HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

 

09. kolovoz 2013.

 

POVIJESNI NASTUP DOBROSLAVA PARAGE PRED ZASTUPNICIMA I SENATORIMA AMERIČKOG KONGRESA ODRŽAN SVIBNJA 1993. GODINE U WASHINGTONU

 

 


      U PREDSTAVNIČKOM DOMU KONGRESA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA

 

                                                   Kongresni zapisnik, srijeda, 26. svibanj 1993. godine                                          

 

                                            POLITIČKA KLIMA U HRVATSKOJ

 

Kongresmen Traficant: Gospodine predsjedavajući, unosim u zapisnik Kongresa izjavu Dobroslava Parage, zastupnika Hrvatskog parlamenta,  u kojoj detaljno iznosi njegova gledišta na sadašnju političku klimu u Hrvatskoj.

 

Gospodin Paraga je u Washingtonu  proteklih nekoliko tjedana izvijestio članove Kongresa o autoritarnim tendencijama vlade predsjednika Franje Tuđmana, koji je pokazao netrpeljivost prema slobodi tiska i slobodi izražavanja u Hrvatskoj.

 

Za one kongresmene koji nisu bili u mogućnosti susresti se sa gospodinom Paragom tijekom njegova posjeta i nastupaskrećem pozornost na sljedeću njegovu izjavu za vaše razmatranje:

 

„U mojoj domovini Hrvatskoj, mnogi su ljudi, mladi i stari, dali svoje živote za nezavisnost, demokraciju, i za bolju budućnost  onih koje su ostavili za sobom. Ne smijemo dopustiti da njihovi životi budu izgubljeni uzalud.

 

Svi mi, osobito oni od nas koji sudjeluju u političkom životu Hrvatske – moramo svakodnevno nastojati oživotvoriti ideale za koje su oni poginuli.

NA SLICI: SENATOR CARL LEVIN PREDSJEDNIK SENATSKOG ODBORA ORUŽANIH SNAGA SAD I DOBROSLAV PARAGA

 

Stoga, ja danas stojim ovdje pred vama. Moja nakana je razvijanje  demokracije u mojoj domovini i suprotstavljanje  svima onima koji  čine suprotno, bez obzira tko su oni i koliko su visoko u hijerarhiji moći. Kao član Hrvatskog sabora i kao potpredsjednik njegova Odbora za ljudska i manjinska prava, govorim u ime onih čije su građanske slobode ugrožene sadašnjom vlašću Franje Tuđmana.

 

To uključuje tisak u Hrvatskoj koji je preuzela vladajuća stranka. To uključuje sve istinske oporbene stranke, koje su marginalizirane zaokretom prema jednostranačkoj državi. To uključuje manjine - hrvatske Muslimane, Židove, Albance i Srbe - koje su diskriminirane i progonjene.

 

Među njima je i narod  Bosne i Hercegovine.

 

Kao predsjednik Hrvatske stranke prava osuđujem brutalnu politiku Franje Tuđmana prema Republici Bosni i Hercegovini. Snage Tuđmanova agenta Mate Bobana, sudjeluju u etničkom čišćenju muslimanskog stanovništva i u podjeli te zemlje.

 

Ništa ne bi moglo naškoditi budućnosti Hrvatske i te regije u cjelini više od totalitarne filozofije vlasti, kao što su etnička  čistoća i jednostranačka vladavina.  


Postoje mnoge sličnosti između metoda i politike Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. To je osobito vidljivo u Bosni i Hercegovini. Raspolažemo činjenicama koje dokazuju da su Tuđman i Milošević u mnogim prigodama tajno razgovarali i dogovorili podjelu te zemlje.

 

Oni su također  otvoreno razgovarali o razmjeni stanovništva i teritorija. Njihove žrtve su danas prvenstveno Muslimani, ali i svi oni Hrvati koji se suprotstavljaju Tuđmanovoj i Bobanovoj politici i njihovom proglašenju takozvane „Zajednice Herceg-Bosne".

 

Mate Boban, Tuđmanov čovjek u Bosni i Hercegovini, likvidirao je brojne Hrvate koji su se protivili podjeli Bosne. Najistaknutiji takav slučaj je ubojstvo vodećih dragovoljaca iz  naše stranke u kolovozu prošle godine.

 

General Blaž Kraljević i osam njegovih pomoćnika, koji su bili pripadnici legitimne vojske Bosne i Hercegovine, izrešetani su iz automatskog oružja na blokadnoj točki od strane Bobanove policije, upravo na isti način na koji je potpredsjednik naše stranke ranije ubijen u Zagrebu.

