|
HRVATSKO
PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr
07. studeni 2012.
PODCJENJIVANJE NARODA
(Zoran Milanović, u Berlinu, 24. listopad 2012. godine.)
NA SLICI: NEPATRIOT NA ČELU DRŽAVE-NAROD U OPASNOSTI
„Mi vam iskreno ispoviedamo da je pripovjetka o siromaštvu, o slaboći i malenkosti Hrvatske tuđe bilje, rasađeno po rastrganu narodu hrvatskom samo zato da ovaj narod, izgubiv pouzdanje u se, tuđincu se tim lakše u naručaj baci. Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom!“
(Dr. Ante Starčević u hrvatskom Saboru, Predstavka županije Riečke, 1861. godine.)
Koliko se jedan političar može nisko spustiti u ponižavanju vlastitog naroda i njegove, u velikosrpskoj agresiji dankom u krvi izborene, nacionalne slobode i državne nezavisnosti, i, koliko može ispasti bedak kraj zdrave pameti kad takvo što o navodnoj hrvatskoj nesamodostatnosti izjavljuje, i to još pred stranim državnicima i političarima, pokazao je pred cijelim svijetom i domaćom javnošću Zoran Milanović, predsjednik Socijaldemokratske partije, što dokazuje da politika nije za svakog.
Inače, važna lekcija iz hrvatske povijesti nam govori da je Hrvatska bila samodostatna u vrijeme turskih ratova kada su Osmanlije zauzele četiri petine hrvatskog teritorija, ali nikada Hrvatska u cjelini nije pala pod Turke kao ostale zemlje u jugoistočnoj Europi, među njima i srpsko Dušanovo carstvo, odnosno „nebeska Srbija“ koju su Turci pregazili. Hrvatska nije pala, jer su se Hrvati uspješno branili i obranili od svjetske osmanlijske sile, i pri tome nisu štedjeli ni svoje živote niti sredstva kada su u pomoć pritekli Srbima na Kosovu polju 1389. i Mađarima na Mohačkom polju 1526. godine. Kiszeg 1532. i hrvatska obrana i pobjeda nad sultanovom vojskom i velikim vezirom Ibrahim-pašom svjedoči o veličini i jačini hrvatske snage i samodostatnosti, jer Hrvatima nitko drugi iz Europe u toj obrani nije pomogao. Hrvatska obrana Sigeta 1566. godine, i hrvatskog vojskovođe Nikole Šubića Zrinskog koji je zaustavio osmanlijski stroj, svjedoči doslovno o samodostatnosti Hrvatske, jer 100.000 njemačkih vojnika čekalo je 30 kilometara od Sigeta da ova tvrđava padne, tako da su 2000 Hrvata sami branili Siget, i zaustavili osmanlijski prodor prema Beču. Izginuše hrvatski branitelji svi do jednoga, ali dokazaše svom hrvatskom narodu, i cijelim svijetu, da se može pobijedit svjetsku silu. Na koncu, zar nije obrana Vukovara pokazala i dokazala da se treću armiju u Europi može porazit do temelja, i slomit joj kičmu zahvaljujući hrvatskim dragovoljcima i bojovnicima koji su zaustavili prodor tzv. JNA prema Zagrebu. Obrana Vukovara nije bila prije 500 nego prije 20 godina, ali neki očito nemaju mozga u glavi pa od silnog oportunizma ne pamte što je bilo jučer.
Kad se Hrvatska branila od Turaka, Europe nije bilo na vidiku da pomogne, ali kad je ostatke ostataka predziđa kršćanstva trebalo rastrgati, svjetske sile nisu birale sredstva da dođu do cilja, i među sobom podijele Hrvatsku kao što su podijelile i Poljsku. Nisu ni ovaj puta birale sredstva, jer su podržavali korumpirani režim u Zagrebu, da izvrši veleizdaju, od Franje Tuđmana naovamo, kako bi Hrvatsku što lakše pokorile, ovaj puta bez ispaljenog metka, ali i to će se tom i takvom nepravednom svijetu obit o glavu, i već se razbija, jer cijeli taj babilonski sustav propada naočigled cijelog svijeta, i tone polagano ali sigurno kao Titanic (vidi euro-zonu, vidi pocijepane Sjedinjene Američke Države, vidi Libiju, Afganistan, Egipat, Siriju, i slična žarišta koja takva zapadna politika potpaljuje i rasplamsava, i taj veliki rat koji je počeo Pustinjskom olujom, i velikosrpskom agresijom usred Europe, predstavlja kamen oko vrata takvoj politici koja i sam Zapad gura preko ruba u ponor). Na razvalinama toga novčarskog carstva možda će se jednog dana izgraditi nešto poštenije i pravednije, da Europa ne bude maćeha nikome više, nego kontinent slobodnih naroda, i nezavisnih nacionalnih država u međusobnom mirnom i prosperitetnom savezu sretnih ljudi bez obzira na nacionalnost i vjeru.
