HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

17. listopad 2012.

ZASTARJELA EU NE ZASLUŽUJE NOBELA ZA MIR

Dva daljnja događaja koji u pitanje dovode zdravu pamet, i navodno mirotvornu politiku Bruxellesa: prvi jest dodjela Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji, a drugi dodjela medalje Europskog parlamenta bivšem srbijanskom i aktualnom predsjedniku Republike Hrvatske

Prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji je odluka o tome obrazložena time, da je „projekt EU“ osigurao Europi mir nakon Drugog svjetskog rata.

 NA SLICI: EU-SSSR BLAGONAKLONA PREMA VELIKOSRPSKOJ AGRESIJI NA HRVATSKU I BOSNU 1991-1995.G.

Još na 50. obljetnici osnivanja prethodnice EU, Europske zajednice, Rimskim ugovorima, 1957. godine, je predsjednica njemačke vlade, kancelarka Merkel, naglasila, da je značaj postojanja Europske unije što je, navodno, osigurala mir u Europi. (Misli li se pri tome i na, u krvi i tenkovima, ugušene narodne ustanke 1956. u okupiranoj Mađarskoj, i Praško proljeće 1968. kao akte mira ondašnjeg Sovjetskog Saveza? Ili se misli, i umislilo se, da je Europa samo Zapadna Europa koja se kao svemir širi na istok i jugo-istok?)

Europski političari iza fraze o „miru u Europi“, ne samo da krivotvore povijest, i lažu, nego spašavaju neuspjeli projekt, zvan „EU“, te opravdavaju politiku svojih prethodnika koji su se za vrijeme tzv. jugoslavenske krize, i rata koji je izbio u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uzrokovan velikosrpskom agresijom, pokazali nesposobnima da riješe krizu koju su promatrali, i dolijevali ulje na vatru. „Zaboravlja“ se, da je usred agresivnog rata usred Europe, žrtvama stavljena omča oko vrata neljudskim embargom Vijeća sigurnosti UN na izvoz oružja u bivšu Jugoslaviju, a u stvarnosti za obranu napadnutim članicama Organizacije ujedinjenih nacija, Republici Hrvatskoj, i BiH, i da su tome kumovale neke vodeće vlade zemalja-članica EU.

Nikakva europska politika na prostore bivše Jugoslavije nije dovela do mira u Europi, koje su u Bruxellesu imenovali političkom kovanicom “Zapadni Balkan“, nego hrvatska obrana od velikosrpske agresije koja je nastala u hrvatskoj demokratskoj oporbi i savezništvu sa žrtvama velikosrpske agresije u Republici BiH, nasuprot dogovora iz Karađorđeva 1991. o podjeli Bosne i Hercegovine, i Zapadne politike vlade Sjedinjenih Američkih Država u administraciji predsjednika Busha starijeg, Bruxellesa i zapadnoeuropskih zemalja, i samo je hrvatski otpor u Vukovaru doveo do mira u Europi koji je varljiv, jer je podjela BiH, blagoslovljena Daytonskim sporazumom i Pariškim mirom 1995. godine, stvorila klicu novih mogućih razdora u Europi.

Tek je hrvatski otpor protiv velikosrpske agresije, i hrvatska nezavisnost, u nametnutom ratu za slobodu, čiji su temelj postavili oporbeni vođe Dobroslav Paraga i pokojni, u političkom atentatu ubijeni Ante Paradžik, i dragovoljačke Hrvatske obrambene snage HOS, doveo do preokreta Zapadne politike kada je am. predsjednik Bill Clinton nastavio tamo gdje su Paraga i Paradžik bili silom zaustavljeni od strane zločinačke ruke domaćih izdajnika, i stvorio 1994. anti-velikosrpsku koaliciju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koja je rezultirala Washingtonskim sporazumom, i Federacijom BiH, odnosno savezništvom Bošnjaka i Hrvata, i oslobođenjem velikih dijelova okupirane Republike BiH, ali i podjelom Republike BiH koja je ukinuta za račun genocidne tzv. Republike Srpske. Europska politika tada je ostala posramljena sa strane, a kako bi se stvorio privid, mir je 1995 potpisan u Parizu, da se spasi obraz Europske unije.

