HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

05. veljače 2013.

                            ROBOVI  VLASTI

S jedne strane zabranjena emisija Slika Hrvatske, protivno Ustavu, cenzurirana od strane vodstva Hrvatske televizije, koje je  novinarku Karolinu Vidović – Krišto protjeralo zbog svjedočenja o gorkoj istini, da su trgovački vlastodršci Republike Hrvatske iz tzv. Kukuriku-koalicije,  bili toliko drski i podli, da su bez ikakve javne rasprave uvrstili u školsko-obrazovni program javnog obrazovnog sustava novi svjetonazor koji se temelji na seksualnoj indoktrinaciji sa ciljem oduzimanja ljudima njihove zdrave budućnosti.

NA SLICI: „DANAS HRVATSKOM VLADAJU RODJENI ROBOVI, SUŽANJSKA PASMINA, SMEĆE NARODA. VLADAJU IZDAJICE“- Ante Starčević, utemeljitelj Stranke prava i Otac domovine

S druge strane  Đapić kao slika Hrvatske koja je takva zbog izmanipuliranog stanovništva dovedenog u slijepu ulicu iz koje put prema slobodi vodi jedino radikalnim mjerama koje će očajni narod poduzeti kada mu koljački nož opet bude stavljen pod grlo kao i u njegovoj povijesti iz koje ne izvlači nikakvu pouku, te je stoga osuđen na ponavljanje već proživljenih patnji i odricanja, odnosno gubitak energije koju mora uložiti radi vlastitog opstanka umjesto u duhovni razvoj i blagostanje za svoju lijepu ali izdanu domovinu Hrvatsku.

Crkva, koja je svoje stado povjerila vukovima da ga čuvaju (Franjo Tuđman, HDZ,  boljševici, udbaši i eks-komunisti), kao da ni danas ne shvaća žrtvu blaženog Alojzija Stepinca koju je ovaj oklevetani mučenik položio na oltar Domovine i svemogućeg Stvoritelja neba i zemlje u njegovom otporu nepravdi domaćeg umišljenog i neodgovornog poglavnika u službi stranih interesa u Drugom svjetskom ratu, i tiraniji crvene zvijeri koja je na koncu proždrla, korupcijom i svađama izazvanih domaćim intrigama, razjedinjeni i ratnim naporima ispaćeni narod i njegove hrvatske branitelje koji su platili onda, kao i danas, najveću cijenu za zasluženu slobodu i nezavisnost, izdani od vlastite elite, i ostavljeni na milost i nemilost bezbožnom borbeno-ateističkom režimu crvenih jahača Apokalipse u službi, onda i danas, stranih interesa, i bezbožnih mjenjača novca.

Umjesto duhovne obnove, i pro-natalitetne politike, razvoja demokracije i ljudskih prava, obrane sloboda i nacionalnog suvereniteta, obnove gospodarstva i stvaranja po prvi puta u hrvatskoj povijesti društva znanja i prosperiteta,  danas se (politički) Hrvati nalaze pred zidom vlastite neodgovornosti, naivnosti i bespotrebnog trpljenja, zbog lažne nade koju mu je pružila lažna desnica na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovim tvorcima intriga, prevara, lopovluka i notornih laži koje su narod na koncu dovele pred ulaz u tvornicu iluzija zvana EU, kao da jugoslavenska iluzija nije bila dovoljna.

Njegovi nasljednici, koje je Franjo Tuđman svojom politikom ustoličio na tronu Hrvatske, od Hrvatske učiniše samoposlugu za strance i strane interese, i javnu kuću za domaću politiku, te kantu za smeće u kojoj ostatke traže opljačkani i osiromašeni slojevi građanske, starčevićanske nacionalne Hrvatske koja kao takva zbog vječne vladavine bivših komunista i udbaša nikada nije istinski zaživjela, iako se kao takva borila u velikosrpskoj agresiji za svoje ideale o slobodnoj hrvatskoj državi ravnopravnih i slobodnih hrvatskih građana koji svoju osobnu sreću ostvaruju obranom nacionalne slobode i nezavisnosti.

U to jadno stanje Hrvati su dovedeni izdajama vlastite elite.

Hrvati su bili na vrijeme upozoreni od strane svojih izdanih sinova Siniše Glavaševića i brojnih znanih i neznanih drugih Vukovaraca i hrvatskih branitelja, junaka i patriota koji su svoje domoljublje i svoju požrtvovnost svjedočili djelima, ne samo riječima, a često i bez suvišnih riječi, ali zato umjesto toga političkim akcijama i hrabrošću suprotstavljanja nepravdama, kao što je zasigurno bila nepravda za jedan titoizmom odnosno komunizmom tlačeni hrvatski narod, da je nakon pada Berlinskog zida morao braniti golu fizičku egzistenciju pred naletom velikosrpske zvijeri, i učinkovitom neučinkovitošću i pristranošću međunarodne zajednice Zapada koji je očito pogrešno skrenuo s puta slobode, demokracije i pravnog poretka put stvaranja globalnih odnosa za beskrupulozni trgovački profit na tzv. slobodnom tržištu koje je slobodno samo i isključivo za krupni kapital, a ne za brojčano male narode, a čak i brojčano velike nacije ova apokaliptična Zvijer guta poput neke svemirske crne rupe sve pred sobom, te u njenoj utrobi nestaju čitave zemlje i narodi zato što su ljudi podlegli konzumerstvu i egoizmu, umjesto da su razvijali svoju duhovnost, moral i etiku, i branili svoju teško stečenu slobodu koju su izborili nakon pada feudalizma i Francuske revolucije, kao i u brojnim krvavim radničkim štrajkovima, i građanskim ratovima, i borbi za slobodu tiska i javne riječi tijekom 20. stoljeća.

