HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

04. lipanj 2012.

           DOMAĆA NDRANGHETA TLAČI HRVATSKU

Za zemlju u kojoj se  njezina vlast diči navodnom borbom protiv korupcije, porazno zvuči činjenica da je šef  grane talijanske Mafije – zloglasne Ndranghete, zajedno sa svojim sinom, i ženama, posljednjih šest godina živio bezbrižnim životom na području Dubrovnika u Republici Hrvatskoj – budućoj članici Europske unije.

NA SLICI: TALIJANSKI MAFIJAŠI LEGALNO ŽIVJELI U DUBROVNIKU POD   ZAŠTITOM SVOJIH PARTNERA U HRVATSKOJ VLASTI

Konkurentica zloglasne sicilijanske mafije - Cosa Nostre, kalabreška 'Ndrangheta' – glavni je  švercer kokaina za Europu, perač ilegalno zarađenog novca astronomskih razmjera, i umiješana u ubojstva preko 1000 ljudi u Italiji, među njima i političara koji su egzekutirani na javnim mjestima, što podsjeća na Republiku Hrvatsku i javna ubojstva njezinih oporbenih čelnika poput dopredsjednika Hrvatske stranke prava, Ante Paradžika kojeg je formalno ubila pretenciozno zvana hrvatska policija, a u stvarnosti Tuđmanova Udbo-mafija, jer je zapovijed za to politički motivirano ubojstvo došlo ravno iz vrhovništva Republike Hrvatske, pošto su udbaši 30. svibnja 1990. zaposjeli sve institucije Republike Hrvatske.

Šef kalabreške mafije uhićen je u RH tek na osnovi Interpolove tjeralice. U biti bizarno je da jedna mafija uhićuje drugu. Udbo-mafija čak je uvela političku podobnost za osobe na Interpolovim tjeralicama – tako npr. ne uhićuje svog udbaša Josipa Perkovića.

Razlika između Ndranghete i Udbo-mafije jest u tome što je Udbo-mafija u Hrvatskoj neprekidno na vlasti od 1945-1990. godine, a Ndrangheta nije zainteresirana za formalnu vlast nego samo za profit, dok udbo-mafijaška zmija plazi za oboje – i za vlašću, i za profitom.

Udbo-mafija opljačkala je u Hrvatskoj sve što se opljačkati može, te i dalje pljačka što god je još preostalo, ili u međuvremenu slučajno od vrijednosti stvoreno. Pretvorba i privatizacija je tipičan primjer pljačke od strane Udbo-mafije: komunistička mafija u politici omogućuje mafiji socijalističkih direktora, preimenovanih u „menedžere“, nesputanu pljačku u gospodarstvu, te stvara zakonodavni okvir za pljačku, i sudsku zaštitu od kazne za pljačku i otimačinu. Takvo stanje je u pravilu do danas, unatoč reformama koje su provedene isključivo na pritisak Bruxellesa, a ne zato što je udbo-mafijaška vlast, bez obzira na predznak vladajuće stranke i koalicije, to htjela iz uvjerenja. Reforme ne mogu zaživjeti, tako ni pravna država, jer je provode oni koji je nisu htjeli.

Na građanima i biračima je da se riješe Udbo-mafije. Prilike za to imaju u svako doba, kao što su je imali i u prošlosti, ali očito su živjeli bezbrižno i nemarno na račun hrvatskih branitelja koji su za ovu zemlju dali svoje živote i dijelove tijela u obrani protiv velikosrpske agresije.

Većini pasivnih promatrača s kauča udobne fotelje ispred dežurne lagaonice zvane TV je svejedno kakvu zemlju će svojim nasljednicima ostaviti. No, ima i onih kojima je stalo do svoje domovine, to su patrioti, i zbog njih, kojima je stalo i do istine, uopće tekstovi u Hrvatskom pravu online, a netko drugi bi davno digao ruke od svega – suočen s totalno manipuliranom javnošću koja živi svoj iracionalni život u svom narcisoidnom svijetu – u kojem su glasnici istine najveći „neprijatelji“, jer remete idiličan mir stvorenog kaosa.

Udbo-mafija je 1. lipnja 1993. godine na sjednici vlade RH u Zagrebu donijela odluku o državnom udaru na Hrvatsku stranku prava, na njezinu nezavisnost i političku autonomiju, i na njezinog demokratski izabranog predsjednika Dobroslava Paragu.

Razlog Tuđmanovog novog bijesa na Paragu i Stranku prava bile su Paragine optužbe na tiskovnoj konferenciji u novinarskom Press-centru američke politike, National Press-Clubu u Washingtonu na kojoj je svjedočio o ubojstvima svojih stranačkih suradnika i hrvatskih branitelja, i pokušajima ubojstva njega od strane Tuđmanovog režima.

