TKO SU NEPRIJATELJI NEZAVISNE HRVATSKE

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

30. studeni 2011.

TKO SU NEPRIJATELJI NEZAVISNE HRVATSKE

S. M. Štedimlija u svojoj knjizi 1944. godine, dok Drugi svjetski rat još traje, razotkriva Zavjere protiv svjetskog mira koje su prouzročile Prvi svjetski rat i Drugi svjetski rat, upozoravajući na povijesne uzroke, i skidajući krinku s urotnika u Londonu i Beogradu.

NA SLICI: OTAC MODERNE CRNOGORSKE NEZAVISNOSTI SAVIĆ MARKOVIĆ ŠTEDIMLIJA

Sedamneast godina poslije, predsjednik John F. Kennedy u razgovoru s nakladnicima tiska, 27. travnja 1961., upozorava javnost o opasnostima svjetske zavjere.

„(...) Nasuprot nama se na cijelom svijetu postavila jedna monolitna i bezobzirna urota koja se uglavnom oslanja na skrivene izvore sredstava kako bi proširila svoj utjecaj, i to: s infiltracijom umjesto invazijom, s državnim udarom umjesto izbora, s utjerivanjem straha u kosti umjesto samoodređenja, s partizanskim načinom borbe noću umjesto vojskama po danjem svjetlu. Radi se o sustavu koji koristi ogromne ljudske i materijalne resurse radi izgradnje eficijentnog stroja koji povezuje vojne, diplomatske, obavještajne, znanstvene, gospodarske, i političke operacije. Njihove pripreme su skrivene, i ne objavljuju se. Pogrešne poteze pokapaju, i ne objavljuju. Oni koji pružaju otpor bivaju ušutkani, a ne pohvaljeni, i niti jedna tajna se ne objavljuje. (...)“

Najmoćniji čovjek svijeta, državnik i vizionar, karizmatični predsjednik Kennedy, upozorava na mračne snage koje ugrožavaju slobodu i demokraciju Zapada, i ostalog dijela slobodnog svijeta, i svojom ustavnom obvezom zaštitnika integriteta, slobode i nezavisnosti domovine, te svojim demokratskim legitimitetom, i dignitetom predstavnika naroda Sjedinjenih Američkih Država, jamči nužnost razbijanja zavjere, naglašavajući da se on stavlja na čelo slobodnog svijeta koji predvodi u razotkrivanju proklete urote, i da predstavlja udarnu šaku koja će razbiti zavjerenike, i političke kriminalce privesti pravdi, te onemogućiti ih da ostvare svoje tajne, i mračne, zločinačke planove!

NA SLICI: GEORGE BUSH SENIOR na mjestu zločina u Dallasu, 22. studenog 1963. godine, na ulazu u skladište gradske knjižnice, iz koje je Oswald navodno pucao na predsjednika Kennedya, u trenucima prolaska predsjedničke kolone. Godine 1991. predsjednik Bush dao mig JNA, za napad na Republiku Sloveniju i Hrvatsku.

Kao neprijatelja, odnosno zavjerenike, predsjednik Kennedy nije imenovao vanjskog neprijatelja ili zločinački komunizam, i totalitarni Sovjetski Savez, koji je sam po sebi predstavljao opasnost i zlo za slobodu, što je za slobodni svijet bilo očito, tako da nije bilo nužno o tome dodatno upozoravati, jer je javnost na Zapadu o tome bila obaviještena, i u vezi komunističke prijetnje svjesna i oprezna, nego je kao izravnog neprijatelja slobode imenovao unutarnjeg neprijatelja koji ugrožava svjetski mir!

Predsjednik Kennedy bio je, ne samo istinski antifašistički borac Drugog svjetskog rata koji se borio za slobodu i demokraciju (za razliku od 'hrvatskih', odnosno jugoslavenskih partizana, koji su se kao staljinisti, na čelu s 'Titom', borili za komunizam), nego je bio borac za slobodu, i ljudska prava. Njegova vizija o ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na vjeru i boju kože, (načelo koje je u hrvatsku politiku uveo Otac domovine Ante Starčević, a preuzeo Dobroslav Paraga), pretočena je u zakonske akte Sjedinjenih Američkih Država, i drugih demokratskih zemalja širom svijeta gdje god je u opasnosti bilo Božje načelo da su svi ljudi rođeni jednaki, i da moraju biti ravnopravni – u svojim slobodama, i svojoj odgovornosti prema sebi i drugima koji su različiti od njih – i da svi ljudi moraju imati ista prava, od začeća, do prirodne smrti!

