HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

17. prosinac 2012.

U RH KOS KOLO VODI -KLEVETE I LAŽI IZ KUHINJE DOMAZETA LOŠE

Uvijek  se iznova pojavljuju tvrdnje bez dokaza, da je Paraga navodno silom rušio Tuđmanovu vlast u korist velikosrpskog agresora, i to u korist jugoslavenskih obavješetajaca i velikosrpskih snaga.

Takvu jednu tezu iznio je 13. prosinca 2012. na internetskom portalu vijesti Dnevno.hr general Marko Lukić u članku pod naslovom ‘Jastreb je bio uvučen u rušenje Tuđmana, no UDBA ni danas ne da Vukovaru da spere ljagu’, koji je najavljen kao istraživački tekst o tome zašto glavni zapovjednik obrane u Vukovaru, Mile Dedaković – Jastreb, nije rehabilitiran, a povodom toga što je smrtno bolestan kao posljedica premlaćivanja nakon njegovog uhićenja po padu Vukovara.

NA SLICI: PRAVU ISTINU O VUKOVARU I “HEROJU” DEDAKOVIĆU HRVATSKO SUDSTVO GODINAMA DRŽI U LADICI DOK BIVŠI UDBAŠI I KOSOVCI LUKIĆ I DOMAZET LOŠO BLATE DOBROSLAVA PARAGU

Marko Lukić je u tekstu predstavljen kao general, i nekadašnji savjetnik ministra unutarnjih poslova u vrijeme pada Vukovara, Ivana Vekića, i kao savjetnik predsjednika Tuđmana kojeg je navodno spasio da ga ne ubiju udbaši, t.j. oni isti udbaši koje je nakon demokratskih promjena 1990. pozvao u državni aparat i institucije Republike Hrvatske da rade za domovinu, Lijepu našu – izdanu i opljačkanu – može se u međuvremenu konstatirati.

Uglavnom, tendencija teksta jest, da se rehabilitira Milu Dedakovića – Jastreba, ali ne i Dobroslava Paragu, i to tezom da je Jastreb bio nesvjesno uvučen u navodnu kampanju rušenja predsjednika Tuđmana nakon pada Vukovara, a Paraga svjesno da je radio na izdaji.

Povijesna činjenica jest, da je zaključak saborske komisije o razlozima pada Vukovara, izvješće koje je potpisao Josip Manolić, glasio, da je Dobroslav Paraga prvooptuženi za pad Vukovara, a Mile Dedaković - Jastreb drugooptuženi. Navedeni g. Lukić uopće otklanja i pomisao da bi predsjednik Tuđman imao ikakvu ulogu, ili krivnju, barem sukrivnju, za pad Vukovara. Povijesna činjenica jest, da je predsjednik oporbene Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga, optuživao predsjednika Tuđmana da je izdajnik, jer da je izdao vukovarske branitelje, i dr. Uglavnom, Lukić je naveo slijedeće:

- Postojale su indicije da Dedaković nesvjesno sudjeluje u kampanji jugoslovenskog KOS-a u koju su bili uključeni i dijelovi tadašnjeg HSP-a s Paragom na čelu. Cilj jugoslovenskih obavještajaca je bio rušenje dr. Franje Tuđmana i demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj, te izazivanje unutrašnjih sukoba. U to vrijeme nismo bili međunarodno priznati, a nakon raketiranja Banskih dvora i nakon pada Vukovara, Hrvatska je bila pred nacionalnim slomom i potpunim kaosom.

Ne mislim da je Stari Jastreb namjerno sudjelovao u tome, no apsolutno sam siguran da je jugoslavenska UDBA i KOS, uz pomoć vukovarske tragedije, htjela izazvati unutarnje sukobe i tako zaustaviti međunarodno priznanje Hrvatske. Da je tada došlo do sukoba, sigurno nas ne bi priznali -  ističe general Marko Lukić, predsjednik braniteljske stranke Zavjet za Hrvatsku, koji je u vrijeme pada Vukovara bio savjetnik ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića i koji je, baš nekako u to vrijeme, postao i savjetnik predsjednika Tuđmana (…) Desetak dana prije pada Vukovara pozvao me dr. Tuđman i rekao: 'Marko, hoće me ubiti. I nije što će me ubiti, nego što neće biti Hrvatske! Oko mene je umrežena UDBA i KOS' – kazao mi je Tuđman u dosta dramatičnom razgovoru.

