HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

12. travanj 2013.

                 KONAČNI PAD LIBERALNOG ZAPADA

Posljednje izvješće Europske komisije o napretku pregovora s Republikom Hrvatskom o pridruživanju Europskoj uniji ispalo je pozitivno, čime je otvoren put priključenju Hrvatske babilonskom novčarskom carstvu korporacijske tvorevine, dana 1. srpnja 2013. godine.

NA SLICI: KORUMPIRANI BERLIN PODUPIRE KORUMPIRANI ZAGREB

Ako bi broj 13 predstavljao nesreću onda je godina 2013. nesretna u hrvatskoj povijesti, jer navedene godine su Hrvati dopustili, i to bez otpora, da svoju dankom u krvi izborenu slobodu i nezavisnost mijenjaju za ropstvo i ovisnost.

Iako se Hrvati diče svojom naslijeđenom starorimskom baštinom, i povijesnom pripadnošću Zapadu, ne izvlače pouku iz latinske poslovice „Non bene pro toto libertas venditur auro“, ili u prijevodu na hrvatski jezik „Sloboda se ne prodaje ni za svo zlato svijeta“.

Daleko od toga da je ova hrvatska generacija svoju slobodu prodala za svo zlato svijeta; prije će biti da ju je prodala nizašto, a trebala i morala ju je sačuvati bez obzira na sve, jer je to pitanje života ili smrti!

Uzroci tome leže u izdaji njezine komunističke elite s kojom se narod nije obračunao kad je pao Berlinski zid i urušavao se europski svijet komunizma, nego je svog progonitelja tolerirao, i držao mu ljestve.

Razlozi nacionalnom padu leže u općem nemaru prema vlastitoj zemlji, i u jednoj beskrajnoj naivnosti hrvatskih građana koji su brzo zaboravili nepravde koje su im drugi učinili, točno onako kako je Otac domovine, i vizionar, Ante Starčević, postavio dijagnozu svom puku kojeg je učinio modernim političkim narodom, koji je danas, očekivano, posrnuo, i koji kao da ne zna što će sa svojim statusom slobodarske nacije. Hoće li se opet s koljena dići na noge, ovisi samo o Hrvatima, i o nikome drugome na ovome svijetu. Uz vjeru u Boga, to je moguće. Ali, za to je potrebno da budu Bog i Hrvati!

Povijesna istina jest, da je manjina hrvatskih državljana na referendumu o pridruživanju Europskoj uniji odlučila 2012. u ime većine, ali većina je dopustila manjini da o njoj odlučuje, i prepustila maloj skupini izdajnika u vrhu hrvatske politike, da narod i državu preda u ralje biblijske Zvijeri. Hrvatski narod progutao je slatkorječivi mamac o lijepom i boljem životu i blagostanju u „Europi“ kojoj „oduvijek“ pripada, kako si Hrvati vole tepati, bez ikakve osnove i argumenta, jer jedno je kroz povijest pripadati europskom kulturnom krugu, a drugo je političko sužanjstvo kroz stoljeća u toj istoj „Europi“.

Samo dva desetljeća nakon što je filozof i humanist Alain Finkielkraut „Europi“ predočio, na osnovi promišljanja o povijesti, ono čega su Hrvati bili svjesni, da je „Europa“ smrt za Hrvate, poručivši ciničnu europsku istinu koja je za vrijeme velikosrpske agresije odjekivala u obliku poruke „Umrite Hrvati, Europa vas pozdravlja!“, Hrvati su prigrlili svog krvnika. Niti katastrofa u Bleiburgu, i izdaja međunarodnih haaških konvencija od strane Zapada, nije Hrvatima bila dovoljna da shvate svu pogubnost vezivanja za Zapad, a prednost državne nezavisnosti i slobode, neutralnost, i vlastiti put u budućnost. Domoljub Eugen Kvaternik reče da uvijek ima vremena vezivati se za strane države, ali Hrvati su pohrlili u „Europu“ kao svojedobno guske u maglu koje su požurile doći pred noge srpskoga kralja, i ujediniti se sa velikosrpskim imperijalistima i zločincima u umjetnu tvorevinu Jugoslaviju, 1918. godine koja je Hrvatima postala velika grobnica i tamnica naroda pod jugoslavenskim diktatorima karađorđevićima i titoistima.