Predsjednik Kennedy je u borbi za slobodu i ravnopravnost pozvao svoje sunarodnjake, da ne pitaju što zemlja može učiniti za njih, nego što svatko od njih može dobro učiniti za svoju zemlju!

U tom smislu, svaki Hrvat također se može zapitati, što sve može učiniti za svoju zemlju, državu, za Hrvatsku. U svakom slučaju može zemlju braniti istinom, jer samo istina oslobađa!

Ako se svijet nalazi u čeličnom stisku nevidljive crne ruke koja napada slobodu i nezavisnost naroda, a nema sumnje da nije tako, što politički događaji i danas pokazuju, i kao što je predsjednik Kennedy godine 1961. navijestio da se takva tendencija ubrzano razvija iza kulisa politike Sjedinjenih Američkih Država, i anglo-američkih zapadnih Saveznika, odnosno izvan kontrole predstavnika naroda, američkog Kongresa, onda se Hrvatska pogotovo nalazi u stisku zločinačke crne ruke!

Što je istina? Istina jest, da je, npr., Manolićevo saborsko izvješće o uzrocima pada Vukovara, ne samo temeljeno na lažima kako bi se ubila istina, nego jest djelo pripadnika komunističke tajne policije infiltriranih u državne strukture Republike Hrvatske, kojima je upravljao predsjednik Tuđman. Istina jest da je predsjednik Tuđman najsnažnija karika u lancu zavjere protiv Hrvatske, a ondašnji drugi čovjek u RH, Josip Manolić, njegov pratkični zamjenik, i izvršitelj zapovjedi u tom zapovjednom lancu paralelnog sustava zapovijedanja sa ciljem zavaravanja hrvatske javnosti. Kao što se zna, za pad Vukovara okrivljen je ondašnji predsjednik Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga, uz vodstvo vukovarskih branitelja, koji je bio jedini političar u Hrvatskoj, i svijetu, koji je Vukovaru, za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i gradu heroju, djelatno pomogao vojnom pomoći.

Kako bi se prikrila istina da je predsjednik Tuđman ostavio Vukovar na cjedilu, i počinio kazneno djelo veleizdaje, u pravaškoj oporbi, predvođenoj Dobroslavom Paragom, komunističko-partizanski ratni zločinci izabrali su kao stjegonošama hrvatske nezavisnosti žrtvenog jarca koji se kukavički, i izdajnički, mislilo organiziranom urotom žrtvovati na Oltaru domovine. Međutim, to je bio račun bez krčmara!

U laži su kratke noge, i ništa što su udbaški oficiri, i njihovi doušnici, i šefovi i nadređeni u vrhovništvu Republike Hrvatske isplanirali i izvršili, uključujući politički motivirano ubojstvo dopredsjednika Hrvatske stranke prava, Ante Paradžika, načelnika Hrvatskih obrambenih snaga, i generala Blaža Kraljevića, zapovjednika HOS-a u ondašnjoj nezavisnoj Republici Bosni i Hercegovini, u kojoj je hrvatski narod imao ustavno pravo ravnopravnosti na cijelom njezinom teritoriju, i ustavni status nacije, i sve što su svojim mračnim i zarobljenim umom Tuđmanovi udbaši osmislili i proveli u djelo, nije ostalo tajnom, jer su je hrabri ljudi razotkrili pod cijenu života i ugleda, s obzirom da je kleveta nit vodilja zločinačkih snaga i režima kakav je bio, i jest i danas, post-komunistički režim u Hrvatskoj.

Svi urotnici, izdajnici, i ubojice nad hrvatskim braniteljima su od predsjednika Tuđmana, ne samo dobili državnu zaštitu od kaznenog progona, nego su i dodatno nagrađeni, i niti jedan od njih nije za svoje zločine kažnjen, jer su njihovi nalogodavci, i počinitelji za pisaćim stolom, bili i jesu stanarima ureda CRO-Udbe, i u Banskim dvorima i na Pantovčaku.

Titov general, i Titovi oznaški i udbaški oficiri, unatoč djelatnom otporu demokratskih i slobodarskih snaga u hrvatskom društvu, predvođene Paraginim pravašima, slomili su hrvatsku slobodu, jer su Hrvati pali u dobok san, i nisu se do danas probudili!

