|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr
19. siječanj 2012. ODAVNO PROKOCKANA NEZAVISNOST
NA SLICI: ULAZAK RH U EU BEZ ODLUKE VEĆINE HRVATSKOG NARODA KAO 1918. I 1945. GODINE Zagovornici te doktrine tvrde da ona omogućuje slobodan protok kapitala, dobara i usluga što stvara preduvjete za maksimalizaciju profita i za najveću efikasnost te da takav pristup omogućuje svim državama prosperitet i jednake šanse za uspjeh. Svoje zagovornike ta ideologija našla je većinom u vlasnicima kapitala i institucijama u kojima je koncentrirana njihova moć. Neoliberalizam predstavlja politički projekt gdje se kao glavna pravila nameću zakoni tržišta, što znači da se na tržištu rada povećavaju prava vlasnika, a smanjuju prava radnika. Lažno se prikazuje kako s njim svi dobivaju, jer u biti profitiraju samo interesi privatnog vlasništva i kapitala. Ta i takva doktrina dominira u EU i u samom vođenju njene zajedničke ekonomske politike. Građani, radnici, seljaci uopće ne sudjeluju u odlučivanju. Dominiraju korporativni interesi u odlučivanju gdje je kapital temeljni pokretač u procesu donošenja odluka. To govori kako interesi korporacija i interesi moćnih imperijalističkih sila idu ruku pod ruku. To govori da je moć korporacija u EU velika i ogromna, što znači otpuštanje radnika, rađanje razlika, rađanje bijede i siromaštva radnika, eksploataciju radnika, smanjenje socijalnih radničkih prava svugdje gdje one dolaze i ulaze, sve sa svrhom kako bi se povećala moć. Sve to navedeno vodi veliku većinu u izrabljivanje i siromaštvo u političku marginalizaciju u opću zaostalost u ropstvo. U gospodarskom smislu pretvara mnoge zemlje članice u kolonije kojima se diktira pomoću korumpiranih marionetskih vlada. Slika današnje Europe jasno pokazuje da neoliberalizam i ideja EU-a tj. otvaranje i slobodna trgovinska razmjena, odnosno uklapanje u šire međunarodne ekonomske i političke strukture nisu utrli put blagostanju, jednakoj šansi za sve i demokraciji. Stvarna slika pokazuje da je sve to utrlo put potpunoj dominaciji moćnih industrijski razvijenih sila, vlasnicima kapitala i institucijama u kojima je koncentrirana njihova moć. Stvarna slika pokazuje da nerazvijene zemlje postaju još nerazvijenije, da se jaz između bogatih i siromašnih produbljuje, da su bogati sve bogatiji, a siromašni sve zaduženiji i u nemogućnosti otplaćivati svoje dugove. Da su zapali u ekonomsko ropstvo i da nemaju mogućnosti u gospodarskom smislu uspješno se othrvati tuđoj dominaciji i zadržati kontrolu nad vlastitom privredom. Mnoge EU zemlje sve više upadaju iz duga u dug i time ne mogu više same upravljati svojim životom, jer ovise o financijskim institucijama Svjetskoj banci i MMF-om, koje su u interesu najbogatijih te kao takve stvaraju uzroke neravnoteže umjesto ravnoteže za koju su “navodno“ prvobitno utemeljene. Mnoge zemlje članice danas više uopće niti mogu funkcionirati i financirati vlastiti državni aparat bez tih institucija, institucija na kojima moćne zemlje planiraju budućnost EU-a. A ta budućnost se planira na način da se zaduženima novac daje sa ciljem da se što više zaduže kako bi ih se u konačnici moglo ucjenjivati na smanjenje socijalnih, radničkih i svih drugih prava i na rasprodaju svega onoga što vrijedi. Drukčije rečeno, kako bi ih se pretvorilo u koloniju i ekonomsko roblje. To je i naša “sudbina“ ako uđemo u EU ! Neoliberalni kapitalizam ne temelji se na blagostanju naroda, već samo na profitu, a sama sloboda u njemu u praksi nije vrijednost, jer je ugrožena u njemu od raznih tipova političkog i gospodarskog kolektivizma. I slika današnje Hrvatske to jasno oslikava! Hrvatske političke i ekonomske elite prihvatili su tu novu doktrinu i iz razloga, jer su u takvom sustavu vidjeli priliku da se brzo obogate i postanu moćni, da lagodno žive. Sve vlade u RH provodile su i provode neoliberalnu ekonomsku politiku. I privatizacija je bila plod te politike. Privatizacija i njena politika u RH iznjedrila je koncept legalizirane pljačke najveće u hrvatskoj povijesti od strane nove političke i ekonomske oligarhije, naravno sve u skladu s neoliberalnom doktrinom i s potpisom odobrenja MMF-a i EU-a. Neoliberalizam je u Hrvatskoj izrodio političku korupciju, spregu kapitala i politike, pohlepu