HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

26. travanj 2012.

HDZ-BOLJŠEVIKU GREGURIĆU HOS 2012.  PARAVOJNA ORGANIZACIJA

U iskazu pred zagrebačkim Županijskim sudom  bivši predsjednik vlade RH Franjo Gregurić je izjavio 16. travnja 2012.g.  „da on i njegov kabinet nisu ništa znali o nekom vojnom djelovanju Merčepa ali se sjeća da je kasnije, 14. studenoga 1991. održana jedna sjednica Vlade kojoj je predsjedavao sam Tuđman na kojoj je bilo govora o tome da mora uvesti u red u obranu Hrvatske, odnosno u paravojne postrojbe koje su tada postojale – prvenstveno se to odnosilo na HOS.“

NA SLICI: BIVŠI HRVATSKI PREMIJER NA SUDU KLEVETAMA PROTIV HRVATSKIH BRANITELJA

Bivši premijer izgleda ima potpunu amneziju radi koje se nije mogao sjetiti cijelog seta izvještaja u vezi ratnih djelovanja i borbene spremnosti i opremljenosti jedinica i njihovih zapovjednika koje je danomice izravno dobivao od vojnih zapovjednika, Glavnog stožera i inspektorata Hrvatske vojske, ali je zato savršeno dobro upamtio jednu epizodu  od goleme količine  nepravdi i neistina koje je njegova vlada nanijela dragovoljcima HOS-a, lažno ih optužujući u vrijeme najžešće velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku, za paravojnost, za ratne zločine i organizirani kriminal.

Ničega od ratnih zločina osim neistinitih optužbi za paravojnost HOS-a Gregurić se nije mogao sjetiti na suđenju Tomislavu Merčepu, jer za njega ništa ne predstavljaju bezbrojna uhićivanja dragovoljaca HOS-a, višestruka ubojstva pripadnika HOS-a u Zagrebu 1991. godine, uključujući likvidaciju načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika, o čijem nalogu za ubojstvo i previše znaju njegov ondašnji ministar unutarnjih poslova Vekić i bivša potpredsjednica  tzv. HSP Ruža Tomašić koja dvadeset godina kukavički i licemjerno niječe ili šuti o zapovijedi vrhovnog komandanta i predsjednika Republike Hrvatske da predsjednika i potpredsjednika HS-a treba bezuvjetno smaknuti.

HOS je bio paravojni u odnosu na okupatorsku JNA i SFRJ ali ne i u odnosu na Hrvatsku vojsku koja je do konca 1991.g. također bila paravojna, jer Republika Hrvatska nije bila međunarodno priznata država.

HOS su bili postrojbe dragovoljaca koje su krenule na najteža ratišta na prvu crtu bojišnice, koji su se ispočetka besplatno naoružali koristeći  međunarodne veze i ugled predsjednika HSP-a D Parage, pa je teška neistina i uvreda za tisuće dragovoljaca HOS-a od kojih je nekoliko stotina poginulih kada ih bivši premijer drsko kleveće kao paravojne a da pri tom pojma nema tko je i zašto ubio obitelj Zec, predsjednicu HDS-a iz Kraljevice Marinu Nuić i puno drugih bez ikakvog opravdanja, osim pljačke i najnižih pobuda, uključujući mržnju i osvetu. Optužnicu da je HOS paravojna organizacija odbio je u cijelosti svojom presudom Vojni sud u Zagrebu nakon neosnovanog sudskog postupka  1993. godine.

Gregurića je smetao top bez udarne igle pred zgradom u Starčevićevom domu koji je povijesno sjedište Stranke prava i HOS-a i iz kojeg su Stranka prava i HOS bili nasilno izbačeni, ali ga nije smetala okupacija trećine Hrvatske i prijetnja urbicida i genocida koja se je nadvila nad Vukovar u to vrijeme. Ne, Gregurićeva vlada kao da nije ratovala protiv velikosrpskog okupatora, već protiv HOS-a i Stranke prava koja se uspješno suprotstavljala agresorima na Hrvatsku, dok su ih Gregurić i njegova vlada na sve načine šikanirali i onemogućavali u borbenom djelovanju protiv neprijatelja.

Dok je HOS ratovao protiv agresora, Tuđman i Gregurić su ratovali protiv HOS-a, jer je Slobodan Milošević izjavio na tiskovnoj konferenciji u Den Haagu 02. listopada 1991. da se Srbi u Hrvatskoj pribojavaju HOS-a. U pogledu prigovora oko takozvane ustaške ikonografije, istina je da to nije bilo službeno znakovlje HOS-a, već je to bio amblem HOS-a i pozdrav Za dom spremni, ali zar su Gregurić i Tuđman mislili da će branitelji nositi na sebi crvenu zvijezdu petokraku a Hrvatska vojska do tada još nije niti imala svoje službeno znakovlje, osim likova raznoraznih divljih životinja.

Ukratko, u vrijeme najžešće agresije JNA na Hrvatsku, HOS i Stranka prava bili su krvavo progonjeni od HDZ-a, Tuđmana i Gregurićeve vlade ali ne zbog paravojnosti, proustaškog folklora koju su u još većem broju isticali pripadnici MUP-a i ZNG pa čak i postere Luburića, Francetića, Bobana i Pavelića, niti zbog topa bez udarne igle koji je osobno došao vidjeti sam Gregurić kada je nenajavljen došao u izvide u Starčevićevom domu.

Stranka prava i HOS smetali su autokratskoj vlasti Franje Tuđmana i Franje Gregurića, jer su vlastitim zaslugama i samožrtvovanjem počeli pridobivati sve više simpatija i potpore u najširoj javnosti što je razotkrivalo Tuđmanovu nespremnost na rat, slijepu vjeru u nagodbu sa Miloševićem, a na osudu su nailazili jedino kod Slobodana Miloševića, Tuđmana i svih ondašnjih i današnjih zakletih protivnika hrvatske samostalnosti i suverenosti.

Na vrh - Top