Bilo je to u vrijeme kada je Dobroslav Paraga prijetio da će topovima zauzeti vilu Zagorje i Ured predsjednika, kada je, dakle, prijetio državnim udarom. Rekao sam Tuđmanu da me treba podržati kada udarim u taj osinjak. Obećao je podršku, no svejedno sam na tom položaju uspio izdržati samo sedam mjeseci. KOS i UDBA još su bili prisutni u institucijama MUP-a i u institucijama hrvatske politike, zbog čega im nije odgovaralo da je  Tuđman, koji je tada imao sve ključne ovlasti u vladanju Hrvatskom, nedostupan. Ivan Jarnjak i Franjo Gregurić vršili su pritisak da me se makne, kako bi oni imali veći utjecaj na predsjednika. Nakon sedam mjeseci uspjeli su u tome, no do tada sam već promijenio sustav sigurnosti i uveo Prvi tjelesni zdrug i Odjel za zaštitu predsjednika Republike, samostalni odjel koji je bio podređen Uredu predsjednika, a kojemu ni ministar policije, ni ministar obrane nisu bili nadređeni. Tako je Tuđman izoliran od sukoba između obavještajnih službi pod kapom MORH-a s jedne i MUP-a s druge strane - zanimljivih detalja prisjetio se general Lukić, i nastavio: Sukobi su već postojali, pogotovo između časnika koji su u Hrvatsku vojsku došli iz JNA i domaćih časnika. Nije se smjelo dozvoliti još veći sukob, a vukovarsku tragediju jugoslavenski je KOS želio iskoristiti upravo kao okidač za opći kaos,

Zato su i širili glasine da je Tuđman prodao Vukovar. Paraga je sudjelovao u tome, a Dedaković je, po svemu sudeći, nehotice uvučen u cijelu tu priču. (…)

U istom tekstu profesor povijesti Josip Jurčević daje svoje viđenje, potvrđujući Lukićeve tvrdnje:

- Stvarni razlozi uhićenja Mile Dedakovića Jastreba bili su političke prirode. On je imao bliske odnose s HSP-om, odnosno s Dobroslavom Paragom, koji je tada paradirao zemljom. Valja se prisjetiti da u to vrijeme nismo bili međunarodno priznati i da je međunarodna zajednica htjela očuvati Jugoslaviju.

Dedaković je u listopadu otišao iz Vukovara i više se tamo nije vraćao, a nakon izlaska susretao se s Paragom, što su službe shvatile kao konkurenciju.

U to vrijeme u Hrvatskoj su se doista vodile sve vrste specijalnog rata, što znači da je bilo mnogo dezinformacija i raznih igara. Službe su imale puno razloga za djelovanje. Osjetili su da je Vukovar ključni događaj oko kojeg bi se mogla prelomiti sudbina rata. Zato su i htjeli kompromitirati Vukovar, jer nitko nije predvidio tako žestok i žilav otpor. Kasnije su, manje-više iste strukture, optužile vukovarske branitelje da su rušili ustavni poredak Republike Hrvatske, što je prava katastrofa. Taj zaključak nametnula je saborska komisija kojoj je na čelu bio Josip Manolić, a u čijem radu su sudjelovali i Josip Perković, Zdravko Mustač, te mnogi članovi tadašnje Vlade. Kasnije sam pisao Saboru da odustane od izvješća Manolićeve komisije jer će, u slučaju da se ti zaključci ne ponište, za stotinu godina ostati zapisano da su vukovarski branitelji rušili ustavni poredak zemlje! No, unatoč činjenici da su se otada u Hrvatskoj promijenile mnoge Vlade i mnogi saborski sazivi, nitko nije htio odustati od tih skandaloznih zaključaka - podvlači dr. Jurčević, pa još jednom upozorava na veliku nepravdu koja se duže od dvadeset godina nanosi vukovarskim braniteljima – komentira Dnevno.hr

Po strani sramotna tvrdnja profesora Jurčevića da je Paraga u vrijeme bitke za Vukovar paradirao zemljom. Ono što je prešutio jest, da je Manolićevo povjerenstvo kao prvooptuženog navelo u svome zaključku izvješća o razlozima pada Vukovara, Dobroslava Paragu kao navodnog izdajnika, a umjesto toga ispada da je glavnooptuženi bio Mile Dedaković – Jastreb, i da je nužna njegova rehabilitacija, ali ne i rehabilitacija Dobroslava Parage kojeg su udbaši nevinog optužili da je navodno rušio ustavni poredak.

Svoju nevinost je predsjednik Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga, dokazao na suđenju pred Vrhovnim sudom RH i Vojnim sudom RH koji su ga, na tragu zaključaka Manolićeve komisije, koji su nastali po zapovjedi predsjednika Tuđmana,  oslobodili optužbe rušenje ustavnog poretka. Kasnije je Vrhovni sud Republike Hrvatske po drugi put potvrdio oslobađajuću presudu za Dobroslava Paragu, i k tome u obrazloženju naveo da je HOS legalni i legitimni dio Hrvatske vojske, čime je otpala i optužba predsjednika Tuđmana na račun dragovoljaca i bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga, da je HOS navodno paravojna formacija.