Urotnici surađivali su s vođom agresije na Republiku Hrvatsku i BiH, Slobodanom Miloševićem, i s agresorskom tzv. JNA, i četnicima Radovana Karadžića i krvnikom Ratka Mladića. Metode kojima se urotnici služe su najsuptilnije i najpokvarenije metode koje postoje, i tako je i raketni zračni napad na Banske dvore, koji je izvršilo ratno zrakoplovstvo JNA, služio stvaranju magle, odnosno zataškavanju suradnje Dedinja i Pantovčaka oko podjele Bosne i Hercegovine, jer javnost, kako u Hrvatskoj, tako i u Srbiji, mora biti uvjerena da su Franjo Tuđman i Slobodan Milošević neprijatelji. U stvarnosti su bili najprisniji suradnici, oprezni jedan u odnosu na drugog, ali uvjerljivi suradnici, jer je njihova suradnja bila obostrano iskrena. Obmanjenoj javnosti u Srbiji je kao 'neprijatelja' serviran Franjo Tuđman, i povijest je posvjedočila da su mnogobrojni hrvatski ratni zarobljenici u srpskom zarobljeništvu bili mučeni uz psovke i predbacivanja da su 'tuđmanovci', i 'hadezeovci'. Da su srpski ratni zločinci, i batinaši i 'istražitelji' u srpskim koncentracijskim logorima znali istinu, da je Franjo Tuđman najveći suradnik velike Srbije, i njenog komunističkog 'vožda' Slobe Miloševića, ne samo da bi hrvatski zarobljenici prošli neozlijeđeno, nego bi Miloševićev režim pao 10 godina prije nego je 2000. godine srušen – uz pomoć zapadnih obavještajnih službi pošto je u Daytonu potpisao mirovni sporazum, i više nije bio potreban. U gotovo isto vrijeme kada Franjo Tuđman nestaje s političke scene, s političke scene nestaje i Slobodan Milošević. Obojica su poslužila mračnim snagama koje ugrožavaju slobodu svijeta, na koje je upozoravao predsjednik Kennedy, i na njihova mjesta instalirani su slijedeći pijuni - kvislinške marionete.

Najveći zagovaratelj podjele Bosne i Hercegovine u zapadnoj politici je Henry Kissinger koji je Tuđmanov i Miloševićev režim gledao blagonaklono, zbog čega nitko na demokratskom Zapadu nije prstom mrdnuo kada je u zasjedi CRO-Udbe ubijen Blaž Kraljević s pratnjom, 2. kolovoza 1992. godine kod Mostara, čime je uklonjena glavna prepreka podjeli Bosne i Hercegovine! Henry Kissinger jest predstavnik onih snaga na koje je upozorio predsjednik Kennedy! Zato je predsjednik Kenendy 22. studenog 1963. godine ubijen u zasjedi, i unakrsnoj vatri plaćenih ubojica, a Henry Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za mir – iako je potaknuo izraelsko-arapski rat, i rast svjetske cijene nafte, što je slobodni svijet odvelo sedamdesetih godina 20. st. u ekonomsku recesiju. Danas imamo novu ekonomsku recesiju koja traje od svjetske financijske krize 2008. godine, i sloma burze na Wall Street-u.

Warrenova komisija, povjerenstvo američkog Kongresa, koja je istraživala ubojstvo predsjednika Kennedy, stvorena je od predsjednika Johnsona da zataška istinu, i u javnost plasira hrpu laži koje skreću temu s ubojica za pisaćim stolom, odnosno nalogodavaca ubojstva predsjednika Kennedyja, i organizatora, i izvršnih ubojica. Ista stvar je sa Saborskim izvješćem o uzrocima pada Vukovara. Na čelu Warrenove komisije stajao je konzervativni predsjednik Vrhovnog suda SAD, po kojemu je povjerenstvo i dobilo ime, i njezin istaknuti član bio je Allen Dulles, šef američke tajne službe OSS u Drugom svjetskom ratu, i jedan od najutjecajnijih ljudi središnje vanjske tajne službe Sjedinjenih Američkih Država nakon Drugog svjetskog rata, CIA, i bratić naftno-bankarskih tajkuna Rockefeller. To je isti Allen Dulles koji je uoči dolaska Hitlera na vlast podržavao Hitlerov pokret NSDAP u Njemačkoj. I to je onaj isti Allen Dulles koji je angažirao Hitlerovog SS-generala, i specijalista tajne službe GESTAPO, Reincharda Gehlena, da nakon Drugog svjetskog rata ustroji Central Intelligence Agency (CIA). Ta tajna služba je danas potpuno potkopana, i zamijenjena, paralelnim sustavom tajnih službi u Sjedinjenim Američkih Državama, koje služe isključivo korporacijskom krupnom kapitalu, dok američkom narodu nisu nikada ni služile, kao što ni CIA nije de facto služila američkom narodu nego djelovala protiv naroda, i čak sudjelovala u ubojstvu predsjednika Kennedya, i u državnim udarima širom Srednje i Južne Amerike, Iranu, Pakistanu i drugdje! Jedino Tita nisu dirali, jer im nije smetao – pošto nije bio za slobodu, nezavisnost, i demokraciju. Tako je ubijen i Blaža Kraljević, a njegovi ubojice su bile hvaljene, dok je predsjednik Tuđman dobio čestitke iz onog dijela svijeta koji je podržavao i poticao podjelu Bosne i Hercegovine, a taj dio svijeta je predsjednik Kennedy opisao u svom javnom govoru od 27. travnja 1961. godine.