banaka i kapitala, medijsku korupciju, preuzimanje države od privilegirane manjine… To je rodilo siromaštvo naroda, nezaposlenost, besperspektivnost, neuravnoteženost, totalitarni način vladanja. Sve to moćnicima iz EU-a nije bitno ni važno. Njih interesiraju hrvatska bogatstva, interesira ih dominacija i izrabljivanje, a sve to im postojeći režim osigurava i osiguravat će i dalje. Zato oni rade na očuvanju takvih režima. Zato eventualni ne ulazak RH u EU ugrožava takvo stanje i takve interese. Ugrožava s druge strane i sam režim, jer im je nakon svih pljački, pronevjera, lažnih obećanja i obmana koje su dovele do bezizlaznog i beznadnog stanja u državi ugrožena pozicija vlasti, ali i realna mogućnost da se izgubi sve opljačkano i pljačkom stečeno, jer realno gledajući narodu je već sad dosta jarma i kad-tad će sve to morati doći na naplatu, a tada će odgovorni morati odgovarati. Zato i HDZ i SDP žele što prije i pošto poto ući u uniju i spremni su da za to Hrvatska plati veliku cijenu, da za malo sredstava iz pristupnih fondova, koji će je neko vrijeme održavati na životu, izgubi teško stečenu slobodu, suverenost i kontrolu nada svojim bogatstvima. Dat će nam malo, a uzeti puno, baš onako kako i pristoji neoliberalno kapitalističkoj ideologiji, da sa što manje rizika i uloženih sredstava ostvari što veću korist i dobit. Interese europskih moćnika i interese hrvatske političke i ekonomske oligarhije stoga može očuvati i osigurati jedino integracija. Zato danas udružena hrvatska financijska oligarhija i korumpirane političke elite provode jednostranu proeuropsku propagandu. Svim sredstvima nastoje zato hrvatski narod i sva obilježja vlastite suverenosti utopiti u strukture europskih gospodarskih i političkih organizacija. To je njihova borba za spašavanje sebe samih. Kroz stoljeća samostalnosti mnogih europskih naroda ni jedan od njih sa svojim državama nije propao. Sve te države opstale su i razvijale se. Dobro su živjeli i dok EU nije postojala. Danas u uniji propadaju redom. S druge strane one zemlje koje nisu u uniji, koje su ostale samostalne i suverene cvjetaju. Grenland koji je odlukom svojih građana na referendumu 1985 godine napustio EU, bez obzira što mu je 80% površine prekriveno ledom i što mu se 80% izvoza zasniva samo na ribarstvu osigurava pristojan i sretan život svojim građanima. Lijep primjer kako se i bez EU-a može lijepo živjeti su Norveška i Švicarska. Mnogi će reći kako Hrvatska nije ni Norveška ni Švicarska, što je potpuno točno, jer Hrvatska ima bolje potencijale i bogatija je zemlja i od Norveške i od Švicarske. Upravo iz tog razloga nije potrebno gubiti političku nezavisnost, zbog vlastitih ekonomskih razloga. Hrvatskoj je umjesto toga potrebno mijenjati dosadašnje i sadašnje političke strukture koje su se pokazale sposobnima samo za pljačku, pronevjeru i izdaju nacionalnih interesa. Hrvatskoj su potrebni novi ljudi, potrebna joj je preobrazba na političkom, socijalno-ekonomskom, kulturnom, pa i na moralno-vjerskom području. Potrebno joj je temeljito preustrojstvo, a ne tek obična restauracija koju u smjenama provodi čas jedna čas druga linija jedne partije. Time oni samo konzerviraju i produžuju zla i zato smo ostvarili neuspjeh. Da nije bilo njih bili bismo jedna od najuspješnijih i prosperitetnijih država u Europi. Ali to još uvijek možemo ostvariti ostanemo li svoji na svome. Ako odlučimo to biti jedno vrijeme ćemo sigurno živjeti skromno, ali ćemo imati temelje na kojima ćemo graditi, a to je država koja je i preduvjet gospodarske sigurnosti i gospodarskog napretka. To pod uvjetom da se oslobodimo dosadašnjih nositelja zaostalosti, nerazvijenosti, neslobode i neuravnoteženosti. Graditi i razvijati neće se moći integriramo li se, jer time samo potpisujemo presudu sebi na dugoročno ropstvo. Baš nitko sa tolikom sigurnošću, kao što to mogu Hrvati, ne može reći da jedan narod ne može imati gospodarske sigurnosti i gospodarskog napretka bez državne nezavisnosti. Mi smo se po tko zna koliko puta uvjerili da je samo vlastita država onaj okvir koji omogućuje narodu da se pravilno razvija kao narodna zajednica, da bez države narod nema potrebni politički oblik da bi se slobodno i pravilno razvijao i bio ravnopravan s drugim narodima. To je pokazala