OTAC NACIJE - IZDAJNIK NACIJE

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

25. srpanj 2011.

OTAC NACIJE –IZDAJNIK NACIJE

Da se problem bivših komunista javlja uvijek iznova dokazuje izvješće Europske unije o stanju pravosuđa i borbe protiv organiziranog kriminala u Rumunjskoj i Bugarskoj, na osnovi čega je ovim balkanskim zemljama-članicama EU produljen monitoring nad pravosuđem koji je iz istoga razloga dobilo nedovoljno i nikada do kraja reformirano nominalno hrvatsko pravosuđe koje pati od istih simptoma kao bugarsko i rumunjsko, čiji uzrok leži u neokomunističkoj kadrovskoj politici, što rezultira time da bivši komunisti nisu u stanju uvesti pravni poredak u Hrvatskoj, što je i logično pošto su svoje pravno znanje “ispekli“ u marksističkom sustavu totalitarne države sovjetskog tipa gdje je vladalo pravilo jugoslavenskog diktatora i komunističkog tiranina maršala Tita, da se „suci ne trebaju držati zakona kao pijani plota“.

NA SLICI: NORVEŠKI POMAHNITALI PROTUISLAMIST I UBOJICA BREIVIK U SVOJEM MANIFESTU DOBRO JE PREPOZNAO HRVATSKU STRANKU PRAVA ĐAPIĆA I SRBA KAO TUĐMANOVO STRAŠILO I SVOJEG IDEOLOŠKOG SAVEZNIKA

Iako je Europski parlament u razdoblju nakon pada Berlinskog zida morao donijeti čak dvije rezolucije o osudi totalitarnog komunizma/socijalizma, 1996. i 2006. godine, pošto zločini komunističke partije u nekoć socijalističkim zemljama nisu istraženi, te komunistički zločinci nisu u pravilu procesuirani niti je polustoljetno razdoblje komunističke diktature rasvijetljeno kao što je u zemljama zapadnih demokracija rasvijetljena fašistička diktatura, vlade zemalja-članica EU i vlada Europske unije i njezini dužnosnici tijekom dva desetljeća post-komunističkih društava na istoku i jugo-istoku Europe nisu smatrali nužnim ukazati na problem kadrovske politike u sustavu vlasti novih demokracija u koji su masovno kadrovirani bivši komunistički aparatčici i oficiri i doušnici komunističke tajne službe zbog čega je demokracija ostala samo po imenu, što je rezultiralo kočenjem razvoja demokracije i sloboda, i kolapsom tek stvorene pravne državnosti.

Krupni kapital s liberalnog Zapada iskoristio je takovo stanje statusa quo i nakon sovjetske (staljinističke/titoističke) diktature uletio u vakuum u kojemu je sa bivšim korumpiranim komunistima obavio odličnu trgovinu, preuzevši narodna gospodarstva novih nezavisnih država koje su nastale raspadom varšavskog pakta i bivše komunističke Jugoslavije, koje su s vremenom usisane u sustav Zapada sa posljedicom ograničavanja suvereniteta naroda kao pod bivšim totalitarnim Sovjetskim Savezom koji je po brežnjevljevoj doktrini tvrdio da su granice njegovih satelita (zemlje pod okupacijom Crvene armije) ujedno i granice Sovjetskog Saveza.

„Komunistički anti-fašizam predstavlja laž“ (Njemački socijaldemokratski kancelar u mirovini, Helmut Schmidt, 2010.)

Sve probleme koje je EU dobila u svome dvorištu na Istoku i Jugoistoku imaju svoj uzrok u nonšalantnom pristupu prema najgoroj vrsti strahovlade koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata u podijeljenoj Europi pod komunističkom čizmom, jer je umjesto nirnberškog suda za “crvene“ došlo do pakta s bivšim komunistima, tako i na području Hrvatske, gdje je eks-komunistička Tuđmanova vlast pod nacionalnom agendom paktirala sa srpskim diktatorom Slobodanom Miloševićem, a europski ljevičari za seriju ratova na prostoru bivše Jugoslavije, kao u Kafkinom romanu, optužili nacionaliste umjesto da se ide prema izvoru zla, komunistima, koji se u novonastalim društvima liberalne demokracije predstavljaju anti-fašistima iako komunistički anti-fašizam predstavlja laž.

Titov general Franjo Tuđman – “Otac nacije“, kao što je Tito bio grobar nacije

Umjesto da Tuđmanovu vlast uzme na zub, vodeće zemlje Europske unije i američka vlada su prešle preko svih grijeha Tuđmanova režima s kojom su sklapale ugovore i tolerirale uništenje tek niklog pravnog poretka kojega su titoisti pod vlašću Titova generala Franje Tuđmana ugušili u kolijevci, dovevši do kolapsa novonastale demokracije, i organiziravši politički motivirana ubojstva i sudske procese u staljinističkom stilu.

