NEMOGUĆA MISIJA SPASITI NAROD OD NJEGA SAMOG

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

08. srpanj 2011.

NEMOGUĆA MISIJA - NAROD SPASITI OD NJEGA SAMOG

Dok se u Kambodži pred tribunalom Ujedinjenih naroda sudi vrhuški komunističkog totalitarnog režima Crvenih kmera koji je pobio dva milijuna pripadnika kambodžanskoga naroda, u europskoj Hrvatskoj je eks-komunistička vlast, pravna nasljednica balkanskih crvenih kmera, od Europske komisije dobila monitoring nad pravosuđem koji titoistima dobro stoji, kao i broš Jadranke Kosor.

NA SLICI: KORUPCIJOM I BLEFOM DOVELI DRŽAVU DO RUBA BANKROTA

Republika Hrvatska ni 20 godina nakon proglašenja državne nezavisnosti nije pravna država, i nezamislivo je da bi se pred hrvatskim pravosuđem sudilo balkanskim Crvenim kmerima ili titoistima zbog komunističkoga genocida nad hrvatskim narodom, titoističkih zločina protiv čovječnosti i partizanskih ratnih zločina.

Dok se u Sjedinjenim Američkim Državama ruši s vlasti senatora srpskog podrijetla koji se drznuo prodavati mjesto Baracka Obame u Senatu i zbog drugih kaznenih delikata vezanih za političku korupciju, zbog čega je osuđen na robiju, uz moguću kaznu od 300 godina zatvora, u Hrvatskoj Tuđmanovih nasljednika nezamislivo je skidanje s vlasti nekog korumpiranog političara i njegov trenutni kazneni progon, osim ako naravno nesretnik nije iz oporbe (bivši senator Rod Blagoevich je iz vladajuće Demokratske stranke S.A.D.) Kad bi se princip američke države primijenio na domaće podneblje, korumpirane spodobe iz vlasti dobile bi kaznu od nekoliko desetaka tisuća godina zatvora.

NA SLICI: DOK HRVATSKI CRVENI KMERI NEOMETANO ŽIVE NA ZAGREBAČKOM TUŠKANCU I PANTOVČAK U TIJEKU SUĐENJE GENOCIDNOM VRHU CRVENIH KMERA U PNOM PENU

Josip kojega su njegova braća prodala u egipatsko ropstvo

Tako u pritvoru uz trenutno skidanje parlamentarnog imuniteta završavaju redom oporbeni političari u Hrvatskoj, disidenti Hrvatske demokratske zajednice, poput Branimira Glavaša koji ne bi nikada bio osuđen kao ratni zločinac da se nije posvađao s ondašnjim predsjednikom vlade i vladajuće stranke HDZ, Ivom Sanaderom, što je dokaz da pravni poredak u Hrvatskoj ne funkcionira, te se selektivno primjenjuje na «neposlušne» i politički nepodobne osobe, što je odlika totalitarnih sustava vlasti, a Hrvatska ima takav sustav u kojemu čovjek nije slobodan nego žrtva policijske države, medijske cenzure i kaznenog progona kojemu se brzo montira politički sudski proces, kao u Kafkinu romanu.

Najblaža kazna koju politički nepodoban čovjek dobije u sustavu u kojemu vladaju bivši komunisti je sudska osuda za klevetu, ali često i zatvorsku kaznu zbog izmišljenog ratnog zločina, ili se pak dobije državnoodvjetničku optužnicu zbog navodne korupcije, dok je istina da svi pripadnici vladajućeg ustroja u Republici Hrvatskoj, koji su postali disidenti, nisu ništa manje koruptivni od onih u vladajućoj politici koji izdaju tihe naloge za podizanje optužnice, tako da je prividno istinito ono što je bivši potpredsjednik Sanaderove korumpirane vlade, podravski dudek Polančec izjavio, da se osjeća kao Josip kojega su njegova braća prodala u ropstvo, s tim da je Josip za razliku od Polančeca uistinu bio nevin.

Poučak slučaja maloljetnice Antonije

Dok korumpirani političari u Hrvatskoj ostaju u pravilu na vlasti, nije čudo da se nižerangirani ali medijski eksponirani zločinci tipa Dragana Paravinje iz genocidne Republike Srpske, koji je nanio veliko zlo Antoniji Bilić i njenoj obitelji, neometano šeću po državama «Zapadnog Balkana» s hrvatskom putovnicom, iako su počinili raznorazne krvne i druge kaznene delikte, međutim, ideologija neoliberalizma funkcionira upravo tako da zločesti dečki postaju tražena medijska roba, dok se dobri dečki nalaze pod medijskom cenzurom, jer u neoliberalizmu nisu potrebni koncentracijski logori kao u fašizmu i komunizmu nego se pametnim i dobrim ljudima stavi brnjica na usta, tako da mogu pričati samo unutar vlastita četiri zida, dok perverzni i narcisoidni dobivaju velik medijski prostor za afirmaciju raznoraznih mangupskih nepodopština i nemoralnih pothvata, i za nacionalnu sigurnost opasnih pojava.