Selektivna politika Europske komisije o pravnim državama

Navedeno izvješće Europske komisije je prvo koje je za vlastodršce u Republici Hrvatskoj ispalo pozitivno u osmogodišnjoj povijesti pregovora između Zagreba i Bruxellesa, koji su više sličili diktatu Europske unije nego pregovorima, što je u vezi sa korumpiranim i odnarođenim vlastodršcima koji do suvereniteta vlastite zemlje drže otprilike kao što lopov drži do vlastitog ugleda.

Za trenutak prisjetimo se, da su pregovori sa Bruxellesom počeli izdajom hrvatskog branitelja Ante Gotovine čiji je progon bio preduvjet za početak pregovora, a odmah nakon toga uslijedio je cijeli niz ucjena, od odustajanja od suverenoga prava na ZERP u hrvatskom dijelu Jadrana, uz odricanje od proglašenja gospodarskoga pojasa na moru, do odustajanja od državnog teritorija na svetoj Geri, i izdaje nad hrvatskim štedišama Ljubljanske banke koji su dobili načelno pravo po presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasborugu, ali im je na kraju presudila ohola i zločesta ministrica vanjskih poslova koja hrvatske nacionalne interese prodaje kao što kurva prodaje svoje tijelo, bez ikakve časti i pameti.

Jabuka ne pada daleko od stabla, govori nam narodna poslovica. Njezin otac je svojedobno hinio da radi za Hrvatsku, a radio je tajno za Tita i komunističku partiju i Jugoslaviju. Njezin rođak Grga Anđelinović pokazao je put kojim kroče izdajnici, i kojim je i on kročio, okrvavivši ruke hrvatskom mladošću na Trgu bana Jelačića, u Zagrebu, 5. prosinca 1918. godine, i prodajom državnog teritorija Dalmacije i Hrvatskog primorja Rappalskim ugovorom s talijanskim fašistima kada je dio Hrvatske odstupljen Italiji. Ni hrvatski komunisti nisu zaostajali za jugoslavenskom Orjunom [Organizacijom jugoslavenskih nacionalista] kada su nakon Drugog svjetskog rata Srbiji trajno odstupili istočni Srijem sa Zemunom, žitnicom Europe između Dunava i Save, i rodnim krajem bana Josipa Jelačića. „Ustani bane, Hrvatska te zove…!“

Ona koja poziva hrvatske branitelje, ratne veterane Hrvatske vojske, da se drže zakona kad je riječ o uvođenju srpske ćirilice u Vukovar i neka druga mjesta u Hrvatskoj, što je totalno sramotan ustavni zakon o nacionalnim manjinama koji je po instrukcijama Bruxellesa krojen isključivo u korist nekadašnjih pobunjenih i od predsjednika Tuđmana aboliranih Srba, sama se ne drži zakona kada treba istinito i cjelovito ispuniti svoju imovinsku karticu u kojoj je prešutjela cijeli niz poduzeća svog bračnog, i očito poslovnog partnera koji ima poduzeća u valjda svim bivšim jugoslavenskim republikama, i imovinu diljem svijeta, uključujući vilu u Miamiju na Floridi. Hrvatska - obećana zemlja - ali samo za djecu partizana i komunista. Za hrvatsku sirotinju ćirilica, a za bogataše latinica - na novčanicama američkog dolara.