Sprega korporacijskih i naftno-bankarskih tajkuna, koji i danas financiraju i potiču ideologiju liberalizma, koja je prouzročila bolješvizam/komunizam i nacizam/fašizam, s njemačkim nacistima uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata išla je tako daleko da su njihovi tankeri prevozili do kanarskog otočja u Atlantiku, pod kontrolom Fašističke Francove Španjolske i Hitlerovog saveznika, gorivo za Hitlerov Luftwaffe, sve do 1942. godine, dakle, i u vrijeme dok je Luftwaffe bombardirao London 1939./1940. godine, i ta tajna suradnja i urota bi potrajala da nije otkrivena u američkom Kongresu, i odmah odaslana prijetnja za veleizdaju, i smrtne kazne za izdajnike. (Vlada SAD, odnosno State Department, u kojem su veliki utjecaj imale, i imaju, korporacije, je odmah po pobjedi Francove vojske i fašističke Falange priznala novu Francovu vladu, 1939. godine, što i ne čudi ako je na čelu State Departmenta stajao Dullesov brat, a na to međunarodno priznanje uslijedilo je i priznanje od strane Velike Britanije.) Fordova francuska podružnica je sve do 1942. godine također surađivala s 3. Reichom isporučujući vojne kamione za Hitlerov Wehrmacht. Računalne tvrtke iz Sjedinjenih Američkih Država opremile su Hitlerov režim sa sustavom kojim su brojene žrtve u nacističkim logorima. (Hitler je Forda odlikovao još uoči Drugog svjetskog rata najvišim državnim odličjem 3. Reicha.)

Jedina monumentalna zgrada koja u Drugom svjetskom ratu nije srušena u anglo-američkim sustavnim bobmardiranjima njemačkih gradova, bila je upravna zgrada tvornice IG Farben AG koja je održavala tvornički sustav kraj njemačkog nacističkog koncentracijskog logora smrti u Auschwitzu. Rockefelleri imali su u to doba 25 posto dionica IG Farben, i nakon rata došli u posjed cijelog tog industrijskog kompleksa Hitlerove ratne industrije, koja je preimenovana u dioničko društvo BASF. U upravnoj zgradi IG Farben u Frankfurtu na Maini su zapadni Saveznici imali nakon okupacije Njemačke svoje sjedište, jer na tu zgradu nije pala niti jedna jedina zrakoplovna bomba, iako je na Njemačku bačeno sveukupno 1.350.000 tona bombi u Drugom svjetskom ratu (Njemačka je na Englesku bacila u isto vrijeme oko 75 tisuća tona bombi.)

Njemački nacisti, i financijeri idelogije liberalizma, i liberalne demokracije, usko su surađivali i na planu rasizma. Tako je Rockefellerova zakladu financirala Hitlerov rasistički 'Kaiser Wilhelm Institut' koji je vodio program eugenike, kojeg su nakon Drugog svjetskog rata preimenovali u genetiku, i na čelo novog rasističkog programa postavili 1946. godine Mengeleovog mentora von Verschuera iz Kaiser Wilhelm-instituta. Najveći ideolozi rasizma, i održavanja tzv. sjevernjačke, bjelačke rase, dolaze početkom 20. st. iz Sjedinjenih Američkih Država, i na vrelima njihovih djela napajao se Hitler, a oni su mu se divili što ne kruži kao mačak oko vruće kaše nego je pokrenuo konkretne zločinake programe eliminacije politički i rasistički nepoćudnih ljudi, kao i genetsko-nasljednih oboljelih odnosno invalida. Iz Rockefellerovih laboratorija financirane zakladama tog naftno-bankarskog carstva proizašla je šezdesetih godina i anti-beby pilula, koja nije lijek nego sredstvo za terminaciju ljudskog ploda nakon začeća,, odnosno sprečava začeće, i čija je namjena smanjivanje broja stanovnišva na zemlji, posebno u tzv. trećem svijetu, ali i na kršćanskom Zapadu koji je u međuvremenu, nakon Drugog svjetskog rata, transformiran u borbeno-ateistički liberalni Zapad.