Sve to je danas, na početku 21. stoljeća, u svijetu umjetnog globalizma stavljeno na kocku, i financijske elite su krenule u stvaranje policijskih država u kojima nadziru vlastite građane kojima sišu krv lihvarskim kamatama privatnih banaka koje su otele narodne banke diljem Europe i Amerike, i kroz perfidne urote si priskrbile ovlast tiskanja i kontrole toka novca, kao što su isti i kreatori stvaranja gospodarsko-financijskih kriza koje tresu liberalni Zapad koji je i postao “liberalan“ u ideološkom smislu, jer su bankari preuzeli vlast nad narodnom vlašću. To je tiranija liberalnog fašizma. Tiranija koja se u komunizmu i fašizmu uspostavlja otvoreno, na liberalnom Zapadu se stvara nevidljivim lancima koje narodi i građani nacionalnih država i te kako osjećaju na vlastitoj koži.

Eks-komunistička domaća elita se u takvim globalnim okolnostima stavila u cijelosti na raspolaganje stranim elitama u svijetu Zapada, i od Hrvatske učinila vlastiti biznis protiv nacionalnih interesa hrvatske javnosti. Umjesto hrvatske Hrvatske ova balkanska elita stvara nehrvatsku Hrvatsku, Hrvatsku na papiru kakva je bila i tzv. SRH.

Uvođenje srpske ćirilice u hrvatski Vukovar samo je vrhunac ledenog brijega o koji je udario hrvatski brod sa svojim eks-komunističkim i udbaškim kormilarima. Čamaca za spašavanje ima samo za elitu.

No, HSP 1861. je davno upozorio na krivi kurs „Tuđmanove Hrvatske“, i da će  reintegracija Vukovara pod uvjetima kakve je ugovorio Tuđmanov režim sa sobom donijeti i nove nepravde za Hrvate, tako i za Vukovarce, jer je, kao prvo, učinjena nepravda da je u velikosrpskoj agresiji etnički očišćeno područje Vukovara nakon Oluje naseljeno pobunjenim Srbima i srpskim civilima iz terorističke tzv. Krajine, iz koje su dospjeli i mnogobrojni srpski ratni zločinci koji su namjerno ostali nekažnjeni.

Kao drugo, rasprodaja ostataka narodnog gospodarstva i strateških resursa poput pitke vode, šuma i poljoprivrednih površina, i predstojeća rasprodaja jadranske obale, stranom krupnom kapitalu, te nametanje zločinačkog liberalno-fašističkog svjetonazora kroz “zdravstveni odgoj“ odnosno seksualnu indoktrinaciju mladih, i ukidanje ustavnog prava roditelja hrvatske djece da odlučuju o njihovom odgoju, liši hrvatski narod vlastitog tla ispod nogu, i čini taj narod robljem u vlastitoj domovini kojemu će po tjemenu skakati raznorazne esdepeovske kvazi-znanstvene nakaze s CK SKH-fakulteta političkih znanosti za indoktrinaciju, i „nevladine“ udruge homoseksualaca koje za sebe glasno i imperativno zahtijevaju toleranciju društva, ali svoju „toleranciju“ pokazuju time što su zahtijevale zabranu govora i nastupa, i gušenje slobode javne riječi za američku znanstvenicu Judith Reisman koja je u Hrvatsku došla kao prorok sveti Ilija da ovom narodu ukaže na putove zabluda kojima ga vodi licemjerni predsjednik Josipović i njegova partija skojevaca i udbaša. U isto vrijeme navodni antifašisti pod plaštom titoizma se služe bezobzirnim antisemitskim napadima na američku znanstvenicu koja je skinula smokvin list sa Štulhoferovog i Jovanovićevog pedofilskog Četvrtog modula.

Ključ lisičina hrvatskog naroda čvrsto u svojim rukama drži lažna desnica (HDZ i njegovi uslužni djelatnici iz stranaka s pravaškim predznakom), koja uvijek iznova ponavlja isti recept obmanjivanja narodnih masa, ali ovaj puta s manje entuzijazma prevarenih birača koji snizuju rejting vladajućoj stranci SDP, ali istovremeno u najvećoj gospodarskoj i moralnoj krizi ne povećavaju rejting oporbenoj stranci HDZ, što je fenomen koji doduše postoji i na Zapadu gdje ljudi vide prevaru vladajućeg ustroja i vladajućih političkih stranaka koje se rotiraju na vlasti, ali u Hrvatskoj je takav trend izražen i značajan. HDZ od vremena Jace ne prelazi 20 posto potpore birača, a SDP je pao s preko 35 posto na 25 posto, s tendencijom daljnjeg pada, što znači da narod ne vjeruje bivšim komunistima, to jest lažnoj desnici i lažnoj ljevici (kakva je to ljevica koja služi krupnim kapitalistima, bankarima i tajkunima), i da je prozreo njihovu politiku obmane, kao i njihovo lažno domoljublje.