Nakon što su Franju Tuđmana i njegove neokomuniste iskoristili za svoje interese, oportunisti sa Zapada odbacili su ga poput stare krpe i predali njega i njegove suradnike iz HDZ-a u nadležnost tužilaštva tribunala Ujedinjenih naroda (ICTY), da bi nakon Tuđmanova silaska s vlasti, koji se dogodio višom silom, surađivali s njegovim nasljednicima koji su raspoređeni u nekoliko parlamentarnih stranaka, proizašle iz Saveza komnunista Jugoslavije i SKH, koje se na nominalno demokratskim izborima smjenjuju na vlasti dok svoje demokratske oponente drže pod medijskom cenzurom i etiketom politički nepodobnih osoba kao u doba socijalizma.

Otac nacije – izdajnik nacije!

U takovoj situaciji su bivši komunisti uništili hrvatsku državu koja je stečena dankom u krvi u obrani protiv velikosrpske agresije, i s nožem u leđima koji je hrvatskom narodu zabila Tuđmanova izdajnička nagodbenjačka politika prema beogradskoj čaršiji, odnosno režimu Slobodana Miloševića.

Tuđmanovu politiku nagodbe sa Srbima i uništavanja hrvatskoga suvereniteta nastavlja Ivo Josipović dok vlada Republike Hrvatske na čelu s Jadrankom Kosor, koju je na položaj postavio za organizirani kriminal osnovano osumnjičeni bivši premijer Sanader, nastavlja Tuđmanovu, Račanovu i Mesićevu politiku rasprodaje hrvatskoga gospodarstva i prirodnih resursa, kao i vanjskoga zaduživanja države koju su bivši komunisti pretvorili u banana-republiku, tako da je raskrinkani lanac elitne prostitucije hrvatskog nakaradnog celebrity-društva mačji kašalj prema neraskrinkanoj prostituciji u visokoj politici Banskih dvora i Pantovčaka koji svoje svodnike imaju u krupnom kapitalu po čijoj fruli sviraju, dok Hrvati postaju u Europi zadnja rupa na sviralu.

Narod nije prepoznao svoje domaće tlačitelje tako da plaća harač i namete svake vrste, morajući trpjeti socijalnu nepravdu i posvemašnje osiromašenje duha koje je nastupilo radi opće prostitucije koju su nametnuli liberalni mas-mediji koje pak vode bivši komunisti odnosno titoisti koji su zahvaljujući prvom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu zavladali politikom, medijima i gospodarstvom, kao dobre sluge loših stranih gospodara, po uzoru na svog idola Tita koji je bio potrčkalo svjetskih gospodara, prvo Staljina, a poslije Rockefellera.

Dvorska luda Jaca u kazalištu lutaka, i skladištar Goran Hadžić

Kao kakva dvorska luda, po milosti „dragog Ive“ postavljena premijerka, “Majka hrvatskih branitelja“ (nakon Franje Tuđmana kao „dobrog Oca nacije“, imamo i “Majku branitelja“, dok je djed “drug Tito“, jedino još fali baka ili zla maćeha, ali naći će se mjesto i za borbenu govornicu iz Srba), zahtijeva od Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva da se srpskog ratnog zločinca i nekadašnjega skladištara Gorana Hadžića, inače, dvostrukog doušnika Kontraobavještajne službe JNA i Tuđmanovih tajnih službi, izruči Hrvatskoj radi odsluženja zatvorske kazne, što bi čovjek pomislio da je pala s Marsa pošto ga traži haaški sud, ali treba se u predizborno vrijeme dodvoriti uvrijeđenim biračima HDZ koji su pogođeni drakonskom kaznom generalu Anti Gotovini odnosno tome da je uopće osuđen, ali birači očito nisu imali sluha za Glavaševićevu Optužnicu Vukovara koja im je trebala biti putokaz tko je zemlju izdao još za vrijeme rata, pa kako onda neće i u vrijeme mira kada niti jedan izdajnik nije platio za svoju izdaju!

Umjesto da vlada bude inicijator poticanja Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da istraži tko je vođu srpskih pobunjenika iz 1990. godine, Gorana Hadžića, pustio protuzakonito iz hrvatskog zatvora nakon što je uhićen na Plitvicama na krvavi Uskrs 1991. godine, Jaca se, dakle, bavi bacanjem pijeska u oči i stvaranjem magle u kojoj se po svoj prilici uvijek iznova izgube hrvatski birači koje se već polako može smatrati i ljudima bez mozga, osim onih koji apstiniraju od izbora i tako pokazuju da je alternativa između gorih i još gorih ipak neutralnost jer se na nepoštenim izborima tako i tako ne može ničemu nadati, s obzirom da diktatura neokomunista/titoista pod agendom anti-fašizma predstavlja za Hrvate bedem koji nisu u stanju srušiti jer im je od slobode i pravde važnija otplata kredita s kamatama, financiranje zločinačke vlasti putem poreza, i divljenje lopovima na vlasti i u parlamentarnoj opoziciji.