U Hrvatskoj uoči izbora 2011. godine korporacijski tisak, u stranom vlasništvu, ne samo da podržava političke sluge liberalnog Zapada u Hrvatskoj, nego iznosi i vlastiti program koji je važniji od programa Kukuriku-koalicije, a to je program borbe protiv nacionalizma, što ističe na svojim naslovnim stranicama. Drugim riječima, to je program za borbu protiv hrvatske nezavisnosti.

Naftno-bankarski tajkuni, financijeri onih mračnih snaga u vezi kojih je slobodni svijet upozorio predsjednik Kennedy, ne samo da uoči izbora 2011. godine lažima truju hrvatsku javnost o pravim razlozima pada Vukovara, cenzurirajući povijesnu istinu, nego u Hrvatskoj lansiraju agitacijsku propagandu o tome da je Lee Harvey Oswald navodno jedini ubojica predsjednika Kennedyja, jer da je u 11 sekundi ispalio sva tri metka u predsjedničku metu. Stručnjaci talijanske vojske su pomoću treniranih strijelaca pokušali ponoviti navodno pucnje Lee Harveya Oswalda iz karabinske puške Mannlicher-Carcano, ali nisu uspjeli.

NA SLICI:LEE HARVEY OSWALD u trenutku prolaska predsjedničke kolone kraj skladišta gradske školske knjižnice u Dallasu, 22. studenog 1963. godine, ispred skladišne grade, a ne u njoj i s puškom u ruci, na četvrtom katu Texas School Book Depository, naciljanoj prema predsjedniku Kennedyju.

Istina jest da Lee Harvey Oswald i nije bio ubojica, odnoso strijelac tog kobnog 22. studenog 1963. godine na Dealey Plazi u glavnom gradu savezne države Texas, Dallasu, iako je bio upužen u urotu, ali nije pomislio da bi mogao biti žrtvovan. Naprotiv, u trenutku prolaska automobilske kolone s predsjednikom Kennedyjem, Lee H. Oswald nalazi se ispred ulaza skladišta knjižice iz koje je navodno on pucao u predsjednika Kennedyja. Odmah u njegovoj blizini, i uz zid te zgrade (“TEXAS SCHOOL BOOK DEPOSITORY“) zbivanje prati, nitko drugi nego, George Herbert Walker Bush (Bush senior), crni vitez Pustinske oluje 1991. godine (velikog rata za pljačku arapske nafte), kada je u kamere globalne TV-mreže najavio Novi svjetski poredak, a koji je tada, 22. 11. 1963., bio djelatnik CIA-e, i poslije njen direktor, odnosno šef središnje tajne službe CIA (sa zadatkom da drži zatvorenom pandorinu kutiju zvana File JFK), a za vrijeme atentata na predsjednika Reagana potpredsjednik Sjedinenih Američkih Država, kao što je Lyndon Baines Johnson bio potpredsjednik dok je JFK bio njegov predsjednik.

Iz objavljenih memoara predsjednikove udovice Jacky proizlazi da je potpredsjednik Johnson bio umiješan u atentat u Dallasu. Johnsonova ljubavnica, Madeleine Duncan Brown, s kojom je bio u ljubavnoj izvanbračnoj vezi 21 godinu, i s kojom je imao dijete, potvrdila je navode Prve dame, Jacky Kennedy, o umiješanosti njenog ljubavnika u atentat na predsjednika Kennedy. Prije smrti naglasila je u razgovoru za jednu televizijsku kuću slijedeće:

„Večer prije nego je Kennedy ubijen, se Lyndon B. Johnson našao s različitim veličinima iz gospodarstva iz Dallasa, sa šefovima FBI-a, i zločinačkih organizacija, i nakon tog sastanka mi je rekao: 'Od sutra me ovi prokleti Kennedyjevi više nikad neće dovest u loš položaj. To nije prijetnja, nego obećanje!'“

Financijeri ideologije liberalizma iz bankarskog kruga Wall Streeta upregnuli su po cijelom svijetu, tako i u Europskoj uniji, i u Republici Hrvatskoj, političku ljevicu da napada nacionalizam, i etiketira političke neistomišljenike, a posebno patriote, 'nacionalistima', jer jedina prava opasnost toj oligarhijsko bandi prijeti od nezavisnosti naroda. To je potvrdio i šef zavjerenika, David Rockefeller, prilikom zahvale vodećim svjetskim, odnosno zapadnim liberalnim korporacijskim medijima, što su desetljećima u tajnosti držali sastanke Bilderberga:

