HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

22. prosinac 2011.

              HRVATSKA UDBA I FAKTOR IZNENAĐENJA

Ako netko misli da se kancelarka Angela Merkel može u izbornoj noći besramno javno grliti s nekim ubojicom iz bivše istočnonjemačke komunističke tajne policije STASI, kao mandatar vlade Zoran Milanović s Josipom Manolićem, neka si odmah potraži stručnu pomoć, jer uvjeravat pametnijeg od sebe u suprotno može samo budala. Upravo zbog ovakvih razlika između Berlina i Zagrebu postoji velika razlika između Njemačke i Hrvatske, odnosno pravna država i demokracija je u Njemačkoj očita, a u Hrvatskoj sudbonosno deficitarna!

NA SLICI:  NOVI HRVATSKI PREMIJER MILANOVIĆU ZAGRLJAJU KRVNIKA

Ono što sin partizana i komunista, pitomac sa Dedinja, i eks-komunist Ivo Josipović naziva „svečanost demokracije“, igrokaz je Titovih i Tuđmanovih udbaša na čelu s višestrukim ubojicom i nekadašnjim pripadnikom prvorazredne boljševičke organizacije Ozne koju je osnovao Staljinov NKVD (preteča komunističke tajne službe KGB).

Ono što je u Hitlerovoj totalitarnoj državi Treći Reich bio GESTAPO, to je u Titovoj totalitarnoj tamnici naroda bio protunarodni 'Odjel za zaštitu narodu' koji je povjesničarka Tamara Griesser – Pečar detektirala kao komunističku tajnu službu koja je bila Titov mač revolucije, što je novinar Reinhard Olt u Frankfurter Allgemeine Zeitung 2005. godine objasnio na primjeru zlouporabe antifašističke borbe od strane Tita sa ciljem instalacije totalitarnog socijalizma pod diktaturom komunističke partije. Naime, Titovim partizanima je bila važnija borba protiv 'unutarnjeg neprijatelja', nego protiv okupatora – naglašava Tamara Griesser – Pečar. I to je istina.

Ozna nije likvidirala niti jednog okupatora, ali zato je na Macelju izvršila masovno ubojstvo nad preko 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, 650 hrvatskih civila i 20 svećenika rimo-katoličke Crkve. Njezin krapinski 'komandant', Hršak Stjepan, nekadašnji partizanski 'drug' Franje Tuđmana, slobodno živi i danas u zagrebačkoj rezidencijalnoj četvrti Tuškanac, u otetoj vili, blizu neekshumirane masovne grobnice u koju je Ozna pobacala hrvatske civile koje je u Zagrebu, po tzv. oslobođenju, likvidirala.

Taj masovni ubojica živio je slobodno pod zaštitom predsjednika Tuđmana, i pod zaštitom predsjednika Mesića i Račanove koalicije sa takozvanim liberalom Draženom Budišom, te predsjednika Mesića i Sanaderove koalicije, i pod zadnje, pod zaštitom predsjednika Josipovića i koalicije Jadranke Kosor (HDZ, SDSS, HSS).

Taj masovni ubojica, pošteđen od Glavnog državnog odvjetnika, Mladena Bajića, kao i njegovih prethodnika, među njima i Vladimira Šeksa, živjet će pod državnom zaštitom i za vrijeme obnašanja vlasti Kukuriku-koalicije (SDP, HNS, HSU, IDS), kao što će takav privilegij uživati trijumvirat Josipa - Josip Manolić, Josip Boljkovac i, Josip Perković.

Upravitelji Republike Hrvatske – Josip Manolić i Josip Perković

Ozna je uhitila zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Nasljednica Ozne, Udba, likvidirala je Bruna Bušića, a nasljednici Udbe, SIS, i SZUP, ureduju u Republici Hrvatskoj po istom obrascu kao i u vrijeme 'druga' Tita, ovaj puta pod odgovornošću bivšeg Titovog generala Franje Tuđmana.

Redom padaju nove žrtve, hrvatski branitelji Ante Paradžik, Blaž Kraljević, Miro Barešić, Ludvig Pavlović, i dr. Iako se petorica udbaških glavešina nalaze na Interpolovoj tjeralici, 'festival demokracije“ u Republici Hrvatskoj omogućava tim jugo-kriminalcima miran život u Zagrebu i okolici. Stvarni nadupravitelji Hrvatske nisu Ivo Josipović, Vesna Pusić i Zoran Milanović nego Josip Manolić i Josip Perković. Njihov pad označit će kraj kriminalne politike, i početak demokratizacije Hrvatske.

Za dom spremna Vesna Pusić?

Grljenje Josipa Manolića i Zorana Milanovića pokazuje smjer kojim Hrvatska nastavlja – u daljnje obmane i laži, pljačke, zataškavanja politički motiviranih ubojstava i državne zaštite komunističkih partizanskih i udbaških ubojica, čiju zaštitu su sada od polaznice kumrovečke partijske škole Jadranke Kosor preuzeli Zoki i Vesna Pusić, uz svesrdnu podršku Ureda predsjednika Republike.