Dok istinski domoljubi dobivaju u liberalnoj demokraciji titoističkoga tipa doživotni izgon iz javnosti, zločinci svake vrste paradiraju pred našim životima od jutra do sutra, i obično nakon blage zatvorske kazne, ako uopće i budu osuđeni, budu pomilovani od korumpiranih predsjednika balkanskih banana-republika. To je poruka sluganskih vlasti stanovništvu koja glasi: Toliko smo iskvareni i pokvareni da se gadimo samima sebi, ali poznavajući vašu naivnost, žudimo za još većom pokvarenošću, da vam zagorčimo život do kraja, jer znamo da nas ne volite, ali znamo kako vas držati pokorene, jer dok se Hrvat pokrene protiv nepravde, prođe cijeli jedan život!

Kad bi Hrvati poznavali svoju povijest, znali bi da se hrvatski knez Ljudevit Posavski pobunio protiv Zapadne franačke strahovlade; tako povijesni izvori spominju da su Hrvati ubili franačkog namjesnika koji je zaveo teror nad njima, i sve Franke protjerali iz svoje zemlje. Zapad o Ljudevitu Posavskom nije posprdno govorio, nego sa strahopoštovanjem! Nažalost, tko će kome nego svoj svome, Ljudevit Posavski, koji je svoju prijestolnicu imao u starorimskome Sisku, postao je žrtva izdaje; ubijen je od domaće ruke, od kneza Borne i njegova strica. To podsjeća na Antu Paradžika kojeg je dao ubiti kumrovečki Franjo Tahi.

Gdje je nestalo 2 milijarde američkih dolara za oružje?

Možda je Branimiru Glavašu satisfakcija što se njegov progonitelj Ivo Sanader, kojemu je namjestio izbore za predsjednika Tuđmanove zločinačke organizacije HDZ, zbog čega se barem ispričao hrvatskoj javnosti, našao iza rešetaka, ali Hrvati od toga nemaju koristi jer su na vlasti ostala Sanaderova «djeca» koju je učio kako se namiguje i kako se stalno smijati, i pred TV-kamerama narodu obraćati u sunčanim naočalama. Nažalost, narod nema sreće, jer je predsjednik Tuđman uništio hrvatsku konzervativnu desnicu (kroz udbaške atentate i ubojstva, sudske progone, otmicom Hrvatske stranke prava) i kao «alternativu» biračkom tijelu ostavio bivšeg komunističkog ideologa Račana, tako da se može birati samo između većeg i manjeg zla i obratno, a to nije izbor nego kazna, tako da uvijek vladaju korumpirani zločinci koji se smjenjuju međusobno na vlasti, i tako uvijek iznova.

Osnovana sumnja Državnog odvjetništva da je dugobapski «mangup» uskratio hrvatske porezne obveznike za 10 milijuna eura, i prodao obiteljsko srebro (INU) Mađarima i Rusima, predstavlja kap u moru koruptivnih radnji, zbog koje je Hrvatska opljačkana do gole kože, a njezini građani završili s gaćama na štapu, u odnosu na kriminal koji je Tuđmanova vlast provela u pretvorbi i privatizaciji, kao i u svezi dvije milijarde US$ koji nisu namjenski korišteni u svrhu nabavke oružja tijekom velikosrpske agresije nego su završili u džepovima politički podobnih opančara bliskih s Tuđmanovim režimom, i u bačvi bez dna same vlasti.

Ideologija neoliberalizma

Kako ideologija liberalizma iz Europske unije izgleda u hrvatskoj politici na djelu vidjelo se nakon papina posjeta u Splitu na paradi homoseksualaca gdje se stvaraju građanski neredi kojih ne bi bilo da nema takovih parada, ali provokacija je oduvijek bila zgodna tvorcima kaosa koji, kako reče Otac domovina Ante Starčević, u mutnome ribu love, tako britanski protestanti u Sjevernoj Irskoj desetljećima provociraju irske katolike svojim paradama koje održavaju jednom godišnje, iako znaju da će to izazvati revolt katoličke većine, ali neoliberalna politika, opijena kapitalističkim neograničenim profitom, može funkcionirati samo u nadgledanom kontroliranom kaosu.