Ne samo da Zoran Milanović nema pojma o povijesti Hrvata, nego otvoreno širi defetizam i malodušnost, kao da je pretplaćen odradit posao za svjetske centre moći. Ako nije pretplaćen, kao da je stvoren da postane dvorska luda na dvoru “politbiroa“ u Bruxellesu.
U povijesti su svjetski centri moći rastrgli Hrvatsku i njen narod pocijepali, i stoljećima držali pod okupacijom, i pljačkali narodna dobara Hrvata, ali razlog toga je izdaja elite u hrvatskom korpusu, i izdaja kršćanske Ugarske kada je Hrvatskoj iza leđa od Svete stolice ishodila blagoslov za okupaciju 1091. godine sjeverne Hrvatske, što je za posljedicu imalo propast hrvatske nezavisnosti 1102. godine nakon poraza hrvatske vojske na čelu s posljednjim hrvatskim kraljem Petrom Svačićem 1097. godine na Petrovoj gori.
Što je pak donio savez Hrvatske s Austrijskim carstvom svjedoči opet hrvatska povijest koja nam na osnovi povijesnih činjenica svjedoči, da su Habsburgovci izdali međunarodni bilateralni ugovor s Hrvatskim saborom u Cetingradu i odluku od Nove godine 1527. o ustupanju hrvatske krune austrijskoj carevini u zamjenu za zaštitu od turskih osvajanja i daljnjeg prodora Osmanlija u srce Europe. Niti jedno pismeno obećanje Habsburgovci i ondašnja europska unija u liku Njemačkog Carstva, nije bili ispunjeno prema Hrvatima, a kad su se Hrvati konačno oslobodili osmanlijske strahovlasti, kad je hrvatska vojska oslobodila velike dijelove okupiranog hrvatskog povijesnog teritorija, Austrija je Hrvatima zabila nož u leđa, i Hrvatsku ostavila podijeljenu, i tako su Hrvati 1918. dočekali srpsku okupaciju, i jugoslavensku tamnicu naroda u kojoj su Milanovićevi preci odigrali izdajničku ulogu u partizanima u sramotnoj obnovi Jugoslavije 1945. godine, instalaciji totalitarnog komunizma i izdaji Hrvatske.
Predsjednik vlade Republike Hrvatske, i predvodnik vladajuće Kukuriku-koalicije, predsjednik Socijaldemokratske partije, SDP, bio je u roku od nekoliko tjedana u službenom posjetu Berlinu, odnosno dva puta 2012. godine bio je na ribanju nosa. Razlozi su poznati, službeni Berlin iznio je opravdanu kritiku na račun Republike Hrvatske, a vodeći njemački tisak objavio je, da Republika Hrvatska nije spremna za primanje u punopravno članstvo Europske unije. Predsjednik njemačkog parlamenta naglasio je, da Hrvatska nije spremna za članstvo, i da Europska unija ne smije ponoviti pogrešnu politiku proširenja iz prošlosti kada su u članstvo Unije primljene Rumunjska i Bugarska, unatoč poznatog problema visoke političke korupcije u ove dvije balkanske zemlje.
Bura u čaši mlijeka, ili tornado nad Banskim dvorima?
