HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

08. rujan 2011.

                                             PO RUBU PROPASTI

Hrvatima se opet ponavlja vrijeme nemoći, jada i samoobmane, prečesto viđen film u njihovoj dugoj povijesti. Slabo organizirani, nepovezani, razbijeni, bez solidarnosti između političkih elita,  grada i sela, starih i mladih, bogatih i osiromašenih biti će htjeli ili ne htjeli, svojom voljom ili još gore, bez nje, uskoro uvučeni pod kišobran Bruxellesa,  uostalom kao što su bez pitanja i izjašnjavanja „pristali“ na ulazak u NATO.

NA SLICI: LAŽIRANJE REFERENDUMA I IZBORA SPECIJALNOST HRVATSKIH VLASTI

S obzirom da su im to što drugi hoće nametnuli 2009.g., ne trebaju se niti probuditi glede ulaska u EU, jer ga ne mogu spriječiti da baš svi izađu na referendum i glasaju protiv, jer su kutije za referendum već zapečačene a i Benedikt XVI izjavio je da je Hrvatskoj mjesto u EU.

Ništa novo i ništa  drukčije, jer ako im je svejedno što su pristali biti taoci kriminalnih garnitura na vlasti od 1990. do danas, onda će im pogotovo biti svejedno da ih radi svojih interesa vlast podčini diktatu stranih sila.

Znatan dio stanovništva politički je i uopće nepismen, nesvjestan fatalnih posljedica političkog sljepila pomoću kojeg su pobjegli od realnosti, veliki dio glasačke mašinerije izravno je vezan na transfuziju raznih prinadležnosti iz državnih i lokalnih proračuna, i dalje je nedirnut golemi broj lažiranih branitelja koji potkopavaju državu gore nego četnička agresija, sveprisutna je cenzura, pod kojom se masovno i grubo gaze temeljna ljudska prava, nedirnuti su pljačkaši i tajkuni iz privatizacije, korumpirani političari i dalje su ugledni građani.

Onemogućeno je demokratsko političko organiziranje odozdo, ukoliko nisu posrijedi transmisije stranaka na vlasti ili tajnih službi. Tiskovne konferencije, izjave istinske opozicije ne mogu se probiti do javnosti, jer javna TV je u službi jednopartijske vlasti a ostali mediji u stranom vlasništvu u službi su svojih inozemnih gazdi za pljačkanje i rasprodaju zemlje.

Iz objavljenih dokumenata Wikileaksa nedvojbeno proizlazi da Hrvatsku od 1990.g predstavljaju i vode njezini okorjeli slugani, beskičmenjaci, zapravo nacionalni izdajnici i pravi jugokomunistički petokolonaši, dokazani suradnici jugoslavenske Udbe i Kosa, što je sve rezultiralo da su nezreli narod i slaba država dovedeni do ruba propasti ili novog babilonskog sužanjstva bez nade u izlazak.

 Što da se radi samo rijetkima je savršeno jasno ali  neostvarivo uz narod koji se je predao bez borbe i koji se nije spreman boriti za svoja prava i svoje nacionalno i ljudsko dostojanstvo.

Glavne stranke trebale bi biti stavljene pod izravnu zabranu radi protuustavnog djelovanja.

Koga smijeniti, koga opozvati i zatvoriti, kome oduzeti opljačkano i oteto i to ne od jučer nego od 1945. godine do danas, koga suditi za ratne i poratne ratne zločine, kakav gospodarski šok program primijeniti, znanje je koje u Hrvatskoj ne predstavlja prednost već je opasno po život.

Osuđenost na šutnju konačna je presuda narodu samom.