Brod luđaka

HDZ, kako bi se izvukao iz močvare korupcije, aktivirao je opet Tuđmanovu već pomalo zaboravljenu (lažnu) “desnicu“ koja plaće nad odrom bivšeg partijskog sekretara Đure Brodarca (iz doba nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća), tako da se ne zna tko pije a tko plaća na brodu luđaka (Republika Hrvatska) koji tone. Kako izgleda brod luđaka već je pokazao komunistički ZAVNOH u Drugom svjetskom ratu i Pavelićev dvor koji su činili jednu cjelinu u izdaji i nanošenju ljage vlastitom narodu.

Rad 24 sata dnevno – Republika Hrvatska je socijalna država (čl. 1. Ustava Republike Hrvatske)

Kako bi se domaća oligarhija dodvorila zapadnim krupnim kapitalistima, vlada Jadranke Kosor donosi još rigorozniji Zakon o radu (uz blagoslov radničkih sindikata – kakvi su to sindikati, ili se možda radi o javnim kućama??), ne bi li se još više dodvorila neoliberalnoj ekonomskoj politici rasprodaje javnih dobara koju forsira Svjetska trgovinska organizacija (WTO), nego što je to činila Račanova nominalna socijaldemokratska vlada u koaliciji sa Budišinom socijalno-liberalnom strankom; tako veletrgovački lanci mogu raditi 24 sata dnevno, kao u Sodomi i Gomori; drugim riječima, banana-republika Hrvatska postala je Zrće, a ministar turizma bio je vijest dana.

U takovoj situaciji obezglavljeni Hrvati dočekuju nove izbore koji ih vode po starom putu propasti do potpunog nestanka sa svjetske i europske geo-političke karte, uz pijanističke taktove sina partizana iz zločinačke tzv. XI dalmatinske (biokovske) brigade, i poklič: „Druže Tito, mi ti se kunemo, da sa tvoga puta ne skrenemo!“, odnosno kako nekadašnji gardist JNA sa Dedinja i Tadićev prijatelj zna reći: „Izbori su dokaz festivala demokracije“, ... i tako od 1945. godine.

Panični strah od giljotine

Nije slučajno da veliki povijesni događaji poput Francuske revolucije od 14. srpnja 1789. godine, koja je svijet zauvijek promijenila, u Hrvatskoj prolaze neopaženo, jer se domaći vlastodršci boje narodnog linča više nego išta na svijetu, znajući kako su prošli despoti koji su se zvali kraljevima, a bili diktatorima, koji su narodu umjesto kruha nudili kolače. Posljednji takav despot, komunistički diktator Ceausescu u Rumunjskoj čudio se što ga je narod stavio pred zid i strijeljao, međutim, narod je mislio da je time sve gotovo, i zaboravio strijeljati diktatorove suradnike koji su se potom, poput hulja, kroz sporedna vrata vratili natrag na vlast.

Narod u Hrvatskoj, zaostajući za narodom u Rumunjskoj i Francuskoj između 20 i 200 godina, ne samo da nije strijeljao svog diktatora, barem nakon pada Vukovara i izdaje s tim u vezi, nego je izdajnika proglasio „Ocem nacije“, kao što je bio Ceausescu u Rumunjskoj.

I dok prva dvorska dama Republike Hrvatske veselo kliče predstojećem potpisivanju pristupnog ugovora s Europskom unijom, Europska unija se raspada po svim šavovima tamo gdje je najtanja, a to je pitanje novca, profita, dugova, jer neke zemlje EU već su propale ili će u najskorije vrijeme propasti, pošto su „zadužene k'o Grčka“, i taj problem je narastao do te mjere da čak američki predsjednik Obama mora telefonirati s njemačkom čelnicom Angelom Merkel ne bi li se dalo spasiti što se spasiti da, dok i same nekoć respektabilne Sjedinjene Američke Države tonu u tonama svojih bezvrijednih mjenica bez pokrića, astronomskom deficitu proračuna iz kojega se državna administracija financira samo prinudnim vremenski limitiranim naplatama, tako da se unije tresu s obje strane Atlantika pošto je objema tvorevinama Bog novac, a ne Svevišnji Bog, Stvoritelj neba i Zemlje i cijeloga svemira!

Pametnome dosta, glupanima ni EU nije dovoljna, pa zazivaju Zapadni Balkan i svoju bratsku Srbiju, nadajući se novoj Jugoslaviji! Takvi su izdajnici domovine, a takvih ima podosta u hrvatskoj politici, kao što pravaš i književnik Antun Gustav Matoš reče početkom 20. stoljeća da u Hrvatskoj nema štrika za toliko Juda.