|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj http: www.hrvatsko-pravo.hr
31. listopad 2013. U SPOMEN: SRDJA M. POPOVIĆ BRANITELJ LJUDSKIH PRAVA I SLOBODE U HRVATSKOJ
Ono za što nisu imali građanske hrabrosti poznati zagrebački odvjetnici učinio je Srđa Popović odbivši zagrebačkoj Udbi da ga pregledava i kontrolira prilikom ulaska u zgradu Okružnog suda u Zagrebu, što je za udbaški zločinački režim koji je tada vladao u Hrvatskoj bio nezamislivi skandal pa su prekinuli suđenje na nekoliko sati da bi od Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske dobili upute što da rade dalje. Budući da odvjetnik Srđa i njegov kolega nisu popuštali, hrvatski udbaši morali su ustuknuti i povući odluku o pregledavanju odvjetnika u zgradi suda koja je bila cijela blokirana i opkoljena od agenata Udbe i specijalaca kao da se sudi njemačkoj anarhističko-terorističkoj skupini Baader-Meinhof.
Popović je razotkrio svu nakaznost i sluganstvo kvislinškog udbaškog režima u Zagrebu koji nije imao nikakvih sudski relevantnih dokaza protiv optuženog Dobroslava Parage, uhićenog kao 19 godišnjaka ali je svim silama odlučio nastaviti sa sramoćenjem Zagreba i Hrvatske pred svijetom a sve da bi prikrio promašeni sudski proces protiv potpisnika peticije za amnestiju i političko ubojstvo disidenta Ernesta Brajdera, koji niti danas nema nikakvo dolično obilježje u gradu u kojem je kao Zagrepčanin živio i izgubio život od zločinačke Udbe, kojoj je izgleda istomišljenik u riječima i djelima i sadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Branio je odvjetnik Srđa Popović i tvrdolinijaške komunističke otpadnike tipa Šeksa i Veselice, ustaškog ministra Artukovića i kasnijeg hrvatskog diktatora oholog i nesposobnog Franju Tuđmana, ali nikada sa žarom i odlučnošću sa kojom je nastupio u svojem prvom sudskom procesu u okupiranoj Hrvatskoj.
U odmjeravanju snaga sa udbaškim zamjenikom javnog tužitelja SR Hrvatske na sjednici Vrhovnog suda Popović je predbacio sudu i tužiteljstvu da nemaju nikakve dokaze za potvrđivanje prvostupanjske zatvorske kazne a kamoli za njeno udvostručenje, na što mu je sudac Vrhovnog suda komunistički apartčik Marijan Hiršl odbrusio da dokaze ima Udba a što je potvrdio kimanjem glave i zamjenik republičkog javnog tužiteljstva Ivan Kern, kasniji odvjetnik HDZ-a i haških optuženika.
Premda je represivni i zločinački čvrstorukaški režim u Zagrebu htio pokazati svoju snagu pred Beogradom u suzbijanju takozvanog hrvatskog nacionalizma izričući drakonske zatvorske kazne i slanjem osuđenih na Goli otok i druge tamnice, upravo je to bilo kobno za sluganski Račanov, Šuvarov i Vrhovčev karakter uvlačiguza beogradskoj centrali, jer su time inicirali za sebe ne samo totalno sramoćenje na ondašnjem Zapadu, već su isprovocirali nekoliko godina kasnije suđenje Dobroslavu Paragi a zapravo suđenje vlastitom režimu za Goli otok i represiju nad disidentima i zatvorenicima što je ponovno dovelo u ulogu branitelja Srđu Popovića čija je obrana i hrabro držanje znatno doprinijelo odluci o zatvaranju te najzloglasnije jugokomunističke kaznionice 1987-88. godine.
Na sudu u Zagrebu 30. travnja 1987.g. kazao je u završnoj riječi javnoj tužiteljici Jasni Novak, kasnijoj odvjetnici bivšeg premijera Ive Sanadera:“Osjećam da sve nas javna optužba intelektualno podcjenjuje a objektivno podcjenjuje sud i javnost. Javna optužba traži od nas da prihvatimo za konačne istine svjedočanstva o dobru vladanju koje sami sebi izdaju činovnici izvršne vlasti. Optužba traži od nas da vjerujemo kako je izvršna vlast, koja nezakonito postupa, toliko obazriva da će sama o tome ostavljati dokaze.
Mi smo svi punoljetni ljudi s određenim životnim i profesionalnim iskustvom, svi živimo u ovom svijetu i neshvatljivo je da je javna optužba mogla i pomisliti da mi u takvo nešto možemo povjerovati…mi znamo da je nezakonito vladanje u ovoj zemlji vrlo rasprostranjeno, čak i ovdje na slobodi, gdje se prava građana ne poštuju, pa možemo lako zamisliti kako je to iza zidova, u izolaciji Golog otoka.
Tamo gdje je čak i jelovnik službena tajna, gdje uprava cenzurira svu poštu osuđenika i zadržava ono što je po njezinu mišljenju neistinito, gdje se komisijama prikazuju Potemkinova sela, gdje žive naši najbespomoćniji sugrađani, čija su prava već po zakonu nikakva, jer zakon dopušta, recimo, upotrebu palice da bi se spriječio otpor, dakle, preventivno da bi se osuđenik natjerao da posluša naredbu(ne piše kakvu, dakle, bilo kakvu), gdje se s dvadeset dana samice kažnjava pokušaj osuđenika da se komadić istine prebaci preko zida.
