|
HRVATSKO
PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr
02. kolovoz 2012. OTROVNE LAŽI MIRJANE KASAPOVIĆ
NA SLICI: DOK SU JUGOKOMUNISTI MIRJANE KASAPOVIĆ JOŠ VJEROVALI U OPSTANAK TITOVE JUGOSLAVIJE 04. KOLOVOZA 1989. GODINE AMERIČKI SENAT U PRISUTNOSTI DOBROSLAVA PARAGE ZADAO JOJ JE SMRTNI UDARAC POVIJESNOM REZOLUCIJOM 169.
Tako je Mirjana Kasapović u Obzoru
Večernjeg lista dala krivi pogled na povijest obnovljene Stranke prava
odnosno Hrvatske stranke prava pod predsjedanjem Dobroslava Parage
početkom devedesetih godina, nazvavši njegov angažman u borbi za slobodu,
nezavisnost, demokraciju, pravnu državu, i ljudska prava, „kratkom i
divljom vladavinom“. („...Nakon
razmjerno kratke i 'divlje' faze vladavine Dobroslava Parage, stranku je
preuzeo Anto Đapić i vodio je sve do propasti....“ Večernji list, Obzor,
28. 7. 2012. u članku pod naslovom „HSP je nastojao biti radikalno desno
krilo vladajuće stranke, HSS srednja struja, a HSLS kao lijevo
liberalno-nacionalističko krilo HDZ-a“) Koliko je takva tvrdnja
bezobrazna, toliko je i netočna tzv. analiza profesorice.
Dok je Dobroslav Paraga bio de iuro i de facto na čelu Hrvatske stranke prava, ona nije težila postati radikalno desno krilo vladajuće stranke HDZ, nego samostalna i nezavisna parlamentarna stranka desnog centra i konzervativizma, ali je tek nasilnim rušenjem D. Parage, uz pomoć državnog udara u rujnu 1993. godine, HSP postao neofašističko strašilo kako bi HDZ s krajnje ljevice se na umjetan način pomaknuo u desni centar, gdje okuplja satelitske pravaške stranke, ali ne i „Paraginu stranku“ HSP 1861., jer poštenima nije mjesto u takvim neprincipijelnim koalicijama. (I u povijesti je, primjerice, austrougarski režim razbijao Stranku prava koju je osnovao Otac domovine Ante Starčević, tako da je koncem 19. i početkom 20. st. bilo desetak stranaka s pravaškim predznakom, odnosno „sekti“ kako bi rekla Mirjana Kasapović. Razlog razbijanja pravaškog pokreta: pravaši Ante Starčevića zalagali su se za uspostavu hrvatske države.)
NA SLICI: MIRJANA KASAPOVIĆ NA SRAMOTU FAKULTETU POLITIČKIH ZNANOSTI U ZAGREBU
Iako ideološka slijednica Stranke prava obnovljene 1990. godine, Hrvatska stranka prava 1861. (formalno osnovana 1995. godine), dakle, HSP 1861. bila je prva stranka sa svojim web-siteom u RH, te ima politički najopširniju web-stranicu (vladajuće stranke imaju svoje medije koji su „javni“ mediji), i godinama objavljuje online novinu Hrvatsko pravo, ali Večernji list, kao i drugi politički dnevnici i mediji u Republici Hrvatskoj, nisu nikada objavili web-adresu „Paragine stranke“, niti adresu Hrvatskog prava online, a ona glasi www.hsp1861.hr. Na navedenim stranicama napisana je cjelokupna politička povijest moderne hrvatske povijesti na temu raspada bivše Jugoslavije, i borbe za hrvatsku nezavisnost, i to iz prve ruke, odnosno na osnovi povijesnih svjedoka, i dokumenata, kao što su u Hrvatskom pravu online navedeni točni razlozi i povijesni uzroci razbijanja pravaškog pokreta i stranke prava devedesetih godina.
Autoru ovog teksta je bivši i ondašnji glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice, g. Drago Krpina, osobno 30. prosinca 1998. godine u sjedištu Hrvatske demokratske zajednice na ondašnjem Trgu hrvatskih velikana rekao (današnji Trg žrtava fašizma, - gdje je Trg žrtava komunizma gospođo Kasapović?), da je u zoru višestranačja „predsjednik Franjo Tuđman namjeravao Hrvatsku stranku prava pohraniti u muzej“.
