon raspadajućeg HDZ-a nema nikakve alternative na desnici, sa svim pogubnim posljedicama za gubitak državne suverenosti i samostalnosti, što su još prije 20 godina daleko bolje i jasnije prepoznali stranci  poput Jean Michela Nicoliera nego li oni koje je hrvatski narod navodno izabrao da  mu je čuvaju i brane.

U slijedećem nastavku:

ISTINU O VUKOVARU NIKADA NEĆEMO VIDJETI OD HRVATSKE VLASTI!