Domaći mediji bliski režimu u Zagrebu, kao i ministrica vanjskih poslova na Zrinjevcu, minimalizirali su njemačku kritiku kao što je radio i Franjo Tuđman kad god bi iz inozemstva stigla neka opravdana kritika na račun njegove autoritarne vladavine. Na Tuđmanovu politiku odmahivanja rukom prema inozemnim kritikama, i podložništva prema zapadnoj politici, nadovezao se i Zoran Milanović (znači, nema govora o tzv. detuđmanizaciji), opisavši u Berlinu njemačku kritiku kao „buru u čaši mlijeka“. Naime, Hrvatska „samo“ treba ispuniti 10 zadataka Europske komisije, i dana 1. srpnja 2013. godine je ulazak u EU formalna stvar.
Međutim, „Europa“ je službenom Zagrebu zadala zadaću koju ne može ispuniti, jer visoka politička korupcija koja je u Hrvatskoj naslijeđena iz bivše vladavine Saveza komunista i totalitarne SFRJ, i nadograđena kroz lopovluk Tuđmanove stranke HDZ, i njegovog strateškog saveznika iz redova Račanove partije SDP, bivši komunisti ne mogu otkloniti sve i da žele.
Zakon spojenih posuda: HDZ - SDP
Naime, vlast u iznutra porobljenoj Hrvatskoj kojoj se i izvana stavljaju okovi, temelji se na zakonu spojenih posuda, zato što su svi umočeni u korupciju i lopovluk i druge zločine svake vrste, uključujući i zločin zataškavanja partizanskih ratnih zločina i komunističkih zločina, te pružanja državne zaštite udbašima. Pitanje neprocesuiranja udbaša Josipa Perkovića, za kojim traga Interpol, a kojeg od neprocesuiranja štiti državni vrh RH, došao je na red bilateralnih odnosa Njemačke i Hrvatske pošto se vlast bivših komunista i Jugoslavena u Zagrebu izruguje njemačkom pravosuđu. Kost u grlu, zvana „hrvatsko pravosuđe“, milijuni neriješenih sudskih predmeta čiji postupci traju i po 20 i više godina (u prosjeku 10 i više godina), s obzirom da se pravosuđe temelji na Titovoj zapovjedi. da se „ne treba držati zakona kao pijan plota“, neriješeni najveći korupcijski skandali u Hrvatskoj, i drugo, postali su Titovim nasljednicima i vatrenim titoistima kamen oko vrata, nepremostiva prepreka koju nisu u stanju riješit.
Milanović ima više sreće nego pameti što su Rumunjska i Bugarska već ratificirale hrvatski pristupni ugovor, jer je u Berlinu izjavio da je primanje navedene dvije zemlje bila pogreška Europske unije, ponovivši kao papagaj ono što je izjavo predsjednik njemačkog Bundestaga koji, kao prvo nije ništa krivo rekao, s obzirom na stupanj korupcije na Balkanu, a kao drugo Njemačka ne ovisi o Bugarskoj i Rumunjskoj nego obratno, te nije Njemačka korumpirana nego navedene zemlje, ali premijer jedne „male zemlje“, kako Milanović predstavlja svoju zemlju u svijetu, nije u situaciji da drugima drži lekcije o korumpiranosti, jer Hrvati su se pokazali nepoštenijima od Bugara što se tiče korupcije i organiziranog kriminala.
Hrvatska, dakle, u svakom slučaju, unatoč višegodišnjim reformama nije spremna za članstvo u Uniji, jer su se reforme pokazale šuplje, te bi bila najveća pogreška Europske unije da takvog jednog zavnohovskog korumpiranog mastodonta primi u svoje redove, taman da se zaraze i preostale još malobrojne zdrave jabuke u Europskoj uniji poput Austrije, Njemačke, Švedske, Danske, Nizozemske i dr.
Hrvatska stranka prava 1861. bila je prva koja je upozorila na trule i zdrave jabuke!
Toliko o premijerovom licemjerju kada se usuđuje držati lekcije Bugarima i Rumunjima, a sada nešto o njegovoj malodušnosti.
Nije prvi, a vjerojatno ni, nažalost, posljednji hrvatski političar koji u svijetu iznosi malodušne ocjene o svojoj zemlji u stilu da je Hrvatska jedna mala zemlja koja nije samodostatna, i stoga ne može funkcionirat kao nezavisna država nego se mora priključiti nekom carstvu, kao u povijesti, međutim, hrvatska povijest je uvjetovana serijskim nasiljem nad hrvatskim državnim pravom, počevši od licemjerne Ugarske preko uglađenih ali pokvarenih njemačkih Habsburgovaca, i od divljih Osmanlija do jugoslavenskih bludničara i velikosrpskih „đilkoša“, pa sve do zapadne politike za vrijeme jugoslavenske krize i raspada SFRJ.
