|
HRVATSKO
PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr
16. studeni 2012.
PRAVEDNA ODLUKA THEODORA MERONA, MEHMETA GUNEYA I PATRICKA ROBINSONA
NA SLICI: NAPOKON PRAVDA ZA HRVATSKU NA HAŠKOM SUDU Odluka koja je mogla biti i puno ranije donijeta da nije bilo zakulisnih igara oko generala Gotovine koje su kulminirale njegovim opravdanim bijegom u ilegalu, jer je shvatio da bi trebao biti žrtvovan od svojih vlastitih za nedjela koja nije počinio.
Tuđman i Šušak spriječili su njegov susret sa haškim istražiteljima ne radi Gotovine, već radi njih samih i na taj način izručili su Gotovinu u ralje haškog tužiteljstva. Mladenu Markaču je svojim izjavama haškim istražiteljima put do suđenja ucrtao bivši ministar unutarnjih poslova i njemu nadređeni Ivan Jarnjak i suradnici.
Tako su se i Gotovina i Markač našli na optuženičkoj klupi umjesto onih koji su je izbjegli odlaskom s ovog svijeta ili lažnim svjedočenjima i prikrivanjem dokaza u korist dvojice generala.
Premda je bio izvrsno pokriven od svojih suboraca i prijatelja kada je napustio Hrvatsku 2001. godine kao i za vrijeme višegodišnjeg boravka u inozemstvu do konca 2005. godine, Gotovina se je odlučio sam dragovoljno predati španjolskim vlastima, ne zato jer ga je Karamarko locirao kroz prisluškivanje razgovora sa njegovom suprugom u Zagrebu, već da ne bude više izgovor za ucjenjivanje Hrvatske pregovorima oko članstva u EU.
Gotovina i Markač nisu odgovorni za nedjela koja su se dogodila nakon vojno redarstvene akcije Oluja ali su na savjestima svih onih koji su se sakrili iza njihovih leđa da bi sakrili vlastitu krivicu.
Njih dvojica odrobijali su nedužni za tuđe grijehe, a ponajveću odgovornost i krivnju nose trojka Tuđman, Milošević i Šarinić koji su zaigrali ulogu malih arhitekata Balkana zamjenom stanovništva i ozemlja u Hrvatskoj i BIH.
Bilo je rijetkima poput nas odmah jasno da su lažne i apsurdne optužbe Carle del Ponte o prekomjernom granatiranju okupiranih gradova sjeverne Dalmacije kada se je lokalno srpsko stanovništvo kolektivno iselilo sa početkom Oluje pa ih nije trebalo tjerati da odu. Znamo isto tako da nije bilo niti veličanstvene pobjede sa akcijom Oluja, već su od hrvatske vojske i policije samo vraćena okupirana područja koja je okupator po sporazumu napustio.
Nažalost, kolateralnih žrtvi uvijek ima, pa budući da su mnogi hrvatski bojovnici poginuli od velikosrpskih mina i granata, izbjegli Srbi i okupatori ne trebaju se osjećati zakinuti što do sada nije nitko kažnjen za nedjela koja su se dogodila nad domicilnim stanovništvom nakon akcije Oluja.
Vrlo je važno da su haški suci shvatili da nije bilo nasilnog protjerivanja lokalnog srpskog stanovništva već da se radi o svojevoljnom egzodusu, pa se samo treba priupitati koliko je milijardi nehrvatska vlast potrošila za gradnju novih, stanova, kuća i naselja onima koji su ih svojevoljno napustili a mnogi i svojevoljno spalili. I to je jedan od razloga zašto je Hrvatska prezadužena država bez elementarnih sredstava za zaštitu života i radnih mjesta svojih građana.
U duhovno, moralno i materijalno opustošenoj Hrvatskoj koju su vlastiti dušmani ponizili puno gore od velikosrpskog okupatora, povratak Gotovine i Markača barem je trenutna duševna utjeha nad bolnim i nikad zacijeljenim krvavim hrvatskim ranama.
|
Zahvaljujući
velikim dijelom trojici haških sudaca predvođenih najuglednijim između
njih, američkim sucem Theodorom Meronom cijela Hrvatska unatoč sumornog
petka 16. studenog 2012. odisala je radošću i oduševljenjem zbog
puštanja na slobodu Ante Gotovine i Mladena Markača.