Javna optužba zahtijeva od nas da zabijemo nos u papire i kad god smo pokušali malo odškrinuti vrata ove sudnice da bi u nju dopro dašak pravog života, ona se tome energično protivila. To je činila i kad smo pokušali dovesti u ovu sudnicu ljude, prave ljude, koji su objekt postupanja te vlasti i koji za to ne primaju plaću. Javna se optužba svemu tome protivila i donosila u sudnicu još papira. Tom metodom i tom logikom do istine se nije moglo doći.“
U svezi kosovske krize, uspona na vlast Slobodana Miloševića i ratova koje je poveo protiv Slovenije, Hrvatske i BIH, Popović je ne samo javnom riječi ustao protiv te i takve politike, čak i bez obzira što je imao osobnu iluziju opstanka Jugoslavije ukoliko postane demokratska, već je smatrao da je Kosovo zauvijek prokockano, a da se JNA i Miloševićev ratni stroj mogu brzo zaustaviti jedino bombardiranjem Srbije i glavnog grada Beograda, što se je kasnije pokazala jedinim načinom za zaustavljanje velikosrpske pomahnitale zvijeri i što je sa hrvatske strane javno zagovarala jedino Hrvatska stranka prava 1991.g. i godinama kasnije.
Srđa Popović je od velikosrpskih snaga proglašen veleizdajnikom a Hrvatska stranka prava i njezin predsjednik Paraga neofašistima od domaćih kvislinga na čelu sa Tuđmanom.
Popović sa pokretom prvih tenkova JNA na Sloveniju napušta svoju uglednu odvjetničku kancelariju u strogom središtu Beograda, napušta odlično uhodane poslove gdje je zastupao sa svojim suradnicima više od stotinu inozemnih tvrtki na zaštiti patentnih prava i odlazi u emigraciju sa cijelom obitelji, odričući se svoje profesije, imetka, situiranosti, svega.
Iz SAD poručuje srpskom narodu da mu je Sud za ratne zločine u Den Haagu jedini spas i da su u Srebrenici počinili genocid nad Muslimanima – Bošnjacima. Po povratku iz SAD vodi samostalno istragu o atentatu na njegovog nekadašnjeg branjenika Zorana Đinđića i razotkriva da je vrh srbijanske države predvođen ondašnjim predsjednikom Vojislavom Koštunicom stvarni naručitelj atentata.
Popović, odlučni i hrabri protivnik Tita, Miloševića, komunizma i svakog totalitarizma, skroman i samozatajan altruist, djelujući kao pravi kršćanin makar bez spoznaje vjere u osobnoga Boga, ostao je potpuno usamljen u srcu glavnog grada Srbije, ali je svojim djelovanjem, radom i ponašanjem zadužio milijune ljudi koji su pratili i shvatili njegove ideje i djelovanje i koji su mu idejno i duhovno u velikom dijelu bili bliski.
Zadužio je Hrvatsku i hrvatski narod kako svojom pojavom i djelovanjem jednako tako i hrabrim i briljantnim obranama na političkim procesima hrvatskim oporbenjacima koje su redom završavale osuđujućim presudama ali su dugoročno ti procesi politički, idejno i materijalno razarale partijsko jednoumlje, jugoslavensku komunističku diktaturu dokazujući cijelom svijetu nemogućnost opstanka ili preobrazbe Jugoslavije u demokratsku državu.
Premda je Srđa Popović napustio ovaj svijet bez priznanja ili bilo kakve zahvalnosti od službene Hrvatske, što je sramotno i bezobzirno, on će ostati trajno zapisan svojim djelovanjem i samožrtvovanjem u suvremenoj hrvatskoj povijesti kao borac protiv diktature i komunističkog jednoumlja braneći nesebično i samozatajno hrvatske disidente, političare i opozicionare.
|
Humanist,
beogradski odvjetnik i branitelj ljudskih prava Srđa Popović preminuo je
29. listopada 2013.g. od posljedica kratke i teške bolesti u 76 godini.
U trenucima nastupa postitovske represije nad akterima zahtjeva za
amnestiju svih političkih zatvorenika bivše Jugoslavije 1980. godine,
kada su potpisnike peticije u Zagrebu udbaši Zdravka Mustača i Josipa
Perkovića noću odvodili na saslušanja, prijetili im smrću ili ih poput
Ernesta Brajdera bacili sa četvrtog kata novozagrebačkog naselja na
beton, kada su se mnogi zagrebački odvjetnici zavukli u mišje rupe
odbijajući i pomisliti preuzeti obranu optuženih, stiže beogradski
odvjetnik Srđa Popović sa svojim kolegom dr Rajkom Danilovićem i
preuzima istragu i obranu od prestrašenog i ucijenjenog zagrebačkog
odvjetnika M.T.Andričevića koji je tri tjedna prije njihovog dolaska
poslao komunističkom sudu na Zrinjevcu pismeni otkaz punomoći.