HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

29. lipanj 2011.

KLEVETE I LAŽI VJERANA PAVLAKOVIĆA PREDAVAČA NA FILOZOFSKOM FAKULTETU U RIJECI O HOS-U I PARAGI

            „NOVI LIST“ U CIJELOSTI ODBIO OBJAVITI ODGOVOR HSP 1861.

U Novom listu od 11. lipnja 2011. objavljen je razgovor sa dr Vjeranom Pavlakovićem pod naslovom „Oluja se ne smije pretvoriti u nacionalistički dernek“, u čijem se uvodu citiraju i naslovi njegovih članaka   »Koketiranje s fašizmom: ustaško nasljeđe i hrvatska politika devedesetih« te »Crvene zvijezde, crne košulje: simboli, komemoracije i sporne povijesti Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj«. To su varijacije na njegov tekst „Desetotravanjske komemoracije u Hrvatskoj  nakon 1990.“objavljen 2008.godine u zborniku pod naslovom Kultura sjećanja: 1941.-povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, izašlom u Zagrebu.

NA SLICI:JOSEPH MORRIS UGLEDNI AMERIČKI ODVJETNIK IZ ČIKAGA UTVRDIO DA JE DO REFAŠIZACIJE STRANKE PRAVA DOŠLO INSTALIRANJEM ĐAPIĆA NA ČELO STRANKE OD FRANJE TUĐMANA 1993.G.

S obzirom da su u tim njegovim tekstovima, kojima ga se predstavlja u uvodniku razgovora za Novi list, objavljeni neistiniti, neodrživi i pogrešni sudovi sadašnjeg predavača na riječkom Filozofskom fakultetu,  koji je odrastao i školovao se u SAD, a u vrijeme stvaranja Hrvatske i ratnog vremena nije bio ni blizu neposrednim događanjima da bi mogao donositi takve paušalne, pogrešne pa čak i klevetničke zaključke i sudove o Hrvatskoj stranci prava, Hrvatskim obrambenim snagama i njihovom koketiranju sa fašizmom, upućen je ovaj ispravak radi čitateljske javnosti i studenata koji pohađaju predavanja ovog predavača koji je u sukobu sa elementarnim poznavanjem povijesnih činjenica obnove i djelovanja Stranke prava 1990-1993. godine.

Služeći se neznanstvenom i krajnje tendencioznom metodom navođenja istrgnutih citata iz pojedinih članaka i razgovora objavljenih početkom devedesetih godina prošlog stoljeća a sve u cilju da bi opravdao svoju neodrživu tezu koketiranja sa fašizmom od strane Hrvatske stranke prava pod vodstvom Dobroslava Parage do rujna 1993.g., Pavlaković je zaobišao sve one relevantne izvore i analitičke metode bez kojih se ne može uopće napisati znanstveni tekst a odnose se na potrebu za korištenjem drugih relevantnih izvora i ocjena uključujući i same aktere tih zbivanja.

Navođenjem činjenice da je HSP 1991.-1992. pod mojim vodstvom priznavao i obilježavao akt obnove hrvatske države 10. travnja 1941. Pavlaković potpuno pogrešno zaključuje da je HSP izgradio svoj politički program na temelju 10. travnja i rehabilitacije ustaškog pokreta. Da je samo malo zavirio u politički program i Statut HSP iz 1991.g. vidio bi da se radilo o programu zasnovanom na Univerzalnoj deklaraciji o  pravima čovjeka OUN, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima, da se ni u jednom retku u programskim načelima ne spominje ustaški pokret ni Ante Pavelić, dok je akt proglašenja NDH kao države 10.travnja 1941. gola povijesna činjenica, zbog kojih se ne može niti HSP niti bilo kome pripisivati rehabilitaciju NDH niti ustaškog pokreta i poretka u toj državi.

Spominjanje i komemoriranje 10. travnja 1991. i 1992. godine nije bilo u službi bilo kakve obnove ustaške NDH već jedan od načina otpora na simboličkoj razini velikosrpskoj agresivnoj hegemoniji i nastupajućem Miloševićevom ratnom osvajanju Hrvatske sa granicama Virovitica-Karlovac- Karlobag , Tuđmanovoj kolaboraciji sa Miloševićem oko podjele BIH i njegove bolesne opsesije Banovinom Hrvatskom.