Hrvatski narod je na neki način odbacio pravašku ideologiju koju im je na Trgu Francuske Republike u Zagrebu, i na splitskoj rivi, u predsjedničkoj kampanji predstavio 1992. godine predsjednik Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga, a posljedica takvoga nemara od strane Hrvata je da titoisti i udbaši danas hodaju ruku pod ruku s vlasnicima krupnoga kapitala koji cijede radnika kao naranču i limun, do posljednje kapi, dok se ljudskost odbacuje kao i oguljenu narančinu i limunovu koru.

Ustavni sud Republike Hrvatske osigurao je krupnim kapitalistima rad nedjeljom u katoličkoj Hrvatskoj, i činjenica da Rimska Crkva u Hrvata nije uspjela srušiti tu nepravdu koja krši katolički socijalni i vjerski nauk, dokazuje u kojoj mjeri se hrvatska vlast okrenula protiv vlastitog naroda, ako je ikada i bila u posljednjih 20 godina trenutaka kada se činilo da je uz njega. Umjesto demokracije i slobode dobili smo titoizam i tuđmanovštinu, dva kulta ličnosti koji ne može niti jedan narod izdržati, tako ni Hrvati, jer ni Rusi nisu izdržali lenjinizam i staljinizam, dva kulta koji su ruskom narodu dušu izvadili i iscijedili ga kao limun i naranču.

HOS

Dok je u neoliberalnom poretku Republike Hrvatske početkom ljeta glavna tema nemoralna pobjednica iluzionističkog poduhvata zvan Velik brat, u sjeni toga ostala je obljetnica osnivanja Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koje je osnovao i naoružao Dobroslav Paraga, a razlozi tog svrhovitog čina leže u bespućima povijesne zbiljnosti kojima je lutao Franjo Tuđman:

«U svom možda prvom obraćanju hrvatskoj javnosti nakon zabrane javnoga nastupa koju mu je nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća odredilo boljševičko rukovodstvo Titove Jugoslavije (rukovodstvo kojemu je sam nekoć pripadao - revolucija ždere vlastitu djecu po Dantonu) na predavanju u Kanadi, u višemilijunskome Torontu, lipnja 1987. godine, Franjo Tuđman, dosljedan ljevici kojoj je pretenciozno pripisao hrvatsko rodoljublje [teško da hrvatski rodoljubi mogu biti Josip Broz – Tito, ili Ivan “Lola” Ribar, ili Vladimir Nazor i Bakarić, Josip Manolić i dr.] izjavljuje slijedeće pred publikom koju je činila hrvatska emigracija:

Nije od najbitnijeg značenja hoće li pojedini narodi ostvariti sva svoja suverena prava u potpuno nezavisnoj i vlastitoj državi, ili u suživotu s drugima, u širim ili užim zajednicama.

Izvor: knjiga “U SLUŽBI DOMOVINE”, autora Vjekoslava Vrančića, nakladnika HB PRESS, Washington D.C. 2007., i poglavlje “OSVRT NA PREDAVANJA DR. FRANJE TUĐMANA U KANADI”, str. 393., predavanje održano 1987. na Ontario Institute for Studies in Education Sveučilišta u Torontu, i teme “Povijesne pretpostavke samoodređenja naroda i integracije svijeta”, i “Nacionalno pitanje u suvremenom svijetu”.

Kako za Franju Tuđmana nije bilo od najbitnijega značenja hoće li hrvatski narod ostvariti sva svoja suverena prava u potpuno nezavisnoj i vlastitoj državi, ili u suživotu s drugima, u širim ili užim zajednicama, tako je u prvoj programskoj deklaraciji Hrvatske demokratske zajednice iz 1989. godine postavio rješenje hrvatskog nacionalnog programa u okviru Titove Jugoslavije, i to načinom da se S.F.R.J. transformira iz federacije u konfederaciju. Tako je vrhovništvo Republike Hrvatske na čelu s Franjom Tuđmanom, Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem, osnivačima i vodećim čelnicima Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), definiralo i pitanje na narodnom referendumu u svibnju 1991. godine, u kojemu nema riječi o hrvatskoj državnoj nezavisnosti koju bi Hrvatska demokratska zajednica ikada bila zagovarala.