 

NA SLICI: REAKCIJA VLASTI U ZAGREBU NAKON GOVORA U WASHINGTONU – 20 GODINA ZABRANE HRVATSKE STRANKE PRAVA I 21 GODINA NEKAŽNJENOG RATNOG ZLOČINA NAD GENERALOM ARMIJE BIH I HOS-A BLAŽOM KRALJEVIĆEM

 

 Naše dragovoljačke jedinice, koje su sve pod zapovjedništvom bosanske vojske, su mješovite jedinice  sastavljene od Hrvata, Muslimana, pa čak i nešto Srba.


Sada Tuđman i Boban izazivaju međunarodni sukob sa Armijom Bosne i Hercegovine. To im služi da se odgodi bilo kakva vanjska vojna intervencija protiv Srbije i Srba u Bosni i Hercegovini.  Koriste se jedinicama UNPROFOR-a  da im pomognu u protjerivanju muslimanskog stanovništva, baš kao što to isto rade Srbi, da bi postigli podjelu Bosne i Hercegovine.

 

Osim toga,  vojnici u postrojbama Bobanovog HVO-a otvorili su brojne kampove za izoliranje i protjerivanje Muslimana.


Predsjednici Tuđman i Milošević imaju simbiotski odnos. Oni pomažu jedan drugome u održavanju na vlasti. Ponekad izravno surađuju.

 

Mi Hrvati iz Hrvatske stranke prava  protivimo se svim vidovima srpske agresije protiv hrvatskog i muslimanskog naroda, kao i Tuđmanovoj politici koja uništava pozitivnu sliku o Hrvatskoj u svjetskoj zajednici i poništava smisao gubitaka koje su Hrvati pretrpjeli u obrani svoje vlastite zemlje.

 

Unutar Hrvatske, politička ubojstva postala su uobičajena pojava. Predsjednik jednog od najvećih hrvatskih sindikata, Milan Krivokuća, ubijen je na svom kućnom pragu. Isto tako Marina Nuić, potpredsjednica Hrvatske demokratske stranke iz Kraljevice,  oteta je u središtu Zagreba i umorena od strane jedne od dobro poznatih Tuđmanovih vojnih jedinica u Slavoniji. Unatoč činjenici da su njihovi ubojice poznati, nitko nije izveden pred sud.

 

U Hrvatskoj nema demokracije. Ono što Hrvatska ima je zbiljski diktator Franjo Tuđman. On  nikada ne raspravlja sa Parlamentom o za državu važnim političkim odlukama o unutarnjoj ili vanjskoj politici. Nema niti nezavisnog sudstva.

Tuđmanova vlast  preuzela je i sve medije u Hrvatskoj. Najnoviji brutalni primjer  dogodio se  prije dva mjeseca kada je Tuđman poslao policijske snage koje su doslovce osvojili prostorije Slobodne Dalmacije, posljednjih nezavisnih novina u Hrvatskoj,  istjeravši fizičkom silom više novinara i urednika  i zamijenivši ih s ljudima koji će podržavati partijsku liniju.

 

Tuđmanova je vlada  također podnijela  kaznene prijave protiv nekoliko istaknutih novinara koji su otvoreno kritizirali Tuđmana i njegovu politiku.

 

Sada postoji zakon protiv „verbalnog delikta“. Koristi se za kažnjavanje kritiziranja predsjednika. Jedna od optužbi protiv mene u optužnici od siječnja 1992. godine  bila je  moj verbalni delikt, jer sam kritizirao Tuđmana u jednom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji, koja je tada još bila nezavisni list.

 

Tuđman  čak dopušta da njegova vlast i stranka ocrnjuju političke protivnike i kritičare zbog njihovog etničkog porijekla.

 

Najviši dužnosnici vladajuće stranke javno su iznosili rasističke primjedbe o čistoći krvi nekih  pojedinaca. Javno su osuđivali profesora Slobodana Langa zbog njegove „židovske krvi“. Pokušali su na temelju krvnog nasljeđa ocrniti Dražena Budišu, mojeg kolegu u Parlamentu i predsjednika jedne druge vodeće oporbene stranke zbog toga što navodno ima nešto „srpske krvi“.

 

Konačno, najtiražniji dnevnik „Večernji list“, koji je izravno pod kontrolom vladajuće stranke, objavio je pitanje kako mogu imati drskosti da sudjelujem u hrvatskom političkom životu, kada nosim u sebi židovske krvi.

 

Zakon o državljanstvu daje policiji ovlasti da odlučuje o tome tko će dobiti isprave o hrvatskom državljanstvu, a tko ne. Oni to koriste da odbiju davanje  državljanstva Muslimanima i Srbima koji žive u Hrvatskoj.  