naša povijest, a to pokazuju i današnji primjeri Irske, Portugala, Grčke, Mađarske, Španjolske…. Ti primjeri pokazuju kako u višenarodnim državama jedni prevladavaju i vode zajednicu za sebe i u svoju korist. Pokazuju da povlašteni zajednici daju svoje ustrojstvo i prema tome osjećaju da imaju pravo voditi glavnu riječ, da osjećaju pravo na prevlast i dominaciju. U EU postoji prvenstvo nekih dok drugi svoje interese podčinjavaju zajednici koju predstavljaju povlašteni narodi . Tu je samo pitanje kad će podloženi narodi izraziti želju osloboditi se i to je onda opasnost za cijelu Europu. Prema tome je EU, baš kao i svaki drugi okvir koji je postojao, opasnost za Europu i svijet i nije točno nametnuto stajalište kako će svi narodi Europe biti slobodni u europskoj međunarodnoj suživljenosti. Europi i svijetu nisu prijetnja države i slobodni narodi u nacionalnoj suživljenosti, nego su to u prvom redu današnji ekonomski imperijalizmi i nove totalitarne ideologije poput neoliberalizma na čijim krilima imperijalizmi lete i kojima samostalni narodi i države smetaju u ostvarenju njihovih ideja, ciljeva i interesa. Što se tiče ulaska ili ne ulaska RH u tu novu totalitarnu tvorevinu za Hrvate je važno da donesu ispravnu odluku u skladu sa svojim interesima i ciljevima, da ne ponavljaju greške iz prošlosti. Odluka za, kao i odluka protiv umnogome će odlučivati o našoj sudbini i budućnosti. Odluka je to kojom se svojevoljno bira ropstvo ili sloboda, ovisno kako tko iz kojeg kuta gleda, zato će ta odluka biti i više nego važna. Svaki čovjek je stvoren sa sposobnošću donošenja odluke i odgovoran je za taj izbor. Prema tome on sam donosi po svojoj volji razumne ili nerazumne odluke, pogrešne ili ispravne. U slučaju donošenja nerazumnih odluka on zagorčava i svoj život, a često i živote drugih. Često čovjek u slučaju donošenja nerazumnih odluka za njihove posljedice, a da bi opravdao sebe, okrivljuje “sudbinu“ predodređenje ili pak samoga Boga. Međutim je činjenica da ljudi griješe zato što to biraju i ne može se za sve kriviti “sudbinu“, predodređenje ili Boga ( Jakov 1,13-15). Bog jest suveren, međutim pri tom slobodna volja i sloboda djelovanja nisu isključeni. On ostavlja mogućnost čovjeku da slobodnom voljom odluči, kako po pitanju svakodnevnih odluka, tako i po pitanju života ili smrti. ( Ivan 3,16). Hrvati su u svojoj prošlosti često imali priliku birati između ropstva i slobode, između života i smrti. Određeni među njima donosili su mnoge nerazumne odluke i zagorčavali time živote drugih. Svjedočimo danas kroz mnoge predaje da mnogi Hrvati za mnoge naše narodne nesreće, za tisućljetno robovanje krive prokletu i zlu sudbinu, pa i sam Božji naum, iako je potpuno jasno da su uzrok tome nerazumne odluke, da smo po slobodnoj volji naših predstavnika u svim slučajevima postajali i bili tuđe roblje. Hrvatima ropstvo nije sudbina! Čovjek je sazdan da bude stvaralac i tvorac da sam oblikuje životne okolnosti. Zato se i hrvatski čovjek mora i treba suočavati s problematikom i ne prepuštati se “sudbini“. Našu “ropsku sudbinu“ je moguće mijenjati pokazale su to devedesete i danas nam je šansa i dužnost promijeniti negativnosti iz prošlosti, koje znače ropstvo, u pozitivnosti koje znače slobodu. Naša je sudbina da budemo robovi samo u slučaju da sami svjesno biramo ropstvo. Ropsku sudbinu je moguće mijenjati, ako znamo što želimo, jer ako ne znamo netko drugi, u ovom slučaju udružena ekonomska oligarhija i korumpirana politika, će nam nametnuti svoje ciljeve i odlučivati našom sudbinom. Ako sami ne odredimo svoje ciljeve, oni će nam ih određivati. Zaista je istinito da nema nikog drugog tko bi čovjeku samome, ili narodu samome bolje određivao njegove ciljeve od njega samog. Kad Hrvati shvate da od njih samih nema nikoga tko bi im mogao bolje sazdati život i budućnost onda ćemo sasvim sigurno nadvladati stanje u kojem mala financijska i politička manjina bez ikakvih problema i zapreka vlada voljom većine, upravlja njihovim životima i sudbinom. Pusić, Milanović, Jovanović, Kosor, Šeks, Jandroković i mnogi drugi nude nama svima kreiranje naše budućnosti po njihovom interesu, smislu i shvaćanju i upravo zato budimo sigurni da će to biti za njihovu korist, a na našu štetu. Mirko Omrčen
|