Imamo, dakle, dvostruku prvostupanjsku oslobađajuću presudu i rješenje, i potvrdu Vrhovnog suda, da Dobroslav Paraga nije rušio ustavni poredak, i shodno tome nije ni svjesno ni nesvjesno bio uvučen u dezinformacije jugoslavenske Kontraobavještajne službe koja je, inače, pripremila i vodila rat protiv Republike Hrvatske, odnosno velikosrpsku agresiju, i napad na Vukovar, te je njezin načelnik, general Aleksandar Vasiljević, de facto odgovoran i kriv za pokolj nad hrvatskim ranjenicima i ratnim zarobljenicima na Ovčari nakon pada Vukovara.

Među ubijenima je i junak Siniša Glavašević, novinar Hrvatskog radio Vukovara,  koji je Dobroslavu Paragi poslao na objavu Optužnicu Vukovara, da ne bude cenzurirana i prešućena, u kojoj se saborske zastupnike optužuje da su izdajnici, i s kojim je Paraga za vrijeme opsade Vukovara bio često u telefonskom kontaktu.

Ako je netko bio uvučen u dezinformacijsku politiku Kontraobavještajne službe, KOS JNA, onda je to bio Anto Đapić čiji je doušnički dossier pronašao SIS 1992. godine prilikom pregleda dokumentacije JNA u sjedištu nekadašnje 5. vojne oblasti u Maksimirskoj ulici u Zagrebu, a koji je 2001. godine objavljen u Nacionalu. SIS je predsjednika Tuđmana, dakle, obavijestio dokazom da je Anto Đapić bio doušnik jugoslavenske vojne tajne službe, i da to objašnjava zašto je kompromitirao Hrvatsku stranku prava i njezinog predsjedenika Paragu, a time i Republiku Hrvatsku, neofašističkim ispadima dizanjem desne ruke uvis u znak pozdrava itd., međutim, predsjednik Tuđman, a ni DORH, nije poduzeo nikakove radnje protiv Đapića, niti je Paragu obavijestio o činjenici da je jedan član Predsjedništva njegove stranke bio suradnik agresorske sile, nego je za neofašizam optuživao žrtvu komunizma Dobroslava Paragu, i na koncu upregnuo Đapića da radi za njega na rušenju Hrvatske stranke prava, i na njezinom preuzimanju u rujnu 1993. u državnom udaru kako bi se HDZ riješio političke konkurencije, i s reputacijom stranke s ekstremne ljevice zbog njezinog poglavito udbaškog i eks-komunističkog kadra u vodstvu stranke dospjela u politički desni centar.

Dakle, da ponovimo, ako priznajemo konačnu oslobađajuću pravomoćnu presudu međunarodnog suda u predmetu Oluja, odnosno nevino optuženog generala Ante Gotovine, onda moramo priznati i oslobađajuću presudu hrvatskog suda, odnosno Okružnog suda u Zagrebu i Vojnog suda Republike Hrvatske, i konačnu i pravomoćnu presudu Vrhovnog suda RH koji je presudio da je Dobroslav Paraga nevin optužen za rušenje ustavnog poretka Republike Hrvatske.

Također iz toga proizlazi da je Dobroslav Paraga nevin optužen i od strane saborskog povjerenstva na čelu s Josipom Manolićem da je, ne samo kriv, i optužen za rušenje ustavnog poretka, nego da je glavnooptuženi, a među onima koji su, inače sastavljali taj sramotni i krivotvoreni/isfabricirani dokument nalazio se i jedan udbaš koji je protiv Dobroslava Parage vodio istragu 1981. godine u Zagrebu, nakon što je napisao i sakupi potpise za peticiju za oslobađanje političkih zatvorenika u SFRJ, koju je predao Predsjedništvu SFRJ, i Organizaciji za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), i za vrijeme koje su udbaški isljednici Dobroslavu Paragi polomili nogu.

Kasnije, za vrijeme općeg napada na Vukovar i njegove opsade od strane tzv. JNA tijekom velikosrpske agresije, Dobroslav Paraga nije paradirao zemljom, nego je ulagao gotovo nadljudske napore da suzbije agresiju na zemlju, a među ostalim je stvorio i naoružao HOS u vrijeme kad je RH bila već godinu dana razoružana, i braneći zemlju na ključnim točkama u kriznim područjima, kao npr. u Dubrovniku, Jasenovcu, i Vinkovcima, gdje se nakon invazije očekivao glavni prodor tzv. JNA prema Zagrebu, i u Vukovaru gdje se na koncu vodila središnja bitka u Domovinskom ratu.

