HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 

20. lipanj 2013.

 

JOSIP PERKOVIĆ I ZDRAVKO MUSTAČ NISU JEDINI IZ HRVATSKOG DRŽAVNOG VRHA PLANIRALI I IZVRŠAVALI ATENTATE I UBOJSTVA HRVATSKIH EMIGRANATA U SR NJEMAČKOJ

 

HSP 1861. U PROSINCU 1998. GODINE KAZNENO PRIJAVILA DRŽAVNOM ODVJETNIKU MARIJANU HRANJSKOM JOSIPA PERKOVIĆA I ZDRAVKA MUSTAČA

 

 

Možda će ipak barem jedan zločin tajne komunističke policije u Hrvatskoj, ubojstvo hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića skupo koštati njegove izvršitelje i organizatore zahvaljujući stranim čimbenicima, ponajprije pravosuđu SR Njemačke. U svakom slučaju, daleko ranije nego li je to učinilo njemačko pravosuđe, HSP 1861. podnijela je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske opsežnu kaznenu prijavu protiv ubilačkog udbinog dvojca Mustač-Perković u prosincu 1998. godine sa zahtjevom za pokretanjem istrage zbog sudjelovanja u nizu zločina tadašnje Službe državne sigurnosti.

 

NA SLICI:BIVŠI DRŽAVNI ODVJETNIK VISOKU NEZASLUŽENU MIROVINU TREBA ZAMIJENITI SA ZATVORSKOM ĆELIJOM

 

Naravno, ondašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i državni odvjetnik RH Marijan Hranjski na tu kaznenu prijavu sa mnogobrojnim dokazima i svjedocima stavili su embargo, što se sadašnjoj vladi Zorana Milanovića nemilice osvećuje.

 

Navedeni su slučajevi ubojstva hrvatskog disidenta Ernesta Brajdera 1980. godine u istražnom zatvoru u Zagrebu,  hrvatskog novinara Brune Bušića 1978.g. u Parizu, komunističkog disidenta Stjepana Đurekovića 1983.g. u Munchenu, potpredsjednika HSP-a Ante Paradžika 1991. u Zagrebu, hrvatskog emigranta i borca za slobodu Mire Barešića 1991.g. u kod Benkovca, generala HOS-a Blaža Kraljevića 1992.g. u Hercegovini i drugi slučajevi poput eksplozije bombe u sjedištu HOS-a u Vinkovcima 1992.godine, zatim, višestruki atentati na pojedine hrvatske emigrante na Zapadu, međutim sva ta ubojstva ili pokušaji ubojstava ostala su nekažnjena a ubojice pod zaštitom Tuđmanove i tobožnje hrvatske vlasti sve do danas.

 

Tuđman je tada vraćao dug jugoslavenskoj i republičkoj hrvatskoj Udbi koja ga je instalirala za predsjednika HDZ-a i Hrvatske 1990. godine. Zar je zamislivo da bi Tuđman dopustio istragu o ubojstvu Stjepana Đurekovića protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača u kojoj bi kao nalogodavac bio razotkriven Mika Špiljak, Titov narodni heroj i prvoborac, koji se je pobrinuo da Tuđmana opskrbi jugoslavenskom putovnicom 1987. godine radi odlaska u hrvatsku emigraciju radi ostanka na vlasti hrvatskih neoboljševika u slučaju neminovnog raspada Jugoslavije.

 

Ili, zar bi Tuđman dopustio istrage o masovnim poslijeratnim zločinima i egzekucijama zarobljenih vojnih postrojbi i civila, kada je i on sam u tim likvidacijama sudjelovao.

 

Nije nimalo slučajno da su se na njemačkoj tjeralici i europskom uhidbenom nalogu našli baš Zdravko Mustač i Josip Perković, čijeg su sina Sašu radi protuusluge i pouzdanosti bivši predsjednik Stjepan Mesić i sadašnji Josipović imenovali svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost i već samim time prouzročili neizrecivu štetu hrvatskoj državi koja traje do danas.