Nasuprot Hrvatskoj demokratskoj zajednici, koju je po svemu sudeći osnovala Udba, program hrvatskog državnog prava postavio je Dobroslav Paraga u Hrvatskoj stranci prava (HSP, danas HSP 1861.), i to je glavni razlog što su se Paraga i Tuđman razišli još i prije službenog početka hrvatskoga višestranačja

Franjo Tuđman, isto kao i Vladko Maček, nije imao vjeru u hrvatski narod i mogućnost uspostave samostalne hrvatske države dok je Dobroslav Paraga imao kristalno jasni pogled na Hrvatsku izvan Jugoslavije i odvojene od Srbije, zagovarajući viziju i program Oca domovine Ante Starčevića koji je vidio Hrvatsku kao nezavisnu i samostalnu državu, i k tome u njenim povijesnim i etničkim granicama koje su nestale turskim osvajanjima početkom novoga vijeka.

Franjo Tuđman, varajući hrvatski narod, i stvarajući maglu, ugradio je u program Hrvatske demokratske zajednice tekovine jugoslavenske (ekstremne) ljevice (marksizam/titoizam), zatim, radićevštinu, i starčevićanstvo. Na taj način je razvodnio ionako blage konture hrvatske ideje u programu Hrvatske demokratske zajednice.

Na koncu je Dobroslav Paraga bio taj koji je Franju Tuđmana tjerao na proglašenje hrvatske državne nezavisnosti, što je po nesreći izabrani prvi predsjednik Republike Hrvatske izbjegavao i kompromiserski odlagao taj povijesno čin, sanjajući o nagodbi sa Srbima o podjeli Bosne i Hercegovine i stvaranju banovine Hrvatske unutar SFR Jugoslavije, slijedeći doslovno program Hrvatske demokratske zajednice.»

Iz trilogije Pravo na borbu – Hrvatska u ratu za nezavisnost i opstanak, prof. Goran Jurišić, u Zagrebu, 2010.

Kao njen prethodnik, spin-doktor «dragi Ivo», tako i Jadranka Kosor narodu prodaje maglu, da će Republika Hrvatska ulaskom u EU navodno osnažiti svoj suverenitet, iako će ga de iure i de facto izgubiti, a da paradoks bude veći, sve to se najavljuje na Dan državnosti od 25. lipnja koji simbolizira hrvatski suverenitet s kojim se predsjednik Tuđman poigrao, i već 7. srpnja 1991. na sastanku sa zločinačkim vodstvom tzv. JNA na Brijunima poništio, i to pod monitoringom tako zvane trojke iz ondašnje Europske zajednice koja je postala Europskom unijom 1992. u Maastrichtu kada je uveden euro, dok su Hrvati prosvjedovali zbog velikosrpske agresije, ali kako reče humanist Alain Finkielkraut, Europu to nije zanimalo jer brojčano malobrojni narodi ne ulaze u svjetsku povijest (osim ako se sami ne nametnu). Hrvati se jesu sami nametnuli 1991. godine, ali zločesta domaća vlast ih je lišila krvlju stečena suvereniteta koji sada čeka ispod suhe giljotine na ulazak u EU.

Hrvati, probudite se! (Dobroslav Paraga, 1997.)

Na svoju nesreću, Hrvati su zaspali dubokim snom, i prespavali su trenutke svoga oslobođenja, padajući u doboku umjetnu komu u koju ih je poslao Franjo Tuđman koji je, kakve li ironije, s ovoga svijeta otišao u komi, ostavljajući zemlju u raljama bivših komunista i udbaša koji su se svom narodu osvetili kao i Crveni kmeri, ali nisu završili pred sudom kao njihovi boljševički drugovi komunistički antifašisti u Kambodži jer je narod bio nemaran, i povjerovao vuku u janjećoj koži.

Svoju istinsku desnicu hrvatski narod je poslao u pustinju, kao Josipa kojega su njegova braća prodala u ropstvo, i sada se nada lažnoj desnici koju je stvorio partizanski politkomesar Franjo Tuđman, što je isto kao kad slijepca vodi slijepac, te oboje završe u provaliji.

Tako, dok jedni Hrvati još uvijek trunu u Hudoj jami i Jazovki, druge generacije Hrvata još uvijek nisu shvatile sudbinu prethodnih, i nikakvu pouku iz povijesti nisu izvukle, što znači da su predestinirane za vlastitu propast, i kao što su nekad postajali poturicama, tako danas postaju posrbice u «regionu» Zapadnog Balkana koja je zamišljena kao druga liga u Europskoj uniji kojoj, kakve li ironije, ne cvjetaju ruže.

Dok su jedna višetisućljetna Grčka, Španjolska i Irska propale u Europskoj uniji, domaće dvorske lude narodu pripovijedaju kako će Hrvatima u EU teči med i mlijeko. To znači, ljudi, koji se hoće spasiti morati će skakati preko palube, jer brod tone! Ne smije se vjerovati pijanistima, jer i na Titanicu su svirali skladnu glazbu – dok je brod tonuo!