HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

23. ožujak 2011.

OD HOLJEVCA DO BOLJKOVCA

RATNI ZLOČINI NE ZASTARIJEVAJU

Prošle 2010. godine, 17. studenoga, postavljen je vijenac i upaljene su svijeće kraj ulaza u Dom zdravlja u Karlovcu na Dubovcu, u počast preminulim i ubijenim, ranjenim i bolesnim domobranima u Drugom svjetskom ratu. To je tradicija već 10-ak godina koju je inaugurirala Koordinacija braniteljskih udruga iz Domovinskog rata u znak sjećanja na dva domobrana koje su toga dana 1941. godine zaklali partizani vođeni Većeslavom Holjevcem u akciji koja je postala jednim od temelja legendi o tom kasnijem zagrebačkom gradonačelniku.

PREMDA JE PRED KRAJ ŽIVOTA POSTAO PROHRVATSKI ORIJENTIRAN HOLJEVAC JE BIO UMJEŠAN U NEOPROSTIVE RATNE ZLOČINE

Vijenac na pročelje zgrade na početku kompleksa bolničkih zgrada na desnoj obali rijeke Kupe postavili i svijeće su upalili Petar Banić, predsjednik Zajednice udruga HVIDRE Karlovačke županije, Mario Mateša, predsjednik Koordinacije Braniteljskih udruga iz Domovinskog rata, član nekadašnje saborske komisije za utvrđivanje zločina komunista i partizana na kraju Drugog svjetskog rata i u poraću Stjepan Čunko i Ivan Krznarić, tajnik Hrvatske demokratske zajednice Karlovačke županije. Stjepan Čunko prezentirao je dokumentaciju o ranjenim i bolesnim domobranima Dragutinu Bužeku i Ivanu Laginji koje su partizani ubili bez suđenja tog 17. studenoga 1941. godine prilikom upada u bolnicu na Dubovcu a najavljen je i stručno-znanstveni okrugli stol o tom povijesnom događaju. U skladu sa zakonima Republike Hrvatske javni skup bio je prijavljen i odobren od Policijske uprave Karlovačke. Ta lapidarna lokalna informacija i ne bi bila predmetom neke veće pažnja da sredstva informiranja nisu bjesomučno objavila kako su „položeni vijenci za ustaše“ i da istovremeno grupica komunista, partizana i njihovih poklonika predvođena ex- predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem nije polagala vijenac na spomenik-bistu upravo Većeslavu Veci Holjevcu, istim datumskim povodom. Partizani i komunisti, sada se nazivaju SAB-ovci, željeli su na Dom zdravlja na Dubovcu opet postaviti spomen ploču o upadu Vece Holjevca i družbe u Karlovac (nema je tamo od početka Domovinskog rata na ovom području i pokušaja četnika da opet preko Korane uđu u Karlovac sredinom mjeseca rujna 1991. godine), ali im to nije dozvoljeno od strane uprave Doma, jer SAB-ovci nemaju za to potrebne dozvole, odnosno zakonsku dokumentaciju. Bjesnilo partizana i komunista bilo je zaista ekspresivno kao i riječi Stjepana Mesića, sadašnjeg trošitelja više od milijun kuna kojim ga časti država da je obilazi i ismijava ljude koji se ne slažu s njegovim vicevima.

ŠTO JE VECO (ZLO)RADIO U KARLOVCU?

Dakle, kada je zbog izdaje i dojave iz redova samih komunista u Karlovcu u ljeti 1941. godine bio uhapšen tadašnji sekretar Mjesnog komiteta Komunističke partije Hrvatske Marijan Čavić Grga, mila djevojka, kasnije narodna heroina 19. godišnja Nada Dimić, smislila je kako ga spasiti iz bolnice na Dubovcu gdje je prebačen iz zatvora jer si je Grga u pokušaju samoubojstva razrezao žile na rukama. Inače, Marijan Čavić bio je pristalica mirnih metoda rada, nema o njemu zapravo niti sada nekih loših vijesti pa i nije čudo da je bio mučki izdan. Nada Dimić potanko je opisala u pismu kako ga osloboditi i dva puta pojasnila da stražare treba likvidirati i to nožem. Pismo je završilo u šumama Korduna kod Većeslava Holjevca a sada je dostupno u nizu knjiga i u dvije varijante. U jednoj varijanti sve je u originalu, to jest s uputama kako nožem klati a u drugoj varijanti to je bez noža i bez klanja. Istina, ima i knjiga u kojima je to pismo u obje varijante, originalnoj i reduciranoj. U pismu se navodi i put kako treba ući u Karlovac u kojemu je tada vlast bila dvojna, vojnu su držali Talijani, okupatori dakako, a upravnu i policijsku šačica ustaša koji su preuzeli dužnosti od nekadašnjih čelnika kraljeve vlasti, koji su dali prisegu i NDH-a vlasti. Po sistemu „tima snova“ Veco Holjevac je okupio grupu partizana, navukli su domobranske odore i stavili fesove na glavu kakve je imala jedna Domobranska jedinica u Karlovcu i lako su ušli u Karlovac pokraj talijanske straže na drvenom Koranskom mostu. Zašto su Holjevac i komunisti narugali se i zloporabili prijateljstvo Hrvata i Muslimana jasno je, da „razigraju“ rat i neprijateljstvo u Hrvatskoj i Bosanskoj krajini.