On, dakle, uopće nije računao na ovu hrvatsku državotvornu stranku, te se iznenadio kad ju je Dobroslav Paraga digao iz pepela u koji ju je bacio, prvo velikosrpski diktator Aleksandar Karađorđević (kojemu je Eugen Dido Kvaternik odsvirao u Mersailleu zasluženi rekvijem), a poslije jugoslavenski komunistički diktator Josip Broz – Tito koji je poklopac višestranačkog sustava držao čvrsto zatvorenim kako bi održao monopolističku vlast nenarodne Komunističke partije Jugoslavije (poslije SKJ), odnosno diktaturom i policijskom državom održavao svoju krvavu i divlju vladavinu. Mirjana Kasapović prešućuje u svojoj mizernoj analizi, da je HSP pod demokratskom vladavinom Dobroslava Parage (reizabran na čelo stranke prava na 1. saboru Hrvatske stranke prava, u veljači 1991. godine) bila JEDINA politička stranka u Republici Hrvatskoj koja je u svom programu imala napisano, i zastupala u političkoj praksi uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske države, i za taj cilj se borila demokratski i dragovoljačkim snagama HOS protiv velikosrpske agresije (u tom grmu leži zec da je Paragina „vladavina“ navodno bila „divlja“); sve druge i ostale stranke zastupale su politički program jugoslavenske konfederacije, a SKH-SDP Ivice Račana je zastupao program održanja jugoslavenske federacije.
HDZ Franje Tuđmana zastupao je program jugoslavenske konfederacije, što je potvrdio i Vladimir Šeks. (D. Paraga je na položaju predsjednika stranke potvrđen na 2. saboru Hrvatske stranke prava, u veljači 1995. godine, odnosno u vrijeme kada je Anto Đapić tada godinu i pol bio od predsjednika Tuđmana oktroirani „predsjednik“ stanke.) To je čak priznao politički tjednik Globus nakladnika EPH kada je 1992.g. u vrijeme predsjedničkih izbora navijao za Franju Tuđmana protiv Dobroslava Parage.
Mirjana Kasapović, iz tko zna kojih razloga nesposobna napisati objektivnu analizu, ili namjerno izokrećući povijesnu istinu, jer kao profesorica nema pravo na neinformiranost, nastojanje Dobroslava Parage da se bori protiv velikosrpske agresije, i paralelno za uspostavu demokracije i pravnog poretka u Republici Hrvatskoj, naziva „divljom vladavinom“, zbog čega bi zasigurno dobila najviše državno odlikovanje od pokojnog predsjednika Franje Tuđmana da je živ, a ne znači da neće dobiti od predsjednika Josipovića, jer tko god napiše i ustvrdi laž o Dobroslavu Paragi, može računat da će napredovat u ovakvom nepravedenom društvu u kojemu ne smiješ ni opovrgnuti laž, jer ti ne daju priliku.
Što mislite da bi Večernji list i njegov „jugoslavenski“ Obzor ikada dao priliku Dobroslavu Paragi da opovrgne laži o njemu, i to na istoj stranici i s istim prostorom na kojoj je objavljen gore navedeni dezinformativni članak? (Sudske tužbe po zakonu o medijima u tom smislu traju godinama.)
O vladavini Josipa Broza – Tita profesorica Mirjana Kasapović nije napisala da se radilo o dugoj i divljoj vladavini. Ali o čovjeku kojeg je titoistički režim 1981. godine kao političkog zatvorenika otjerao u potpunu izolaciju u koncentracijski logor na Golom otoku, Mirjana Kasapović piše da se radilo o njegovoj „divljoj vladavini“ početkom devedesetih godina. To se zove novinarska „objektivnost“ na komunistički način.
Dobroslav Paraga je u odnosu prema svim vodećim i vladajućim politički podobnim političarima u RH pravi demokrat u doslovnom smislu te riječi, i k tome nije korumpiran, niti je kukavica, a pametan je, i hrabar. Stoga se neprestano i nalazi pod medijskom cenzurom jer ga se snishodljiva novinarska javnost u službi vladajućeg i korumpiranog ustroja plaši da ih ne pomete s vlasti u roku od tri mjeseca, jer kad HSP1861. ne bi bio pod cenzurom, i HDZ i SDP bi nestali s političke scene na demokratskim izborima u roku od nekoliko mjeseci, a objektivno, takvim strankama uopće nije mjesto u hrvatskoj politici jer se radi o umjetnim strankama koje su proizašle iz bivšeg Saveza komunista, kako kadrovski, tako i ideološki. Te stranke nisu vladale demokratski, niti su održale poštene demokratske izbore, već vladaju silom i lažima.
Dobroslav Paraga imao je na tisuće dragovoljaca pod oružjem, i mogao je zaista vladati „divlje“ da je one koji su ga obožavali kao Boga, jer im je bio simbol hrvatske slobode, okrenuo protiv predsjednika Tuđmana i bivših komunista. To mu je režim čak predbacivao da je navodno imao namjeru, te mu je predsjednik Tuđman kao civilu i dao suditi pred Vojnim sudom RH, ali mu nije uspio dokazati krivnju. (To Mirjana Kasapović zna, ali prešućuje.)