„Jako smo zahvalni velikim novinskim nakladnicima kao što su The Washington Post, The New York Times, Times Magazine i drugim medijima i njihovim šefovima koji su sudjelovali na našim sastancima, i što su u posljednjih 40 godina održali obećanje da će u tajnosti držati naše zaključke i namjere. Bilo bi nemoguće provesti naš plan za svijet, da smo radili pod povećalom javnosti. Ali, naš rad je sada odmakao puno dalje, i dobro je pripremljen, da dobijemo svjetsku vladu. Sigurno jest da nadnacionalnom autoritetu, i kompetenciji jedne intelektualne elite, i svjetskim bankarima, treba dati prednost nad time da se dozvoli pojedinim narodima njihov razvoj i njihovo ostvarenje, kao što je bio slučaj u prošlosti.“

(Iz knjige Davida Rockefellera, Memoirs, 2002.)

Prosvjedi u gradu New Yorku, pod geslom Occupy Wall Street, tisuću puta je opravdan, i nužan! Također i u Zagrebu!

Upravo su Rockefeller i slični preusmjeravali rad najutjecajnijih zapadnih medija na psihološko-propagandni rat protiv nacionalizma, jer nacionalizam znači nezavisnost naroda. Stoga ne čudi što lokalni trabanti tipa EPH izdanja, Jutarnji list, ili Slobodna Dalmacija, ili izdanja Styria skupine, kao Večernji list, dakle, korporativni tisak, koji nije neovisan, provodi protuustavnu cenzuru nad onima koji su stvorili hrvatsku državu u Vukovaru, posebno nad hrvatskim braniteljima iz HOS-a, i Dobroslavom Paragom, i što općenito korporativni tisak napada nacionalizam, a istovremeno u maniri agitacijske propagande zločinačkog partizanskog pokreta favorizira masovnog ubojicu Tita i njegove simpatizere, titoiste, u hrvatskoj politici, poput Vesne Pusić, ili Ive Josipovića, a i „dragi Ivo“ Sanader bio je od odlično plaćenih piskarala poput Davora Butkovića, i komitetlijske dežurne propagandistice Jelene Lovrić dobrodošli, jer su kao sluge titoista osuđivali nacionalizam, tako se bivši premijer Sanader u Londonu pohvalio da je u Hrvatskoj sveo nacionalizam na minimum.

Samo ta činjenica je dovoljna da će ga svjetska oligarhija izbaviti iz ralja pseudohrvatskog pravosuđa, jer nema razloga da bude kažnjen samo zato što je uhvaćen s prstima u staklenki s pekmezom, kad je na međunarodnom planu sve dobro radio – to jest ono što se od njega „očekivalo“. A to je u prvom redu – Hrvatsku privest Europskoj uniji!

Praksu huškanja ljevice protiv nezavisnosti i slobode uvela je engleska oligarhija kada je, zbog huškačke agitacijske propagande iz njemačkih zemalja protjeranog, fanatika i ekstremista Karla Marxa poslala u boj protiv nacionalizma koji se tada budio u Europi, razbijajući okove feudalizma i natražnih starih autoritarnih ražima. Manifest komunističke partije objavljen je upravo u Londonu, 1848. godine, sjedištu tajne masonerije. Od tada se u liberalnom svjetskom tisku širi propaganda protiv nacionalizma, ali ni slučajno protiv komunizma/marksizma. Od tada se u liberalnom tisku širi blud Sodome i Gomore. Što je, međutim, predsjednik Kennedy rekao na tu temu:

„(...) Imamo namjeru preuzeti punu odgovornost za naše pogreške, i očekujemo od vas, da nam skrenete pažnju, kad učinimo propuste. Bez rasprave, i kritike, niti jedna vlada i zemlja ne mogu biti uspješne, i niti jedna republika ne može preživjeti. Stoga je atenski zakonodavac Solon odredio da je zločin svakoga građanina kad ustupi pred različitim mišljenjima, i upravo stoga je naš tisak posebno osiguran kroz Prvi amandman, i to je jedina branša u Sjedinjenim Američkim Državama koja je posebno zaštićena ustavom.