Veco Holjevac navodi u svojoj knjizi „Zapisi iz rodnog grada“ da su s njim bila 23 partizana. Knjiga je objavljena 1971. godine netom poslije njegove smrti 1970 godine. Od 23 domobrana jednog nije imenovao a šest je s iskrivljenim, neprepoznatljivim imenom ili prezimenom. Bilo je to iznenađenje jer se do tada znalo, učilo u školama i sricalo te u knjigama objavljivalo kako ih je bilo ukupno 25, 24 partizana i naravno komandir Veco. Godine 1972. objavljena je knjiga Prva godina narodnooslobodilačkog rata na Kordunu…“ gdje doktor, tada magistar, Đuro Zatezalo navodi imena 24 partizana i, dakako, kao 25-og Vecu Holjevca, dakle, kao što je bilo prije Holjevčeve knjige. No, kada autor više nema kontrolu nad rukopisom onda je sve moguće, bilo je objašnjenje tadašnje Vecine brljavosti(?). Ipak, već tada je svima sve bilo jasno: točno i jasno bila su ispisna imena samo onih koji su upali u Karlovac a da su prije i poslije te akcije bili u partizanskim odredima, oni koji su došli i vratili se u svoje četničke odrede, imena se iskrivilo do neprepoznatljivosti.

No, prije nekoliko godina Čedomir Višnjić, ravnatelj Uprave za knjigu u Ministarstvu kulture objavio je knjigu „Partizansko ljetovanje“ u kojem se pojavljuje i 26 upadnika u Karlovac. To je Đuđa Šumonja, četnik kojeg je OZNA u Plaščanskoj dolini likvidirala tek 1950. godine. Dakle, to nije baš bila partizanska akcija bila je partizansko- četnička, ali prije svega, komunistička akcija. Zašto to komunisti sada uporno kriju?. Upitan je i cilj akcije, navedeno je kakav je Grga bio, i da je bio izdan. U pismu Veci poslije akcije jasno je zašto je akcija bila izvedena, nakon akcije u gradu je zavladao novi režim sigurnosti, zapravo teror talijanske i NDH-ove vlasti. Zato i Dimićka oduševljeno piše da je akcije uspjela, iako je Grga završio na kraju pod zemljom.

BOLNIČKIM HODNICIMA

No, krenimo dalje, u bolnici nije bilo Grge i kada su partizani odlazili likvidirali su, klanjem, dvojicu bolesnih domobrana koji su se zatekli u bolnici. Dugo se tajila dokumentacija o njima već se stalno govorilo „ustaše“ a sada je komedija potpuna, nisu to bili ustaše već domobrani simulanti bolesti koji su u bolnici završili zato jer su dobili gljivična oboljenja na tabanima i gležnjevima zbog (ne)namjerne upotrebe smrdljivih čarapa. S njima su u sobi bila i dva dječaka, jedan je još živ ima gotovo 70 godina. Šutio je o svemu tome jer ne bi bio živ da se raspričao u „siva vremena“, ne bi niti sada govorio da komunisti opet ne divljaju i pričaju o '41, s naglaskom na '91 i '95.

Dakle, kada su partizani vidjeli da od Grge nema ništa, otišli su gotovo istim putem nazad i zbog nervoze ili gubitka hladnokrvnosti zakačili se i zapucali s Talijanima na drvenom Koranskom mostu gdje je partizan Hrvat Ivica Gojak smrtno ranjen. Kao djeca, u vrijeme komunizma, više smo puta pitali naši učiteljicu zatim nastavnicu povijesti i onda gimnazijskog profesora povijesti zašto Ivica Gojak (mlad, simpatičan, popularan, dao je život svoj za Tita i komuniste) nije narodni heroj. Odgovor je bio šutnja a gimnazijski profesor povijesti je rekao“nemojte od mene o tome“, a taj profesor bio je komunist. Dakle to je bio rezultata akcije: dva zaklana domobrana, za još dva domobrana nema dokumentacije, smrt Ivice Gojaka i teror u gradu. Uz Vecu Holjevca bilo je još nekoliko narodnih heroja iz te grupe partizana a među njima je i general pukovnik Dušan Pekić, onaj koji je rigao mržnju na Hrvatsku i Hrvate 1990. i 1991. ( i kasnije) godine te bio iz Beograda jedan od ideologa četničke pobune u Hrvatskoj 1991. godine. Veco Holjevac postao je junak partizanskog vesterna redatelja Žike Mitrovića „Signali nad gradom“, scenario je napisao Slavko Goldstein a Vecu je glumio Aca Gavrić. Sličnost po glavi i habitusu bila je fascinantna, ali ne vjerujem da je Aca bio sklon klanjima, to jest likvidaciji nožem, osim u vesternima.