                                                    NA SLICI:VJERAN PAVLAKOVIĆ- JUGOKOMUNISTIČKA I LAŽNA INTERPRETACIJA POVIJESTI HRVATSKE STRANKE PRAVA  NA KATEDRI U FILOZOFSKOG FAKULTETA U RIJECI

Pavlakoviću nije odgovaralo kada nam predbacuje obilježavanje 10. travnja u konkretnom povijesnom kontekstu te 1991.-1992.g. , navesti da je predsjednik HSP Dobroslav Paraga u domaćem tisku Večernjem listu, Vjesniku, Danasu i svim drugim medijima u veljači 1991.g. i više puta kasnije jasno kazao „da HSP pod mojim vodstvom nije za ustašku državu niti brani režim koji je u njoj vladao, kao i da smo mi prvi koji će se boriti da se onemogući bilo kakav nedemokratski postupak prema drugim nacionalnim skupinama u Hrvatskoj i da ne bismo dopustili da se ponove pogreške iz prošlosti, dok za odluku o proglašenju nezavisnosti hrvatske države treba provesti plebiscit naroda koji na tom prostoru sada živi.“

Međutim, da se je Pavlaković poslužio tom izjavom i drugim domaćim i međunarodnim akcijama Hrvatske stranke prava, poput govora Dobroslava Parage od 25. svibnja 1993.g. objavljenog u Zastupničkom domu američkog Kongresa u svojstvu predsjednika Hrvatske stranke prava, nikada se ne bi drznuo predbacivati mu rehabilitaciju niti Pavelića niti ustaškog režima. jer je svojim izjavama i djelovanjem nedvosmisleno osudio svaki bezrazložni napad na pojedince, ljude i etničke skupine samo zato jer su drukčiji ili različito pišu, govore i misle.

U tjedniku Danas uoči komemoracije 10. travnja 1992.g. predsjednik Paraga izjavio je „da je režim u NDH imao fašistički karakter, da režim nije valjao i da ga je trebalo promijeniti, ali da se nije smjela srušiti sa režimom i hrvatska država, da ne želim nositi nikakvu hipoteku ustaškog režima kao što nemam ništa ni s komunističkim režimom“.

Nadalje, Pavlakoviću, premda je desetljećima živo i studirao u SAD, valjda je „promaklo“ da je HSP bio prvi koji je razotkrio imena nestalih građana srpske nacionalnosti u Gospiću u listopadu 1991., da je prvi u Hrvatskoj razotkrio tajni dogovor Miloševića i Tuđmana o podjeli BIH, da je u HSP pod Paraginim vodstvom bilo mjesta  na listama za Sabor i za Muslimane, Židove, Srbe, Rome, Albance i druge, da je Paraga kao predsjednik parlamentarne HSP odlazio na lice mjesta, prosvjedovati protiv deložacija iz stanova niza obitelji koje su potjecale iz bivšeg jugooficirskog i srpskog miljea itd.

Jednom predavaču povijesti trebalo bi biti poznato, a ne samo što nije nego je Pavlaković i krajnje tendenciozan i zlonamjeran u odnosu na sudski utvrđenu činjenicu da je HOS nastao iz nužde radi obrane Hrvatske a kasnije BIH, jer su državna vodstva, umjesto organiziranja obrane i naoružavanja, oportunistički i izdajnički paktirala sa Miloševićem i JNA dok su oni osvajali i razarali njihove gradove, sela i ubijali njihovo stanovništvo.

HOS je imao u svojem amblemu geslo „Za dom spremni“ ali nikada nije službeno imao kao svoju oznaku slovo U, crne odore niti ostale NDH rekvizite, kao što im neosnovano predbacuje Pavlaković.

Međutim, pripadnici HOS-a i zapovjednici, kao uostalom i veliki dio postrojbi ZNG-a i MUP-a RH često su posegnuli za pjesmama, crnim odorama i amblemima iz doba NDH iz razloga izazivanja straha kod neprijatelja, iz razloga revolta prema  Tuđmanovim nagodbenjačkim i izdajničkim dogovorima sa Miloševićem, ali i iz razloga što su htjeli pokazati revolt i prema komunističkoj diktaturi i zvijezdi petokraki pod kojom je napadnuta Hrvatska i BIH i pod kojom je gotovo iz svakog drugog domaćinstva netko ubijen u razdoblju od 1941-1945. godine.