Dodjela medalje Europskog parlamenta sadašnjem predsjedniku RH i bivšem predsjedniku Srbije, jest farsa poput dodjele Nobelove nagrade za mir Europskoj uniji, s obzirom da su obojica krivotvorila povijest, i provela lažnu pomirbu koja niti jedan trenutak ne drži vodu.

Obojica korumpiranih lažljivaca su zasluženo nagrađeni od Europske unije, jer su konzekventno provodili europsku politiku krivotvorenja povijesti, i naglašavali propagandističku kovanicu o „građanskom ratu“ u bivšoj Jugoslaviji koju, uostalom, koristi u svojim verbalnim napadima, atentatima na zdrav razum i žrtve velikosrpske agresije, etničkog čišćenja i genocida, politički kriminalac Radovan Karadžić, kao optuženik pred privremenim međunarodnim sudom za ratne zločine, ICTY, u Den Haagu.

Teza o „jugoslavenskim građanskim ratovima“ je izmišljotina zločinačkog Miloševićevog beogradskog režima s kojim je Bruxelles, kao i s Radovanom Karadžićem, i Franjom Tuđmanom, pregovarao, i podržavao ih kao da su upravo oni bili ključ rješenja, iako su u stvarnosti bili uzrokom problema.

Bruxellesu nije do dana današnjeg na pamet palo da bi možda bilo svrhovito, radi mira u Europi, i sretnije budućnosti za njezine, u EU nepriznate narode, koje zovu „građanima“, podržati demokratske anti-komunističke snage, a ne bivše komuniste.

Na razini EU i u medijskoj javnosti se potpuno pogrešno uzima nacionalizam kao uzrok serije velikosrpskih ratova na području Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i Kosova, od 1991. do 1999. godine, dok politiku jugoslavenskih komunista, i reformiranih i bivših komunista, koja je i dovela do rata u Jugo-istočnoj Europi 1991. godine, nagrađuje ostankom na vlasti i više od 20 godina nakon pada Berlinskog zida. Komunističkog diktatora u Srbiji, Slobodana Miloševića, uzimalo se u „Europi“ kao partnera, sve dok pred cijelim svijetom nije godine 1999. počeo i albanski narod na Kosovu etnički čistit, i izbacivat iz svoje rasističke velikosrpske tvorevine. Zbog pogrešne europske politike prema njemu, uz predvodništvo potpuno pogrešne politike State Deaprtmenta prema prostorima bivše Jugoslavije, na kraju je NATO bombardiranjem Srbije morao despota Slobodana Miloševića rušiti i skidati s vlasti.

Zato dodjeljivanje nagrade Europskoj uniji, i briselskim potrčkalima sa „Zapadnog Balkana“, ne predstavlja samo farsu, nego opasno samoobmanjivanje koje završava u iracionalnosti na kojoj je svoju fašističku europsku politiku nekoć gradio i zločinac Benito Mussolini, poduprijet u tome od strane bankara iz Wall Streeta. A da ne govorimo o Savezničkom „projektu Hitler“ koji je nastao na navodno mirotvornoj konferenciji u Versaillesu, 1919. godine. U europskom rječniku imenica „mir“ znači „rat“. To je isti rječnik koji je koristio nekadašnji totalitarni SSSR kada je čak i svoju svemirsku stanicu nazvao “Mir“.

Iza zločinačke politike prema Hrvatima i drugim žrtvama komunizma za vrijeme Hladnog rata, i žrtvama velikosrpske agresije nakon pada Berlinskog zida, koju u „Europi“ licemjerno zovu „građanskim ratom“, te pokušaja podjele Republike Hrvatske, i ostvarene podjela BiH, kojom je srpski agresor nagrađen sa 49 posto teritorija susjedne države koju su stavili pod protektorat, i gaženje svih odredaba UN o ljudskim pravima i njezine povelje, i prava na samoobranu protiv agresije, stoji iracionalna europska politika od koje politika State Departmenta i vlade Sjedinjenih Američkih Država nije ništa manje nerazumna, naprotiv, više izgleda da briselskim birokratima i „politbiroom“ EU netko upravlja iz sjene.

Mehanizmi upravljanja Europskom unijom nisu demokratski nego više sliče onima u bivšem komunističkom totalitarnom Savezu Socijalističkih Sovjetskih Republika gdje je komunistička partija određivala svoje delegate.