Na osnovi 'nadopunjene' biografije oca Vesne Pusić, moglo bi se novu vanjsko-poslovnu ministricu  pozdravljati 'Za poglavnika i dom spremni“, da Eugen Pusić nije bio veleizdajnik.

Tamara Griesser – Pečar je povijesnim činjenicima pobila partizanski agitprop o nekakvom 'pokretu otpora“ koji bi predstavljao Titov 'NOP', jer je partizanska špijunska mreža vodila borbu protiv 'narodnog neprijatelja', a ne protiv okupatora. Stari boljševik i oznaš Josip Boljkovac priznao je, da je na području Duge Rese, Karlovca i Jastrebarskog za vrijeme NDH djelovao trijumvirat partizanskih agenata komunističke partije u ustaškoj policiji koji je o stupove uličnih svjetiljki vješao nedužne ljude, a račun je ispostavljen u konačnici hrvatskom narodu koji je u nastavku vladavine Eugena Pusića nakon 8. svibnja 1945. postao 'genocidan narod'. Kojem narodu je onda nekadašnji vojni sudac u NDH, Eugen Pusić, pripadao?

Kćer je iskrenija od svog oca, jer otvoreno najavljuje za kakvu je ona to političku opciju, ali morati će surađivati s Prištinom ako misli biti nekakva 'liderica' u regiji, pošto je politiku u regiji od Londona preuzeo Berlin. Nastavak Tuđmanove politike savezništva s Beogradom, koju Vesna Pusić misli vodit, vodi brzom odlasku sa Zrinjevca – ali ne više u oporbu, nego na smetlište povijesti!

Pa čak ako će pred Njemačkom hinit suradnju s kosovskim Albancima, kao što je njen otac hinio suradnju s ustaškim pokretom u NDH, nakon njena mandata ne čeka ju masovni ubojica Tito otvorenih ruku kao njenog oca, nego ono što je trebalo dočekati njenog oca – sud pravde – ako će pokušat ponovit politiku svog rođaka iz 1918. godine! Do tada, za vrijeme svog mandata u Ministarstvu vanjskih poslova morati će objasnit svom njemačkom kolegi Westerwelleu - zašto njen koalicijski partner u vladi iz Ministarstva unutarnjih poslova ne uhićuje oca Predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost, Josipa Perkovića, i njegove pajdaše s tjeralice Interpola, posao koji je Karamarko propustio obavit, iako Hrvatinu zna izigravat.

U zemlji u kojoj se pripadnike bivše komunističke tajne policije u režimskim medijima naziva 'antifašistima' vidi se tko drži vlast – udbaši i oznaši!

Stoga je takva vlast pseudodemokratska, odnosno protunarodna, jer oznaši i udbaši su narodni izrodi kojima je mjesto iza rešetaka, u ćeliji da u njoj trunu!

Bomba u Banskim dvorima

Bomba koja će eksplodirat u koalicijskoj vladi Zorana Milanovića zove se Radimir Čačić – sin bivšeg komunističkog javnog tužioca koji se je nemilosrdno obračunao s hrvatskim proljećarima.

Njegov nervozni sin, uspješan biznismen u Banskim dvorima, zamislite, 'prvi' potpredsjednik vlade (kako je ukorio novinare da on neće biti samo puki potpredsjednik, nego prvi potpredsjednik), ima šanse postat drugi potpredsjednik vlade iza rešetaka – nakon Sanaderovog potpredsjednika kojeg su „braća prodala u egipatsko ropstvo“.

Treba još vidjet da li samo zbog prometne nesreće u Mađarskoj, ili i zbog onog zbog čega ga hvata nervoza kad se spomene poduzeće koje je osnovao, i koje dobiva kredite od javne tvrtke koja nije banka nego osiguravajuća tvrtka, ali dijeli i kredite, što je novitet – možda se Lloyd ugleda u sve to.

Kad bi predsjednik Republike bio državnik, političar od formata, borac za ljudska prava, pravu i pravednost, u takvim okolnostima ne bi mandat za sastavljanje vlade dao u ruke Zoranu Milanoviću nego bi ga pozvao da odstupi od namjere sastavljanja vlade, međutim, kad zemlju vode bivši komunisti, praksa koju je uveo Franjo Tuđman, onda se ne trebamo čuditi da njegovi nasljednici rade u biti samo ono što je prvi predsjednik Republike radio – okružuju se udbašima i oznašima – uz pjesmu: 'Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!' Kakav Domovinski rat – to je i dan-danas rat udbaša protiv slobode i demokracije. Međutim, isto kao i četnici, udbaši i eks-komunisti ne računaju na hrvatski faktor, a on se pojavljuje uvijek onda kada misle da ne postoji, jer ih oholost čini slijepima.

Tako je njihova vladavina od prvog do posljednjeg trenutka prožeta njihovim strahom od hrvatskih branitelja, i njihovom neizvjesnošću i nesigurnošću u same sebe, jer točno znaju da su narodu iskopali jamu. Narodna poslovica kaže: 'Tko drugome jamu kopa – sam u nju pada!'

Na vrh - Top