 Josip Perković i Zdravko  Mustač, pouzdani dugogodišnji egzekutori savezne Udbe iz Hrvatske, prijavljeni su Državnom odvjetništvu RH, između ostalog, i za ubojstvo hrvatskog državljanina Ernesta Brajdera, starog 30 godina, koji je ubijen nakon što ga je Udba kojom je rukovodio Zdravko Mustač uhitila u njegovom stanu u Zagrebu u studenom 1980. godine, a zatim izrežirala njegovo bacanje sa prozora četvrtog kata njegovog stana u novozagrebačkom naselju Trnsko. Brajder je ubijen kao jedan od potpisnika peticije za amnestiju svih političkih zatvorenika u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji.

 

NA SLICI: MUSTAČ I PERKOVIĆ- UBIJANJE HRVATA UVIJEK SE ISPLATI KAKO U SRBOSLAVIJI TAKO I U TUĐMANOVOJ  HRVATSKOJ

 

Lažne izvještaje u svezi likvidacije Ernesta Brajdera radi obmanjivanja međunarodnih diplomatskih krugova a za potrebe Saveznog sekretarijata za vanjske poslove Jugoslavije, sastavio je Josip Perković, koji je za ubijenog naveo da se je sam ubio nakon promašenog života i lažno ga etiketirao da je bio homoseksualac.

 

 Američki Senat je točno dva mjeseca nakon pokolja kineskih studenata na Tienanmenu izglasovao 04. kolovoza 1989. godine Rezoluciju broj 169. kojom je po prvi puta u povijesti američko jugoslavenskih diplomatskih odnosa oštro osudio jugoslavensku vladu radi brutalnih povreda ljudskih prava, zatražio između ostalog, ne samo amnestiju svih političkih zatvorenika kakvu su zahtijevali hrvatski intelektualci 1980. godine, već i sudsku istragu o ubojstvu jednog od potpisnika te peticije Zagrepčanina Ernesta Brajdera.

 

Ta rezolucija došla je poput prave ljetne bombe usred ljeta te povijesne 1989. godine i čak tri mjeseca prije pada Berlinskog zida nagovijestila da će miljenica Zapada Jugoslavija u dogledno vrijeme morati prihvatiti pravila demokracije ili nestati sa zemljopisne karte, što se je zahvaljujući Božjoj Providnosti naposljetku i dogodilo.

 

Trebali bi u ovom trenutku radi prikrivanja osumnjičenh za višestruka politička ubojstva  kazneno odgovarati među prvima umirovljeni sudac Ustavnog suda Marijan Hranjski, bivši državni odvjetnik Berislav Živković, ne i Radovan Ortynski koji je naprasno smijenjen, ali u svakom slučaju smijenjen bi trebao biti i Mladen Bajić koji ne samo da drži 15 godina u ladici kaznenu prijavu protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača već to isto čini i sa kaznenim prijavama za ratne zločine i poslijeratne egzekucije, uključujući i likvidacije političkih emigranata.

 

Umjesto da pokrene istragu i procesuira tri Josipa: Manolića,  Boljkovca, Perkovića, zatim, Zdravka Mustača, Vladimira Šeksa i druge kao najodgovornije živuće osobe za pojedinačne i masovne likvidacije i politička ubojstva ratnih i civilnih zarobljenika, političkih disidenata i emigranata, branitelja i vojnih zapovjednika u ratu za nezavisnost Republike Hrvatske i BIH, on svjesno opstruira poduzimanje bilo kakvih istražnih radnji koje bi nedvojbeno dovele do podizanja optužnica protiv navedenih i drugih osoba, i ujedno ruši na taj način suverenitet Republike Hrvatske i izlaže sramoti ugled Hrvatske u svijetu.

 

                                          

 

 

 

                     

     

 

                                

             

 

 

 

   

 

 

 

 

         

           

           

 

      

 

Na vrh - Top