Paraga je dokazao predsjedniku Tuđmanu da se Vukovaru može dostaviti vojna pomoć, dok je vrhovnik tvrdio suprotno, i ostavio grad-heroj i njegove branitelje i civile na cjedilu. Dobroslav Paraga je jedini političar u Hrvatskoj koji je Vukovaru pomogao, i to na najbolji mogući način dostavljanja vojne pomoći u ljudstvu (braniteljima) i materijalu. Paraga je vojnu pomoć dostavio na molbu službene delegacije grada i obrane Vukovara, i to nakon što su Vukovarci došli sa sastanka koji su imali s predsjednikom Tuđmanom koji ih je praznih džepova i bez nade poslao natrag u Vukovar.

Kao što se zna, početkom rujna je prvi puta poslana vojna pomoć u napadnuti Vukovar, koju je poslao Dobroslav Paraga a ne Tuđman, Šušuak ili MORH. Nakon toga je službeni glavni zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković – Jastreb, pismeno i usmeno zamolio Paragu da ponovo pošalje vojnu pomoć, koja je zatim i poslana. Kad je nakon toga ponovo poslana vojna pomoć koju je uputio HOS, odnosno HSP s Paragom na čelu, zaustavljena je u Osijeku, hosovci razoružani, i zatvoreni u vojarni pod prijetnjom oružja.

Dok je bio ministar vanjskih poslova Republike Italije i predsjednik Europske zajednice u vrijeme napada na Vukovar, i RH, (poslije je procesuiran i osuđen zbog političke korupcije), socijalist Gianni de Michelis je izjavio, da Vukovar ne bi nikada toliko stradao, da HOS nije htio pokazati svoju snagu. To je najbolja ocjena koju je Dobroslav Paraga u vezi povijesti o obrani Vukovara mogao dobiti, i to od strane neprijatelja borbe za hrvatsku nezavisnost, i, što izravno, a što neizravnog, saveznika velikosrpskog agresora.

U vrijeme kad su Dedakovića nakon pada Vukovara pripadnici službenih organa RH premlatili na mrtvo ime, Paragu su u Zagrebu presreli specijalci, uz otvaranje vatre na njegovu pratnju, bez ikakvog obzira na civile na ulici, i otpremili u remetinečki pritvor gdje je mjesec dana štrajkao glađu.

Za to vrijeme predsjednik Tuđman je odletio u Moskvu na sastanak s predsjednikom Jeljcinom, i Slobodanom Miloševićem. Predsjednik Vrhovnog suda RH zatim pušta Paragu iz pritvora, jer nema dokaza protiv njega; kao posljedica toga predsjednik Tuđman daje otkaz predsjedniku Vrhovnog suda, odnosno smjenjuje ga s tog položaja.

Uglavnom, nema dokaza protiv Dobroslava Paraga, tako da kojekakve navodne indicije koje neki spominju, i omalovažavaju njegov veliki doprinos u Domovinskom ratu, čak ga i dan-danas optužuju za izdaju, jest suludo, i služi samo stvaranju zbrke, a ne raščišćavanju prošlosti, i pitanja - zašto državni vrh službeno ne rehabilitira vukovarske branitelje među koje spada Dobroslav Paraga u istaknutom položaju (rehabilitacija znači i ukidanje sramotnih zaključaka Manolićeve komisije, a što je Paraga još davno tražio od predsjednika Tuđmana), a i inače je ova živa legenda Domovinskog rata zaslužan za organiziranje otpora velikosrpskoj agresiji, zajedno s, naravno, pokojnim i ubijenim Antom Paradžikom, a g. Marko Lukić bi kao nekadašnji savjetnik ministra Vekića možda znao nešto reći o atentatu i Paradžikovom ubojstvu (tko je npr. to ubojstvo naredio, tko je stajao iza tog gnjusnog i kukavičkog napada iz zasjede), i koja je uloga udbaša u tome.

Samo što se ne tvrdi da je Paraga kriv i za ubojstvo Ante Paradžika, onda bi dezinformacijski kaos bio potpun, a to i jeste cilj bivše Udbe koja razara Hrvatsku iz dana u dan, već 22 godine, i koja koči demokratski razvoj zemlje.

Istina jest, da se vukovarskim braniteljima nanosi i dan-danas velika nepravda, ali je također istina da se Dobroslavu Paragi nanosi najveća nepravda. Samo će nas istina osloboditi!

Goran Jurišić, prof. povijesti

Na vrh - Top