Nadalje, Dobroslavu Paragi je režim koji se nazivao „hrvatska vlast“, u žargonu „vrhovništvo“, ubio preko 30 njegovih stranačkih suradnika i suboraca, među njima i hrabre pravašice, dakle, režim je i žene ubijao zato što su bile uz Paragu za kojeg su u svakom trenutku bili svi spremni dati svoj život, kao što i on nije štedio svoj život – za ideale, za Hrvatsku! To Mirjana Kasapović prešućuje, jer želi prešutjet, ali, zaklela se zemlja raju, da se sve tajne doznaju, tako i „tajna“ o „kratkoj i divljoj vladavini Dobroslava Parage“, u kojoj nema nikakvih tajni, jer Paraga je radio sve javno, držao je javne govore, primjerene trenutku vremena, i vodio je javnu politiku, a ne tajnu, za razliku od nekih koji su se skriveni od očiju javnosti sastajali u raznim lovištima obožavanog jugo-diktatora „Tita“ koji je vladao „civilizirano“, pobivši samo nekoliko stotina tisuća ljudi, ali one koji su to navodno zaslužili jer nisu bili komunisti, licemjeri i ubojice kao on i njegovi divlji sljedbenici iz šume.
Kakva je pak bila vladavina Franje Tuđmana? Divlja, ili civilizirana? Ipak je udbaški režim ubio dopredsjednika Hrvatske stranke prava, Antu Paradžika, i generala Blaža Kraljevića, glavnog zapovjednika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Republici Bosni i Hercegovini. Izgleda da se divljima u Republici Hrvatskoj s upitnim pravnim poretkom, i 22 godine nakon uspostave hrvatske države, proglašavaju oni koji se na demokratski način bore protiv divljaka u sustavu i samog divljeg sustava.
Je li se Mirjana Kasapović zapitala zašto u RH postoji nekoliko stranaka s pravaškim predznakom? Iste ona proglašava „sektama“. Ali, SDP nije sekta, HDZ nije sekta? Zašto ne postoji desetak SDP-stranaka, ili desetak HDZ-stranaka? To je ista stvar kao s ratnim izbjeglicama u vrijeme velikosrpske agresije. Nitko ih nije pitao – zašto su morali otići u izbjeglištvo? Nisu ih u svijetu htjeli pitati, jer bi onda morali ustvrditi da se radi o velikosrpskoj agresiji, i etničkom čišćenju i genocidu za Veliku Srbiju koju je taj i takav svijet podržavao. Ovako elegantno lažu da se radilo o „jugoslavenskom građanskom ratu“, i to u jednoj divljoj državi koja je propala početkom velikosrpske agresije, odnosno rata koji je Miloševićev režim isprovocirao i započeo osvajanja i etničko čišćenje, i počinio genocid za stvaranje Velike Srbije.
Dobroslav Paraga je predsjedniku Tuđmanu bio jedini pravi oponent na političkoj sceni, a time i jedini istinski konkurent u borbi za vlast, i to je glavni motiv njegovog obračuna s Paragom, što je izravno na vlast dovelo SDP godine 2000. nakon Tuđmanove smrti, jer u vrijeme kada je trajala „kratka i divlja vladavina Dobroslava Parage“, Račanov SDP jedva je prešao izborni prag od ondašnjih 3 posto glasova.
Uostalom, divlja vladavina Paraginih „kolega“ u vladajućoj politici je Hrvatsku danas dovela tu gdje se nalazi – na samom dnu Europe, s upropaštenim hrvatskim gospodarstvom, rasprodanim krupnom kapitalu, zatim, s astronomskom nezaposlenošću i socijalnom bijedom najširih slojeva hrvatskog stanovništva, sa likvidiranim suverenitetom, uz političku korupciju u velikom stilu eks-komunističkog ustroja Republike Hrvatske.
Međutim, tko drugome jamu kopa, kao što je kopaju eks-komunisti i udbaši, na kraju sam u nju pada!
Tako će i ovom „civiliziranom“ poretku jednom doći kraj, i onda će vladati pošteni poput Dobroslava Parage, a dao Bog da Hrvati budu imali tu čast i sreću da to bude osobno Dobroslav Paraga, o kojem pošteni, i neizmanipulirani, imaju pošteno mišljenje unatoč tome što predstavlja najoklevetanijeg političara u hrvatskoj povijesti, i na prostoru Hrvatske, i u susjedstvu „beogradskog pašaluka“. Naime, sve što se o Paragi može negativno pročitat u kvazi hrvatskom tisku, može se čitat i čut i u beogradskim medijima. Uostalom, na klevetu zločinca Slobodana Miloševića o Dobroslavu Paragi nadovezali su se drugi u Hrvatskoj. Goran Jurišić, prof. Komentar objavljen na www.tinolovka-news.hr
|
Iako
izgleda bez povoda, uvijek je u politički podobnim sredinama kakvo je
hrvatsko društvo pod vladavinom bivših komunista iz Hrvatske demokratske
zajednice i Socijaldemokratske partije kao dviju frakcija bivšeg Saveza
komunista Jugoslavije, poželjno, i profitabilno, pisati laži o pravaštvu,
pravaškom pokretu, Stranci prava i njenoj povijesti, pravaškoj
ideologiji. Zapravo, o pravaškoj ideologiji otrovna pera iz pandorine
kutije titoizma i ne pišu pošto marksistička naobrazba ne otvara
horizonte prema ideološki različitim politikama, ali zato se krivotvori
povijest kad je u pitanju Stranka prava, obnovljena na zalasku
komunističke diktature u bivšoj totalitarnoj Jugoslaviji.