Gruba je neistina koju si ne bi smio dopustiti niti novinar a kamoli predavač na Filozofskom fakultetu u Rijeci kada Pavlaković navodi da su dragovoljcima HOS-a  na njihovu hrabrost i vrlo važan doprinos na bojišnici – primjerice, u obrani Vukovara – sjenu bacili ekscesi počinjeni nad civilima uhvaćenima u ratnoj zoni ili iza bojišnice.

Naime, ono što su učinili pripadnici drugih vojnih postrojbi ili bivši pripadnici HOS-a u sastavu Hrvatske vojske, Pavlaković potpuno neistinito imputira dragovoljcima HOS-a, koji u Republici Hrvatskoj nisu osuđeni za niti jedan jedini ratni zločin.

Upravo činjenica da je predsjednik HSP Paraga na montiranim suđenjima 1991-1993. godine pravno, činjenično i povijesno oborio sve laži i etikete Tuđmanovog režima o HSP i HOS-u kao nastavljačima nekakve totalitarne diktature ili neoustaškog pokreta trebala je ponukati Pavlakovića da ne piše pamflete i grube neistine kakve je napisao o HSP i HOS-u

Podmetanja i jugofilske prozivke Pavlakovića glede ideje HSP-a o obnovi Hrvatske pravoslavne crkve kao nekakve retrogradne ideje nadovezane na Pavelićevo osnivanje HPC dobiva upravo ovih dana na svojem značenju i dalekovidnosti u svjetlu činjenice da i episkop  zagrebački SPC g. Jovan Pavlović smatra da je to legitiman zahtjev ukoliko to žele hrvatski pravoslavci i ukoliko ispune pravoslavne crkvene kanone.

Jednako tome, Pavlaković nije kadar sagledati dalekovidnost Paragine ideje o prenošenju rata na tlo Srbije, jer bi rat tada bio davno okončan a ne bi trebali pravdu za Srbiju treći nametnuti pomoću eskadrila NATO bombardera, bilo deblokadom Sarajeva bilo bombardiranjem Kalemegdana.

Predbacivati pokušaj stvaranja antivelikosrpske koalicije između Hrvatske, Slovenije, Albanije i Bugarske u ljeto 1991.godine pokojnom Anti Paradžiku i Dobroslavu Paragi, može sa današnjeg gledišta značiti jedino nedostatak zdravog razuma i podsvjesnu pripadnost velikosrpskom agresoru na Hrvatsku, jer bi taj i takav međudržavni savez da je ostvaren, predstavljao snažno i efikasno odvraćanje Miloševića od vođenja napadačkih i agresivnih ratova na RH, BIH pa čak i protiv Kosova.  

Nasuprot Pavlakovićevom klevetničkom i uvredljivom zaključku o  povezanosti ili nepovezanosti s predsjednika Dobroslava Parage sa inozemnim obavještajnim službama valja samo podsjetiti na niz akcija vodećih zastupnika Kongresa SAD u obranu stvarne demokracije u Republici Hrvatskoj upravo u vrijeme 1989-2000.g. kada Pavlaković iz SAD izmišlja i predbacuje HSP i Paragi tobožnju rehabilitaciju neofašizma u Hrvatskoj.

I za kraj, ali ne i manje značajno, jedan od vodećih američkih odvjetnika uz Alana Dershowitza, čikaški odvjetnik Joseph Morris i dugogodišnji savjetnik američkih predsjednika od Regana do Clintona na upit novinara Novog lista Nevena Šantića u rujnu  1993.g., prigodom dolaska u Zagreb na početak Paraginog suđenja pred Vojnim sudom u Zagrebu, ovim je riječima ocijenio optužbe da su HSP i Paraga nastavljači ustaške NDH: „Vrlo je štetno boriti se protiv fašizma svakoga slobodno nazivajući fašistom. Paraga nije fašist niti antisemit. Jedan od najjasnijih glasova koji se čuje u Americi i na Zapadu u obrani ljudskih prava u Bosni a dolazi iz Hrvatske je glas Dobroslava Parage.“