Nedugo prije tog nastupa. na navedenoj tiskovnoj konferenciji pred svjetskim novinarima u svibnju 1993.g., izvršen je zločinački bombaški napad u Vinkovcima na sjedište Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a 01. ožujka 1992. godine, prilikom čega je poginula cijela skupina hrvatskih vojnika, dragovoljaca i branitelja a sedam ih je ostalo teškim doživotnim invalidima.

Cilj bombaškog napada u Vinkovcima je bio predsjednik HSP-a Paraga, odnosno njegova fizička eliminacija. Fitilj bombe potpalila je Tuđmanova Udbo-mafija. Također, Paragine optužbe na račun predsjednika Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine s vođom agresije na Hrvatsku i BiH – Slobodanom Miloševićem, prelile su čašu vrhovnikovog strpljenja koji je naprosto eksplodirao u svom bijesu na demokratsku pravašku oporbu koja je bila jedina organizirana antikomunistička snaga u zemlji bivših komunista i komunističkih zločinaca koji su živjeli pod zaštitom predsjednika Tuđmana i njegove Udbo-mafije, te i danas uživaju državnu zaštitu!

HDZ-vlada Nikice Valentića kao puki izvršitelj Tuđmanove volje, pozvala je DORH, Sabor, i pučističku frakciju u Hrvatskoj stranci prava da obračuna s Paragom, i time dokazala svoju zločinačku ćud, odnosno veliku kriminalnu energiju, uz cijeli niz laži i kleveta koje je izrekla svojim priopćenjem koje je 3. lipnja 1993. objavilo partizansko-komunističko glasilo VJESNIK, naravno bez prava oklevetanih pravaša da odgovore, i demantiraju velike laži velikih lažljivaca okupljenih oko Franje Tuđmana i njega samog koji je kao nekadašnji partizanski politkomesar bio istrenirani lažljivac.

Banda Udbo-mafije u svom naumu nije ipak uspjela ubiti Dobroslava Paragu, niti eliminirati iz politike jedinu anti-komunističku opciju i oporbu bivšim komunistima okupljeni oko Franje Tuđmana i Ivice Račana, tako da je pribjegla drakonskim kaznama: zločinom otimanja cijele jedne političke stranke – tada oporbene parlamentarne Hrvatske stranke prava, što se nije dogodilo ni u Miloševićevoj srbijanskoj satrapiji.

Uz otimanje stranke uslijedio je i kazneni progon šefa nekomunističkog dijela oporbe, Dobroslava Parage, suđenje pred Vojnim sudom RH, i godine blaćenja i klevetanje nedužnih. Za to vrijeme i poslije, sve do danas, izdajice i uzurpatori Hrvatske stranke prava ulizivali su se Franji Tuđmanu i njegovim nasljednicima – Račanu i Sanaderu, i uživali u svojim srebrenjacima – Judinim škudima, bez ikakve časti i savjesti. Na čelo otete HSP za njenog instaliranog i oktroiranog predsjednika došla je čak spodoba koja uopće tada nije bila član Hrvatske stranke prava, što je također izum Tuđmanove Hrvatske.

Ništa od navedenih optužbi Tuđmanove vlade iz lipnja 1993. nije bilo istinito, niti je dokazano, i Paraga nije osuđen i kažnjen od bilo kojeg nadležnog suda jer nije bilo dokaza za optužbe koje su fabricirane u Tuđmanovom frankenštajnovskom udbaškom laboratoriju.

Jedini lažljivci i klevetnici koji su ušli na velika vrata u hrvatsku povijest su Franjo Tuđman i njegovi vampiri koji i danas održavaju svoje samoobmanjujuće balove. I dan danas Tuđmanovi titoisti misle da su u pravu, kao što luđak u ludnici misli da je Napoleon.

Prije 19 godina je Udbo-mafija razvlastila pravaše njihove stranke, a 19 godina nakon toga hrvatski narod svog suvereniteta. Prije 19 godina nikoga nije bilo briga za Paragu i HSP, danas nikoga nije briga ni za Republiku Hrvatsku – za Tuđmanovu Hrvatsku koja je u percepciji svjetske javnosti postala neželjena isto kao  NDH.

Moglo bi se reći - rugali ste se - tražili i dobili ste što ste zaslužili – korumpiranu Udbo-mafiju odnosno zločince koji vladaju nad narodom kao Ndrangheta u Kalabriji!

Na vrh - Top