Njemački tisak je s velikim iznenađenjem popratio posljednje pozitivno izvješće Europske komisije o Hrvatskoj. Novinari u Njemačkoj ne mogu se načuditi zelenom svjetlu za prolaz koji je vladajuća garnitura u Zagrebu dobila, unatoč tome što Hrvatska nije pravna država – kako svi ozbiljni promatrači i analitičari u Europi tvrde na osnovi golih činjenica koje su prosječnim hrvatskim građanima i te kako poznate, poglavito onoj većini koja je u svom životu imala posla s pravosuđem koje je samo po imenu hrvatsko, jer je prožeto eks-komunističkim kadrom, i Titovim zloduhom.

Očito je njemačka kancelarka potkupljena, da Hrvatsku pusti u Europsku uniju, s obzirom na hrvatska prirodna bogatstva i resurse koji su od domaće korumpirane udbo-mafije stavljeni na bubanj. Strani komentatori iz svijeta demokracije sa zgražanjem su primili na znanje da se visoko-korumpirana zemlja Hrvatska pridružuje pravnom okviru Unije, odnosno da nakon trule bugarske i rumunjske jabuke dolazi još i trula hrvatska jabuka koja će zaraziti ono još malo preostalih zdravih jabuka, od kojih je jedna Njemačka. Međutim, sluteći na osnovi čvrstih dokaza, i njemačka pravna država, i uzorna Savezna Republika Njemačka, je prošlost.

Njemački istraživački novinar Jürgen Roth tvrdi, da se pravna država Njemačka raspada.

Svoju tvrdnju temelji na razgovoru s nekoliko desetaka ustavno-pravnih profesora i drugih stručnjaka iz područja prava i pravosuđa, koji potvrđuju da se Njemačka nalazi u mreži beskrupulozne elite koja drma iza kulisa politike, a da je dvije trećine njemačkih političara kupljena i korumpirana, tako da uska skupina profitera koristi državni aparat za ostvarenje svojih privatnih ciljeva i probitaka. Saznanja o toj šokantnoj činjenici objavio je u svojoj knjizi pod slobodnim prijevodom naslova „Paukova mreža moćnika – Kako politička i gospodarska elita uništava našu zemlju“ („Spinnennetz der Macht…“).

Na primjeru žrtve sustava, gospodina Gustla Mollatha, Roth navodi kako taj mafijaški sustav u Njemačkoj funkcionira na djelu; u vezi žrtve se radi o državnom službeniku koji je zakonski istraživao pronevjeru poreznog novca, zbog čega su ga interesne skupine proglasile ludim, i na osnovi krivotvorenog psihijatrijskog vještačenja ga smjestili i izolirali u psihijatrijskoj ustanovi, a da je ovaj zločin dobio zeleno svjetlo u svim hijerarhijskim strukturama njemačkog pravosuđa; da nije bilo medijske pažnje, žrtvu bi progutao mrak, jer javnost o tom slučaju ne bi imala pojma pošto u medijima u pravilu vlada cenzura, kako autor knjige navodi.

Kad govori o mafijaškoj strukturi u njemačkom društvu, Roth apostrofira krug gospodarstva, pravosuđa i politike, i naglašava da se „uvijek iznova radi o interesima neoliberalne ideologije“.

Takav sustav je nazvao „selektivnim pravnim poretkom“, jer ga je takvim nazvao i dopredsjednik njemačke kriminalističke službe („njemački FBI“).

„Tko tvrdi drukčije, ignorira realnost“, naglašava Roth, i spominje svoj razgovor sa preko 50 državnih odvjetnika, kriminalista, odvjetnika i poznatih profesora prava koji svi redom tvrde, da je Njemačka jedna selektivna pravna država, odnosno da nisu svi građani ravnopravni pred zakonom. (O tome, da nisu svi u Hrvatskoj ravnopravni pred zakonom mogli bi hrvatski građani napisati na tone knjiga.)

Načelo prava još da postoji u određenim dijelovima Njemačke, ali npr. na saveznom teritoriju Sachsen [Sasija] čini se da postoji još samo sjena od pravne države. [Radi se o dijelu području bivše komunističke Istočne Njemačke, DDR.] Službeno je u Sasiji sve u redu, jer, po Rotohovoj tvrdnji, mediji istinu jednostavno cenzuriraju, i prešućuju.