Sada je iz lažne desnice izbačen lažni magistar Anto Đapić, ali sa ciljem da postane umjetna žrtva na usluzi onima kojima je dva desetljeća vjerno služio kao pas na lancu, kako bi svojim gazdama u udbaškoj Zajednici mogao i dalje služiti sa ciljem da istinska desnica bez prava na javnost, HSP 1861. i njezin predsjednik Dobroslav Paraga, i dalje bude pod ključem.

NA SLICI: U NJEMAČKOJ NAKON OTKRIĆA PLAGIJATA TRENUTNA OSTAVKA MINISTRICE OBRAZOVANJA ANNETTE SCHAVAN, U HRVATSKOJ DEVET GODINA NAKON OTKRIĆA UKRADENOG MAGISTERIJA ANTO ĐAPIĆ  U PARLAMENTU I NA VLASTI SA HDZ-OM  I SDP-OM

 Nije bitan Anto Đapić, nego đapićitizam u otetoj Hrvatskoj stranci prava čije oktroirano vodstvo glumi domoljubnu politiku zaštite nacionalnih interesa.

Dokaz da ni nakon isključenja Đapića iz otete Hrvatske stranke prava u siječnju 2013. sve ostaje po starom jest činjenica, da oni koji ostaju nakon Đapića poput svog dugogodišnjeg obmanitelja i sami obmanjuju pravašku javnost ne priznajući Đapićevo prvo isključenje iz članstva Hrvatske stranke prava godine 1993., što znači da glume pravaše, jer biti u Stranci prava, a ne priznati pravo njezinom legalno i legitimno izabranome vodstvu s 1. i 2. sabora Hrvatske stranke prava u veljači 1991. i 1995., znači služiti nečasnim ciljevima. Ne braniti dignitet vlastite stranke znači ne moći i ne željeti braniti dignitet i interese birača koje vrbuju u pravaškom korpusu.

Sve dok oteti HSP sa ili bez Đapića ulazi u kombinacije i koalicije sa strankom nepoštenih (HDZ), čiji je prvi predsjednik razbijao Hrvatsku stranku prava, i predao je u ruke njezinim uzurpatorima na čelu sa Đapićem, znači da je HSP samo ime bez sadržaja, i bez morala. Isto tako bi na čelu takve stranke mogao stajati natpis: Dobrodošli u javnu kuću!

Također i neke druge stranke s pravaškim predznakom, poput „Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević“, koja se pod takvim imenom u pravnoj državi ne bi smjela moći ni registrirati, ili nekakve kvazi-autohtone i slične stranke s pravaškim predznakom su proste javne kuće u kojoj njezini kormilari bez voznog reda nude sebe i svoje malobrojno članstvo onome tko plati više. Svaka kvazi-pravaška prostitutka ima svoju određenu cijenu koju nudi na tržištu zabluda zvane „hrvatsko višestranačje“.

Dok HDZ s figom u džepu brani nacionalne interese, vrteći svoju parolu „Hrvatsku nizašto“, a prodajući je u prošlosti budzašto, SDP to radi s otvorenim vizirom jurišajući u partizanskom stilu na goloruki hrvatski narod.

Stvar osvješćivanja uma, i priznanja zabluda o dosadašnjim i aktualnim vlastodršcima odvesti će hrvatske građane i birače u pravom smjeru, ali će ovaj puta Hrvati sa svijećom u ruci morati potražiti svoju desnicu koje su se odrekli zbog kratkotrajnih probitaka i užitka u lažnoj slobodi i nezavisnosti. Međutim, svaki početak je težak, i završava uspješno samo ako se ne odustane, dok svatko onaj tko i dalje živi u iluziji da je HDZ, kakav god da je, bolji od SDP-a, slobodno si sam može napisati uputnicu za psihijatrijski pregled.

Karamarkov HDZ nije vjerodostojan, što pokazuju ankete koje ovom promašenom povijesnom projektu ne povisuju rejting niti za jedan jedini postotak čak ni u vrijeme najvećih gospodarskih promašaja vladajuće koalicije i izdajničkih poteza Milanovićeve partije, već vegetira na mizernih 19 posto glasova birača. Svako intelektualno i materijalno jačanje i bilo kakvo podupiranje takve stranke znači pretakanje vina u bačvu bez dna, jer HDZ nije vjerodostojan. Uostalom, zar nije HDZ bio taj koji je Republiku Hrvatsku pretvorio u vlastiti biznis koji je propao?

Na vrh - Top