Takve malodušne izjave bile su poznate i u vrijeme Oca domovine Ante Starčevića, koji Hrvatima na to reče, da se radi o lažima koje prodane duše u Zagrebu prodaju svom narodu kao maglu, samo što Strossmayerova bagra ne shvati što joj Otac domovine poruči, jer radije, kao dobre sluge loših stranih gospodara, služiše gazde u svjetskim centrima moći umjesto glas svog naroda, jer su moralne ništice, i prodane duše.
Hrvatska je samodostatna čak i u uvjetima svekoliko izvršene pljačke njenih narodnih dobara koje je vladajući režim titoista i bivših komunista počinio od njezine neovisnosti do danas, i to predstavljajući se kao „veliki Hrvati“ (Hrvatine) i „hrvatska“ vlast, i kao neka domoljubna fronta, u ime Hrvata.
Zato je advocatus diaboli iz Hrvatske demonske zajednice, zvan u udbaškim krugovima “Sova“, pribjegao klasičnoj prijevari ne bi li se Hrvatska mogla priključiti svjetskom carstvu, i dao promijeniti Ustav tako da se na kraju manjina naroda odazvala nedemokratskom referendumu o priključenju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i odlučila u ime većine, a velika većina obespravljenog naroda preveslana žedna preko vode, ali to će se režimlijama obiti o glavu poput bumeranga, jer njihova prljava politika predstavlja račun bez krčmara, tako da će svoju izdaju kad-tad platit na ovaj ili onaj način!
A Zoran Milanović? O kakvoj licemjernoj politici se radi, govori činjenica da je SDP u oporbi zahtijevao smjenu Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, i to zbog neefikasnosti u rješavanju korupcijskih afera, prozvavši ga oportunistom, a na vlasti produljio mandat ovom majstoru političkog oportunizma koji je u ladicu spremao najveće korupcijske afere i ratne zločine partizanskih drugova i udbaša.
HSP 1861. je od vremena korumpiranog režima Franje Tuđmana podnio preko 50 kaznenih prijava protiv najvećih korupcionaša i korupcijsko-pljačkaških afera u državi, i da ih je DORH procesuirao, danas korupcije u velikom opsegu u kakvom danas postoji, ne bi više bilo, i pravna država bi odavno profunkcionirala, a ovako ni danas ne postoji.
Stoga su Milanović i Vesna Pusić dobili 10 zadataka za domaću zadaću koje neće moć riješiti, ne samo zato što ne znaju i što su nesposobni, nego zato što se vladajuća politika temelji na zakonu spojenih posuda, tako da je mafija spojena s vladajućom politikom, i (udbo) mafija ima državu, a ne kao u susjednoj državi na apeninskom poluotoku koja ima mafiju.
Najvažnije reforme koje je EU zahtijevala od Hrvatske 2005. godine na početku pregovora, i monologa Bruxellesa sa Zagrebom, još je 1998. zahtijevala Hrvatska stranka prava 1861., koje je Kongres S.A.D. stavio u predloženoj rezoluciji broj H. Res. 375. na spisak zahtjeva hrvatskoj vladi i ondašnjem protuustavnom predsjedniku Republike Hrvatske, koji je s tim u vezi dobio i kritičko pismo od predsjednika Clintona.
Stoga i ne čudi da i ovaj režim, kao i prethodni HDZ-a, ovu stranku i dalje drži u čeličnom stisku, jer HSP 1861. govori i svjedoči istinu o hrvatskim lopovima i izdajnicima. Ali, svaki čelični obruč kad-tad pukne, kao što je pukla i jugoslavenska tamnica naroda koju Jugosipović i društvo pod svaku cijenu nastoje obnovit, i hrvatskom narodu zabit nož u leđa. Ali, i to jest račun bez krčmara koji će se političkom kriminalcima razbiti o njihove glave!
|
„