Na osnovi statističkih podataka o revizijama predmeta pred Vrhovnim sudom Njemačke, koji dopušta i razmatra samo jedan posto podnijetih žalbi, vidi se, naglašava Roth, sustav korupcije, i osjeća gaženje pravde. Samo jedan posto slučajeva revizije značilo bi da su odvjetnici koji zastupaju oštećenu stranku neuki, jer ne znaju napisati stručno-pravnu žalbu Vrhovnom sudu.

Roth navodi i etički nihilizam u njemačkih političara, i spominje primjer nekadašnjeg socijaldemokratskoga kancelara Schrödera koji je legao u krevet s ruskim despotom Putinom, a svojom Agendom 2010 razbio je načela socijalne države. Bivši pak ministar unutarnjih poslova, Otto Schilly, u vrijeme bombaških napada i atentata Frakcije crvene armije odvjetnik terorista, nakon svoje službe zastupa interese despota Kazahstana itd.

„Istina je puno više gorča, ekstremnija i nezamislivija nego što bi ju se moglo opisati u nekom krimiću“, rekao je jedan bivši dopredsjednik jednog njemačkog energetskog diva, kojega Roth u svojoj šokantnoj knjizi citira.

Stoga ne treba čuditi da je kancelarka Merkel prešla preko gole istine da Republika Hrvatska nije pravna država, ali ipak postaje članicom Europske unije koja je zamišljena kao zajednica koja se temelji na pravnom načelu, i demokraciji, međutim, sama Europska komisija i druga tijela EU nemaju veze sa demokracijom; pravno načelo je od strane lobista korporacija izrešetano, a pravni poredak potkopan. EU je balkanizirana, i pretvorena u tamnicu naroda zvana „EUSSSR“.

Pravi test za njemački pravni poredak biti će 1. srpnja 2013. kada će se vidjeti je li bilo uspješno lobiranje ministrice vanjskih poslova kod svog njemačkog kolege u vezi skidanja udbinih ubojica s liste najtraženijih kriminalaca Interpola.

Svojim, što tajnim, a što javnim savezništvima sa svijetom komunizma, od Oktobarske revolucije preko Drugog svjetskog rata i za vrijeme Hladnog rata, Zapad je potkopao svoju egzistenciju, tako da danas o sudbini Amerike i Europe odlučuje jedan komunistički „luđak“ u Sjevernoj Koreji, koji možda nije toliko lud koliko je proračunat, znajući da Zapad razumije samo jedan jezik, a to je jezik sile.

Savezništvom sa svojim komunističkim saveznikom Jugoslavijom, Zapad je uništio egzistenciju hrvatskog naroda, a  danas uništava svoju, jer se zlo vraća zlom.

Ostavivši na cjedilu hrvatsku demokratsku anti-komunističku oporbu za vrijeme velikosrpske agresije i vladavine autoritarnog Tuđmana, Zapad je u Hrvatskoj podupirao Titove nasljednike koji su upropastili mladu hrvatsku demokraciju, ugušili pravni poredak i potkopali pravnu državu, te opljačkali narodnu riznicu, i prodali svoju zemlju u dužničko ropstvo onih međunarodnih bankara koji uništavaju svaku zemlju euro-zone.

Kako je udbo-mafija u ratu prodala Vukovar Slobodanu Miloševiću i njegovoj velikosrpskoj bandi, tako je poslije cijela zemlja prodana još gorima od Miloševića – njegovim zapadnim saveznicima – biblijskim skakavcima.

Sve je počelo kada je u Francuskoj revoluciji uvedena sekularna država u kojoj je Crkva odvojena od Države, čime nije samo Država odvojena od Crkve, nego je narod odvojen od svoje duhovnosti, i prepušten materijalizmu i zemaljskim probitcima koji se pretpostavljaju Bogu, što za posljedicu ima jednu pozitivnu pojavu – konačni pad liberalnog Zapada.

Na vrh - Top