HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

07. siječanj 2013.

        ČIJI JE PRAVOSLAVNI BOŽIĆ U HRVATSKOJ ?

Svim pravoslavnim vjernicima Sretan Božić, Hristos se rodi s vjerom u obnovu Hrvatske pravoslavne crkve koju je nakon 1945. godine prva i jedina zagovarala Hrvatska stranka prava!

Za žaliti je što Srpsko narodno vijeće svoj prijem povodom pravoslavnog Božića, i neki gosti, zlouporabljuju u političke svrhe, i što se božićni prijem pretvorio u politikantski i ideološki obračun nekih gostiju s političkim neistomišljenicima i zdravom pameti u Republici Hrvatskoj, dok Božićna poruka o rođenju Isusa Krista postaje nezamjetna.

Ukrali su Božić pravoslavcima, nakon što su ga ukrali katolicima, 2012. godine. Jesu li nakon ovoga na redu židovski vjernici da budu pokradeni?

NA SLICI. GRB HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE ČIJEG SU MITROPOLITA ZLOČINAČKI USMRTILI JUGOSLAVENSKI KOMUNISTI 1945. GODINE U ZAGREBU

Po strani što su se na božićnom prijemu u pravilu našli redom agnostici i ateisti, čak i borbeni ateisti, jer i njima je upućena radosna vijest o Spasitelju i Otkupitelju grijeha ljudi stvorenih na sliku i priliku Boga Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, ali dijeliti na pravoslavni Božić nekakve „antifašističke plakete“, i to još u ozračju pozitivnog spomena na diktatora Tita koji je dao pobiti tolike katolike (čak i jednog biskupa, monsignorea Josipa Carevića iz Dubrovnika), i otrovati zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, Aloizija Stepinca, i progoniti i ubijati pravoslavce i muslimane, znači ruganje Božiću.

Predsjednik vlade RH tako na prijemu povodom pravoslavnog Božića opravdava svoj novi, sramotni i učenicima neprimjereni, te didaktički  i moralno neprihvatljiv zdravstveni odgoj, i žali se na povijesne udžbenike koji po njegovom očito također trebaju biti podvrgnuti reviziji,  vjerojatno da budu prilagođeni špranci izjednačavanja krivnje između velikosrpskog agresora i hrvatske žrtve agresije, i veličanju partizanskog komunističkog pokreta iz Drugog svjetskog rata, da učenici uče o „Sutjesci i Neretvi“ kao o starogrčkom epu o Ilijadi, a bivši predsjednik Mesić drži povodom Božića filipike protiv zagovornika istraživanja komunističkih/titoističkih zločina iz Drugog svjetskog rata i totalitarne Titove Jugoslavije, i svih onih koji zahtijevaju i zalažu se za pravdu. Reče nekadašnji zagovornik „dvostruke“ hrvatske pobjede u Drugom svjetskom ratu, da:

„Oni koji sami sebe proglašavaju velikim domoljubima, koji svoje domoljublje iscrpljuju u prekapanju grobnica i prebrojavanju mrtvih iz proteklih ratova, koji uživaju u tome da kroz blato provlače velikane antifašističke borbe na čelu s Josipom Brozom Titom, takvi nisu i ne smiju biti budućnost ove zemlje. Jer, budućnost koju bi oni donijeli, bila bi povratak u prošlost!“.

Takozvanog Tita nitko ne provlači kroz blato. Josip Broz – Tito se masovnim zločinima koje je zapovijedio, i dao izvršiti, kontrolirati, i osobno nadgledao masovne egzekucije, sam svojim nedjelima bacio u blato, a kritički istraživači njegovog lika i djela su ga smjestili na smetlište povijesti gdje mu je pravo mjesto, i gdje se njegov lik i djelo dobro osjeća, a pogotovo se nebrojene žrtve komunizma dobro osjećaju kad znaju da je njihov krvnik moralno-politički osuđen, što nažalost nije slučaj u Republici Hrvatskoj, ali ima vremena, sve će doći na svoje mjesto.

Takozvani Tito nije bio predvodnik antifašističke borbe, u Drugom svjetskom ratu, nego komunističke borbe, a od 23. kolovoza 1939. do 21. lipnja 1941. godine se ovaj vođa balkanskih boljševika, i staljinist, nalazio u paktu s Hitlerovim nacionalsocijalistima, i zloglasni nacistički GESTAPO je svim jugoslavenskim komunistima koji su se vraćali iz španjolskog građanskog rata, tako i Josipu Brozu, odobrio iz francuskih prihvatnih logora slobodni prolaz preko velikonjemačkog Reicha do Kraljevine Jugoslavije.

NA SLICI: MITROPOLIT HPC RUS GERMOGEN MAKSIMOV OKRUTNO POGUBLJEN OD RATNOG ZLOČINCA VLADIMIRA RANOGAJCA NA VOJNOM SUDU U ZAGREBU 29.LIPNJA 1945 U 85. GODINI ŽIVOTA

Svoju borbu su Titovi partizani u Drugom svjetskom ratu nazivali u svojoj propagandi „antifašističkom“, ali u stvarnosti se radilo o Oktobarskoj revoluciji u kojoj je jugoslavenska komunistička partija objavila rat Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i to na zapovijed terorističke organizacije Kominterne u Moskvi, radi rasterećenja njemačkog napada na SSSR od 21. lipnja 1941. godine, o čemu su upravo tako posvjedočili vodeći nekadašnji jugoslavenski komunisti, i ako netko vuče Tita po blatu neka se bivši predsjednik RH obrati svojim jugoslavenskim drugovima, odnosno neka pročita njihove memoare na koje su bili ponosni. Njihov ponos treba uvažiti, jer su bili iskreni kada su se hvalili svojom komunističkom borbom.

Nitko ne prebrojava mrtve iz prošlih ratova, nego se otvaraju masovne grobnice žrtava titoizma iz mirnodopskog razdoblja kada je titoistički režim pobio ratne zarobljenike i zarobljene civile, jer po Povelji OUN svaka žrtva iz masovne grobnice ima pravo na zasebni grob na građanskom i vojnom groblju. Rezolucije Europskog parlamenta, i Hrvatskog sabora, zahtijevaju spomen na žrtve fašizma i komunizma, i to nije stvar domoljublja, nego morala. 

Povijest je učiteljica života, tako su nas čak i u doba socijalizma učili u školi, prema tome, vraćanje u prošlost služi da svaki čovjek dobije pouku da se zločini iz prošlosti ne bi ponovili, a da bismo uopće znali da su počinjeni komunistički zločini, ne bismo smjeli vijesti o tome cenzurirati i prešućivati, i komunističke pokrete nazivati „antifašističkima“, iako su i zapadni Saveznici, okupljeni u antifašističkoj koaliciji, počinili zločine u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali, za razliku od diktatora Staljina i Tita su europskim zemljama koje su oslobodili od fašizma donijeli demokraciju.

Socijaldemokratski kancelar Savezne Republike Njemačke, u mirovini, veliki Helmut Schmidt, borac protiv neokomunističkog vala terorističke organizacije Frakcije crvene armije (R.A.F.) reče, da je „komunistički antifašizam lažni antifašizam“. Na božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća svjedočimo o lažnom komunističkom antifašizmu koji se propagirao.

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komnunizma, Goran Jurišić, profesor povijesti

Na vrh - Top