Slobodni tisak mora postojati, ne primarno radi zabave, ne radi poticanja na trivijalnosti, ne radi toga da se publici daje ono što ona upravo poželi, nego radi informiranja, buđenja, razmišljanja, obavještavanja o opasnostima i mogućnostima, radi toga da se ukazuje na krize i mogućnosti izbora, da se oblikuje javno mnijenje, i ponekad da se isto i provocira. (...) Moja je namjera da ne dopustim, koliko je god u mojoj moći, i niti jedan dužnosnik moje vlade, bez obzira na položaj, civil ili vojna osoba, ne smiju danas moje riječi uzeti kao izgovor za cenzuru vijesti, ili da politički nepodobne i drukčije misleće ljude ostave bez dodira s javnošću, ili da naše pogreške skrivaju od tiska i javnosti, koja treba za njih znati. (...)“

U Republici Hrvatskoj je tisak postao upravo suprotno od onog što je tumačio reformator, i humanist, predsjednik Kennedy, u razgovoru s nakladnicima američkog tiska, 1961. godine.

Već 16 godina se cenzuriraju vijest iz Hrvatske stranke prava 1861., i 20 godina, odnosno praktički od pada Vukovara, odnosno odmah nakon preuzimanja vlasti od strane urotničke udbaške organizacije HDZ, 30. svibnja 1990. godine, se cenzuriraju vijesti hrvatskog političara, i borca za ljudska prava Dobroslava Parage. Devedesetih je to činio državni tisak i državna televizija HTV, odnosno Hrvatska radio-televizija, a nakon toga korporacijski liberalni tisak kojeg uređuju ekstremistički titoisti, i udbaši, odnosno nekadašnji doušnici i oficiri komunističke tajne policije, ili njihovi sinovi, koji ruše sve tradicije hrvatskog naroda! U biti, ono što svjetski korporacijski tisak liberalnih mas-medija radi po želji svjetskih zavjerenika, jest fašizam, odnosno obračun fašističkim metodama s nositeljima suvereniteta naroda. Kako to izgleda na djelu vidi se kada korporacijski tisak iz Styrie-Grupe, 24 sata Express, laže da skida cenzuru nad istinom o Vukovaru, ali u stvarnosti cenzurira istinu o Vukovaru, istinu o razlozima pada Vukovara. Za pad Vukovara je u prvom redu odgovoran predsjednik HDZ-a i RH, i izdajnik Franjo Tuđman, a uz njega na vješalima povijesnog tribunala treba visjeti izdajnik Josip Manolić, ratni zločinac iz 1945. godine, i nekadašnji pripadnik prvorazredne protuhrvatske jugoslavenske boljševičke organizacije Ozne.

„(..) Čak i danas nema smisla osigurati preživljavanje našeg naroda ako naša tradicija ne preživi zajedno s nama. Postoji jako ozbiljna opasnost da objavljena potreba za povećanu sigurnost bude od njih [zavjerenika/urotnika] uzeta kao izgovor za zataškavanje, sve do granice službene cenzure.“ (Predsjednik JFK, 1961. godine.)

Korporacijski tisak širom svijeta, posebno na liberalnom Zapadu, tako i u porobljenoj Hrvatskoj iznutra, širi laž, da je ubojstvo predsjedniak Kennedyja djelo pojedinca, i da nema urote, ali da postoji teorije zavjere koju su stvorili urotnici da pažnju skrenu sa sebe na one koje korporacijski tisak učini smiješnima, ili nebitnima, u očima javnosti.

Zapruderov film se u tom slučaju ne spominje, iako je krunski dokaz da je predsjednik Kennedy ubijen u unakrsnoj vatri, odnosno u zasjedi.

Tako korporacijski tisak u Hrvatskoj zataškava ubojstvo generala HOS-a, Blaža Kraljevića, i osam stožernih časnika HOS-a koji su stradali u zasjedi, i unakrsnoj vatri Tuđmanovih ubojica. To masovno smaknuće hrvatskih branitelja, i organizatora obrane od velikosrpske agresije u BiH, išlo je izravno u korist Slobodanu Miloševiću, odnosno zločinačkom naumu stvaranja velike Srbije koja se mogla stvorit jedino podjelom Bosne i Hercegovine, i genocidom. Taj zločin su nadgledale, i usmjeravale, one snage koje su ubile predsjednika Kennedyja. Kako bi održale razinu tajnosti, vladajući bivši komunisti/titoisti u Republici Hrvatskoj, i u BiH, pod ključem drže spis o likvidaciji Blaža Kraljevića i Osmorice hrvatskih bojovnika HOS-a, odnosno, urota protiv boraca za slobodu i nezavisnost, koje korporacijski tisak zove 'nacionalistima', nastavljena je urotom koju čini cenzura, i agitacijska propaganda protiv hrvatskog državnog prava i hrvatske nezavisnosti.