LEGENDA KOJA OPTEREĆUJE

Po povratku na Kordun partizani su bili nagrađeni zlatnim satovima, nalivperima i pištoljima. To je bio „plijen otet od neprijatelja“ kako se navodi u naredbi o pohvali i nagradama. Dakle, laički prepričanim međunarodnim ratnim pravom: preoblačenje u uniforme druge vojske nije dozvoljeno,upadi bolnice isto tako, likvidacija zarobljenika i bolesnika također, niti upotreba djece jer je jedan partizan imao 14 godina ( koje li Vecine humanosti!) a niti akcija nije imala nikakvi vojnički već kvazipolitički cilj, ili pljačkaški kako je razvidno iz naredbe- pohvale.

Legenda o Većeslavu Holjevcu dugo opterećuje i Karlovac i Hrvatsku i antifašizam. A s njim su se dovoljno već obračunali sami Srbi Kordunaši pukovnik Stanko Opačić Ćanica i general Rade Bulat. Nije im se sviđao taj Hrvat- komunist koji je bio na čelu partizanskih odreda sa četničkim pridošlicama koji su izvodili diverzije, napadali seoske NDH-ovske straže i rušili željezničke pruge da bi onda iz gradova Talijanska okupatorska vojska i NDH-ovska vojska kamionima i tanketama jurcali po selima i žarili i palili, tražili komuniste i partizane kod njihovih jataka, a i civili su im bili dobro za ratni uspjeh.

Kada niti to nije bilo dovoljno Većeslav Holjevac je za osvetu naređivao paljenje hrvatskog sela Kablari, na desnoj obali Kupe prema Sisku (upravo tamo gdje je uperen njegov spomenik u Zagrebu) a donosi dokumentaciju o tome Rade Bulat. Srbi u Hrvatskoj već su se odavno odrekli takvog komunizma i partizanštine. I famozni zbjegovi srpskog naroda u gore i šume bili su zanimacija hrvatskih komunista- partizana a Ćanica ih zbog toga nije podnosio jer je govorio da ustaške odmazde neće biti ako se ne diraju njihove kolone u prolazu kroz sela.

PREDSJEDNIK SVIH, EX- PREDSJEDNIK SAMO NEKIH

Sada takav komunistički partizanski titoistički antifašizam propagira Stjepan Mesić, korisnici partizanskih mirovina i tome slični. Zašto im to ne dopustiti, to je stvar demokracije, ali ipak istina je svetinja, a ne komunistička osveta. Na početku Domovinskog rata bista Većeslava Holjevca sklonjena je u depo Gradskog muzeja, kao i druge biste partizana, i neki spomenici, a spomenici koji nisu bili uklonjeni bili su devastirani ili uništeni, i od četničkih granata s Korduna. Nakon rata bista Većaslava Holjevca opet je na svom mjestu i nikada nije bila devastirana ili oskvrnavljena. Čemu onda riječi bjesnila antifašista- u stvari poklonika revolucionarnog krvavog komunizma i diktatora Tita u čije se ime zaklinju još i sada, koristeći lažnu legendu o Veci Holjevcu.

Tko bi dirao njegovu bistu, osim sakupljača sekundarnih sirovina, kako se to, inače, kaže kada se devastira neki spomenik Domovinskim ratu u Karlovačkoj županiji.

Zaključno rečeno:Srbi na Kordunu, posebno seljaštvo, prihvatili su vlast NDH-a 1941. godine i platili zaostale poreze te uspješno obavili žetvu i uređivali ceste i šumske procjepe; Talijani kao okupatori nisu se micali iz udobnosti gradova; NDH-ova vlast je kao muha bez glave pokušala ustrojiti svoju vlast uglavnom u gradu; po šumama je bilo kraljevih ljudi a narod ih je zvao 'ajduci, odmetnici i veoma slabo hranio; dolazak komunista, uglavnom Hrvata s revolucionarnim metodama (ubijanje, paljenje, pljačkanje bez obzira na vjeru i naciju) urodio je odmazdama nove vlasti a i Srbi i Hrvati već su bili međusobno krvavo posvađani komunističkim terorom bezimenih vojski gdje je preoblačenje u razne uniforme s nacionalnim obilježjima imalo presudan značaj.

Ex predsjednika Stjepana Mesića to ne zanima, za njega je Hrvatska već ionako sekundarna sirovina.

Mladen MUIĆ, prof.