HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

15. travanj 2011.

                   TUĐMAN JE KRIV ZA SVE

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN PESAH 5771 SVIM ŽIDOVSKIM VJJRNICIMA U HRVATSKOJ I SVIJETU!

 Nevjerica, šok, bijes, ogorčenje, nemirenje s nepravdom. Hrvati su s pravom bijesni i ogorčeni zbog izrečenih kazni hrvatskim ratnim zapovjednicima Gotovini i Markaču. No, treba skinuti mrenu s očiju i pogledati istini u oči a ta istina je gruba, strašno bolna i krvavo okrutna.

Treba se prisjetiti Cvjetnice 1990. godine kada su glavnog krivca za sadašnje haške osude, Titovog kvislinga, ocvali udbomafijaši uz pomoć kupljenog klera promovirali u drugog Mojsija da izvede hrvatski narod iz višestoljetnog ropstva. Odbacili su već na samom početku hrvatske pravednike i mučenike a prihvatili vlastite krvnike da budu temelj nove Hrvatske. I onda je sve započelo zlo i naopako.

Udbomafija i hrvatski KOS pronašao je najbolje suradnike i saveznike ne u progonjenoj,  izmučenoj i slobodarskoj Hrvatskoj već u Voždu sa Dedinja. Recept tajnih sporazuma iz Karađorđeva 1991. godine za podjelu BIH sa beogradskim krvnikom nastavljen je sve vrijeme uključujući i Oluju 95. Hrvati u BIH takvom zločinačkom Tuđmanovom politikom svedeni su danas na obespravljenu nacionalnu manjinu kojoj prijeti nestanak, a na hrvatski narod u Republici Hrvatskoj sručile su se haške presude hrvatskim generalima prema proročkom biblijskom upozorenju „ Neka se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako te zaboravim“.

Hrvatski narod izabrao je od 1990. naovamo vladajuće garniture koje su u svojoj oholosti i samodostatnosti potpuno zaboravile da nije narod zbog njih nego da su i HDZ i SDP sa njihovim satelitima zbog naroda.

Međutim, akciji Oluja 1995. godine prethodili su tajni dogovori i sastanci Tuđmana i Miloševića o razmjeni teritorija i stanovništva na način da će bosanski i kosovski Hrvati naseliti okupirana hrvatska područja a evakuirani Srbi iz takozvane Krajine preseliti u Republiku Srpsku i ondašnju Jugoslaviju i Kosovo.

Dakle, nakon dogovora oko podjele BIH koja je i provedena ali na koncu na hrvatsku štetu, slijedio je i dogovor oko zamjene hrvatskih područja okupiranih od srpske soldateske u Republici Hrvatskoj sa hrvatskim životnim prostorom u Bosni i Hercegovini koji je prepušten Miloševiću i bosanskim Srbima. Šarinić je bio glavni arhitekt te zločinačke izvedbe i sam je izjavio uoči akcije Oluja 95 da je mala Velika Srbija nužnost a kasnije su se tome i drugi pridružili.

Tuđman i njegova vrhuška izmanipulirali su i zloupotrijebili povjerenje većine hrvatskih vojnih zapovjednika, hrvatsku vojsku i najširu javnost bezobzirno lažući i uvjeravajući ih u blistavu oslobodilačku akciju a prešućujući koja je cijena za to plaćena velikosrpskim agresorima.

Na brijunskom sastanku Tuđman je da bi odglumio i fingirao velikog  državnika, stratega i ratnika čak i dodatno potencirao potrebu za žestokim udarom na tada ionako slabe snage Martićevih okupatora, međutim, svojim uputama generalu Gotovini i Markaču zapravo im je napisao izrečenu presudu. Naravno, kao vrhunski podlac i himbeni političar Tuđman nije rekao svojim suradnicima da se sastanak snima, da bi ih poslije mogao ucjenjivati, jer bi po svoj prilici svi sa iole razuma, ili odbili govoriti na tom sastanku ili bi govorili metaforički. Valja podsjetiti da je od stranaka u Republici Hrvatskoj isključivo HSP- HSP 1861. i to u kolovozu 1995. i više puta kasnije upozorila da je akciji Oluja prethodio dogovor sa Miloševićem i kakvu opasnost to može predstavljati za hrvatske državne i nacionalne interese.

Međutim, HSP-HSP 1861. ušutkana je čeličnom cenzurom, ubilačkim atentatima i montiranim političkim suđenjima.

Sva kasnija događanja nakon Oluje idu izravno na račun samog Tuđmana jer je on bio taj koji je spriječio utvrđivanje bilo čije odgovornosti za počinjenje zločine nad preostalim srpskim civilima, kao što je kasnije onemogućio razgovor generala Gotovine sa haškim istražiteljima, čime ga je izravno izručio u haški pritvor i podizanju optužnice. Tuđman je bio taj koji je snimke ostavio Mesiću da ih ovaj denuncira kome god bilo drago, a isto tako je izravno odbio bilo kakvu mogućnost povratka izbjeglog stanovništva, jer bi to srušilo njegov dogovor sa Miloševićem, koji je za nejga bio važniji nego prijetnje sankcijama ili haške optužnice.

Tijekom suđenja general Gotovina nije uopće iznio svoju obranu što je samo po sebi bila golema pogreška učinjena ili pogrešnom vlastitom procjenom ili sugestijom odvjetnika koje plaća vlada pa je pitanje kome su isti lojalni- Gotovini ili Vladi u Zagrebu.

Haška presuda koliko god se čini strašna nije presuda niti Republici Hrvatskoj niti oslobodilačkoj akciji Oluja ali je više nego snažno i upozoravajuće iskustvo Hrvatima da svaka vlast koja nije poštena, pravedna i demokratska već korumpirana, himbena i zavjerenička poput Tuđmanove, koja ubija i progoni svoje pravednike i mučenike, znači propast naroda i države.

Sada nije u pitanju preživljavanje i opstanak naroda, ali i to može doći u obzir ako se ovako nastavi, već je prvenstveno pitanje očuvanja i održanja vlastite hrvatske države kao jedinog sigurnog okvira za slobodu i izgradnju demokracije hrvatskog naroda.