John F. Kennedy upozoravao je od opasnosti svjetske urote koja se urotila protiv slobode naroda. Tu slobodu Hrvati su danas izgubili – urotom njegovih vlastitih dužnosnika koji vladaju u njihovo ime, i s legitimitetom na njihov račun. Sve je počelo onda kada je Udba stvorila HDZ, i Franju Tuđmana postavila na čelo te lažne hrvatske i lažne demokratske stranke. Kad je bilo potrebno, korporacijski tisak u RH je neograničeno podržavao HDZ, primjerice, za vrijeme predsjednika vlade Ive Sanadera. Za razliku od tih moralno-političkih nitkova iz EPH-izdanja Westallgemeine Zeitung-a, je predsjednik Kennedy poručio slijedeće:

„Niti jedan predsjednik ne smije strahovati od provjere njegovog programa. Jer, iz takve provjere nastaje razumijevanje, a iz razumijevanja dolazi potpora ili oporba, a oboje je nužno. Molim vaše novine da ne podupirete vladu, nego molim za potporu ove velike zadaće, da informirate američki narod, i da ga probudite, jer ja imam veliko povjerenje u reakciju, i angažman, naših građana kad su neograničeno obaviješteni. Ne mogu potiskivati niti jednu kontroverzu vaših čitatelja, naprotiv, podupirem ih. Ova vlada ima namjeru iskreno priznati svoje zablude, jer jedan pametan čovjek jednom reče: 'Zabluda se ne pretvara u pogrešku, osim ako se protivimo njenom ispravku'“ (Predsjednik JFK, 1961. godine.)

Što su HDZ-ova, i SDP-ova koalicijska vlada, koje se hvale podupiranja (jugoslavenskog) komunizma kojeg zovu antifašizmom, naučile iz poziva predsjednika Kennedyja, vodećeg antifašističkog, i antikomunističkog, demokratskog predsjednika u novijoj povijesti čovječanstva? Ništa. Sljedbenici Franje Tuđmana i Ivice Račana nastavljaju s obmanama hrvatskog naroda kojeg pretvaraju u bezličnog građanina u moru 500 milijuna bezličnih građana Europske unije koju su je u novu Titovu Jugoslaviju pretvorili oni koji su ubili predsjednika Kennedyja.

Ispada da će prije biti razjašnjena tajna o ubojstvu predsjednika Kennedya nego Ante Paradžika i Blaža Kraljevića.

Bivši agent CIA, koji je u toj tajnoj službi proveo 21 godinu, i sudjelovao u ubojstvu čileanskog predsjednika i ljevičarskog prvaka Allendea, i Che Guevare u Boliviji, kao i u državnom udaru u Guatemali, te u organizaciji neuspješne invazije u Zaljevu svinja na Kubi, radi rušenja Castra (na Kubi je Castro nacionalizacijom poremetio rad američke Mafije i pranje novca kroz lanac hotela, kockarnica i prostitucije na Kubi, tako da je Castro smetao zbog toga, a ne zato što je bio komunist), svjedok vremena E. Howard Hunt, se 22. studenog 1963. nalazio na tru Dealey Plaza u Dallasu, kad je ubijen predsjednik Kennedy, i pred svoju smrt je javnosti podastrio dokaze o uroti protiv predsjednika Kennedyja, i imenovao ubojice koje su sudjelovale u smrtonosnom atentatu na predsjednika Kennedyja. Postao je poznat kad je uhićen kao vođa tajne skupine Bijele kuće za vrijeme predsjednika Nixona, koja je provalila u sjedište oporbene Demokratske stranke, što je postalo poznato kao afera Watergate. Hunt je naveo brojne pojedince iz središnje američke tajne službe CIA, kao i potpredsjednika Johnsona, kao urotnike, i ubojice predsjednika Kennedya.

U udbaškoj tajnoj službi SZUP, i SIS, nije se još nitko javio da posvjedoči o ubojstvu Ante Paradžika, i Blaža Kraljevića. Doduše, još nisu na samrti, kao što je bio Hunt kad je svoje svjedočenje pohranio na snimljenim vrpcama koje su nedavno objavljene na javnoj radio-postaji u Sjedinjenim Američkim Državama. Umjesto toga se nalaze na Interpolovoj tjeralici, a jedan od njih trune u 'svojoj' (otetoj) vili u Nazorovoj ulici u Zagrebu.