Model cenzure, i krivotvorenja povijesti, politika jednoumlja u EU koja je vidljiva, podsjeća na najcrnja vremena staljinističkog terora, političke sudske procese i stvaranja Potemkinovih sela zvana „medijska javnost“ koja s javnošću nema veze. Samo na primjeru Hrvatske, i likvidacije njezine demokratske oporbe devedesetih godina, i cenzure protiv izvanparlamentarne oporbe, vidi se staljinistička crta koja vodi od Beograda, i Zagreba, sve do Bruxellesa.

U Srbiji, umjesto obračuna pravne države sa zločinačkim Miloševićevim režimom, Bruxelles je nakon političkog ubojstva premijera Zorana Đinđića ostatke tog u stvarnosti netaknutog režima ponovo doveo u Beogradu na vlast, a u Zagrebu zločinački titoistički režim s vlasti nije ni pao.

Farsa je, kada protagonisti stvaranja mitova, prevare i nepravde, poput nositelja medalje Europskog parlamenta iz „Zapadnog Balkana“, bivaju nagrađeni umjesto da ih se pozove na političku i kazneno-pravnu odgovornost, ali i ne čudi, kada ni na liberalnom Zapadu najodgovorniji bankari, koji su prouzročili Svjetsku financijsko-ekonomsku krizu iz 2008. godine, do danas nisu kazneno-pravno odgovarali, te nad njima nije provedena državno-odvjetnička istraga, niti su procesuirani, naprotiv, javnosti se kao navodne krivce prezentiraju u zapadnim  mas-medijima, koji se nalaze u vlasništvu spomenutih bankara s Wall Streeta, opet nedužni, a nepriznati narodi, koje se ništa ne pita, iz poreza i harača plaćaju astronomske gubitke privatnih banaka nastali bankarskim kockanjem na burzama. Povijest se ponavlja!

Ako je to taj novi svjetski poredak kojeg je predsjednik Bush Senior najavio u Pustinjskoj oluji 1991. godine, poredak u kojem su pogažene žrtve komunizma, i velikosrpske agresije, onda laku noć Europo, pravdo, i slobodo! Onda je to atentat i pucanj u mir.

I njemačka kancelarka, i članovi Komiteta za dodjelu Nobelove nagrade za mir, i birokrati-aparatčici u Bruxellesu, i zastupnici ideoloških klubova u Europskom parlamentu, neka prime na znanje da „projekt EU“, koji je počeo kao idealistička zamisao časnog francuskog političara i parlamentarca Roberta Schumana, stvarnog poznavatelja velikosrpske diktature, čija je politika dovela do pomirenja između Nijemaca i Francuza, nije nakon raspada Titove totalitarne SFRJ spriječio rat usred Europe, 1991. godine, i agresiju bez premca nakon Drugog svjetskog rata, opet usred europskog kontinenta, u Srednjoj i Jugo-istočnoj Europi.

Preko 100 tisuća žrtava velikosrpske agresije svjedoči o bešćutnoj europskoj politici kojoj je godine 1992. bio važniji Ecu, odnosno današnji Euro, nego silovane djevojke i žene, i  pretučeni i na druge načine maltretirani i ubijeni u logorima, nedužni civili u bombardiranim i granatiranim gradovima, etnički očišćeni i protjerani, prognanici i izbjeglice, žrtve ostavljene na milost i nemilost srpskim osvajačima u genocidu za stvaranje tzv. Velike Srbije.

Kada jedan režim, kao briselski, i njegovi podupiratelji u vladama zemalja-članica EU, kao jedino kohezijsko sredstvo Europske unije vide euro-zonu, onda je projekt EU već propao. I bolje da je tako u tom slučaju, jer kad se gradi nepoštena, nepravedna i iracionalna politika, onda je bolje da takva europska politika završi na smetlištu povijesti.

Ujediniti Europu miroljubivim sredstvima nije lako, ali ni nemoguće, međutim, na lažima se u povijesti nije dogodila uspješna integracija, jer istina na kraju uvijek izbija na svjetlo dana, i onda car ostaje gol. Na lažima se raspao Sovjetski Savez, na lažima je nestala bivša Jugoslavija.

Na vrh - Top