HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

01. srpanj 2011.

         OHRAN MERIĆ JUNAK VUKOVARA POKOPAN U  ZAGREBU  20 GODINA NAKON POGIBIJE

DRAGOVOLJAC HOS-A I BRANITELJ VUKOVARA, POGINUO U 35.G. U PROBOJU 18.11.1991. EKSHUMIRAN 2007.G. U PETROVCIMA, OPĆINA BOGDANOVCI, POKOPAN 01. SRPNJA 2011.

Ohran je znao zašto u HOS i što je HOS kada je pristupio u njegove postrojbe iz neuglednog zagrebačkog naselja Kozari Bok. Ohran je znao da je odlazak u obranu Vukovara bio gotovo siguran put bez povratka, ali put ovjenčan mučeništvom i  slavom. Vukovar je prisilio svijet da pogleda istini u oči, makar to ni danas moćni ne žele priznati.

NA SLICI: ZNAO JE KOMU JE VJEROVAO I ZA KOGA JE DAROVAO SVOJ ŽIVOT

Vukovar je razotkrio i demonska lica domaćih veletrgovaca hrvatskim granicama, ljudima i hrvatskim opstankom. Vukovar je bio rodilište obnovljene hrvatske države i grobnica avnojske Jugoslavije, usprkos izdajničkoj vlasti u Zagrebu.

Ohran je za sve to znao kada nam se pridružio u Starčevićevom domu u rujnu 1991. godine i prepoznao je snagu koja proizlazi iz najsnažnijeg odgovora na velikosrpsku agresiju koju je ponudila kroz svoj program i oružano djelovanje jedino Stranka prava 1990.-1991. godine – jednakost u bratstvu i jedinstvu po oružju hrvatskih katolika i hrvatskih i bosanskih muslimana za Hrvatsku do Drine i za Bosnu do Jadrana.

Ohran je darovao  za svoje prijatelje, svoju obitelj, suprugu i dva maloljetna sina, svoju domovinu ono najviše što čovjek može pokloniti a to je njegov vlastiti život i od toga nema veće žrtve koja zaslužuje trajno sjećanje i poštovanje.

Ohran je mogao izabrati i ostanak u Zagrebu i možda bi danas bio živ, ali njega je potaknulo junaštvo dragovoljaca HOS-a i želja da dadne svoje doprinos obrani domovine. I to je učinio na najuzvišeniji i najteži način. Njegova i suboraca mu žrtva sigurno nije bila uzaludna i na nama živima je dužnost da se to ne zaboravi.

Dragi Ohrane, neka ti je laka hrvatska zemlja u tvojem Zagrebu i Hrvatskoj koju si volio i do posljednjeg daha prerano izgubljenog života branio sa nadom u ponovni susret prema Božjem obećanju.

Duboko  žalimo radi tvoje prerane smrti i junačkog odlaska sa ovoga svijeta, vjerujemo, u bolju i drugačiju Hrvatsku od ove današnje za koju ti sigurno nisi položio svoj život, vjerujemo u bolju budućnost za sve pravednike, milosrdne i siromašne duhom i izražavamo najdublju sućut obitelji, majci Makbuli, supruzi i djeci, rodbini, prijateljima, suborcima i dragovoljcima postrojbi HOS-a, kao i svima koji su Ohrana poznavali i cijenili.

                                                                   Bog i Hrvati – Alah i Muslimani!

                                                         HSP 1861.  – UDRUGA BOJOVNIKA HOS-A