 

Koriste ga i da odbiju davanje  državljanstva Hrvatima koji zastupaju vlastite ideje. Mojoj supruzi je zamalo uskraćeno hrvatsko državljanstvo. To je još jedno sredstvo u rukama vladajuće stranke za ucjenjivanje pojedinaca i skupina. Htio bih naglasiti da je moja stranka, Hrvatska stranka prava  u biti  stranka slobode koja štiti ljudska i građanska prava svih hrvatskih građana koji poštuju hrvatske zakone i poredak.

To je vrlo jasno iz programa naše stranke.

 

Prirodno je da sam postao potpredsjednik Odbora za ljudska prava i prava manjina u Hrvatskom saboru. Branio sam ljudska prava u bivšoj Jugoslaviji još od kraja 1970-ih godina. Prvi put sam zbog toga bio uhićen  1980. godine. Proveo sam četiri godine u zatvorima bivšeg komunističkog režima.

 

Američki Senat prihvatio je rezoluciju 1989. godine u moju obranu.

 

Nastavio sam borbu za ljudska prava bez prestanka. Nažalost, i problemi su se nastavili bez prestanka. Slom komunizma donio je kratko razdoblje relativno veće slobode, ali duh jednostranačkog sustava vratio se zajedno sa svojim metodama.

 

Na neki način nova tiranija  brutalnija je nego što je bila stara  u njezinim posljednjim danima. Nova se tiranija pokušava uspostaviti i mora se otarasiti sveg slobodnog tiska i stranaka koje su se pojavile 1990.godine.

 

Filozofija  Tuđmanova režima jest  jedna stranka koja bi predstavljala cijeli narod, a pod narodom  se podrazumijeva etnički čista skupina. To je komunistički totalitarizam bez komunizma. Za to postoji izraz: to je fašizam.

 

NA SLICI: REAKCIJA IZ SVIJETA 2013.GODINE -111 GODINA ZATVORA ZA ZATIRATELJE SAVEZA  KATOLIKA I MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE

 

Postoji problem novih fašističkih ili polu-fašističkih režima u nekoliko zemalja koji su nedavno napustile komunizam - Srbiji, Hrvatskoj, Rumunjskoj.

 

Hrvatski narod ne voli fašizam, baš kao što ga nigdje ne vole obični ljudi. No, postoje fašistički pokreti u svim bivšim komunističkim zemljama, uz bok demokratskim strankama kao što je moja stranka koja se bori protiv fašizma.

 

Neki od tih pokreta imaju posvema nacističku filozofiju. Postoji opasan neonacistički pokret u Rusiji.

Stara komunistička nomenklatura pokušava se zadržati na vlasti kroz novi fašizam.

 

Sam Tuđman je bio visoko pozicionirani general u starom komunističkom režimu, te je navikao koristiti njegove metode. Milošević je najsavršeniji slučaj nekoga tko je transformirao komunistički režim izravno u fašistički.

 

Milošević i Tuđman su dva različita oblika istog strašnog problema. Zajedno, oni su izvor  90 posto problema u bivšoj Jugoslaviji.

 

Prije više od godinu dana, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine,  Haris Silajdžić rekao je da bi pravo rješenje problema bilo uhićenje Miloševića i Tuđmana. Sve što se otad dogodilo, pokazalo je da je bio u pravu.

 

Tuđmanova vlast pokušava odvratiti pozornost od svoje autoritarne politike lažno optužujući  mene i druge oporbene čelnike u Hrvatskoj. To ide dotle da je pokrenuo dobro financiranu kampanju na Zapadu da diskreditira mene i  druge. Raspolažemo činjenicama da je Tuđmanova vlada unajmila dvije PR agencije ovdje u Sjedinjenim Državama samo da ocrne moje ime i da šire laži o meni.

 

U Hrvatskoj, moj  zamjenik, gospodin Ante Paradžik, ubijen je iz zasjede prije dvadeset mjeseci. Izrešetala ga je hrvatska policija na kontrolnom punktu, dok se vozio u mojem automobilu.

 

Njegovi ubojice danas su još uvijek hrvatski policajci. Niti jedan od njih još uvijek nije proglašen krivim i osuđen  zahvaljujući labavoj optužbi.

 

U manje od dvije godine, 26 članova moje stranke  ubijeno je pod sumnjivim okolnostima. Nitko nije proglašen krivim ni u jednom slučaju. Umjesto toga, ti pojedinci su svi bili etiketirani oznakom 'fašisti' od strane Tuđmana i njegovih pomoćnika, čime je opravdana njihova smrt.

 

Do sada su već bila  tri pokušaja atentata uperena protiv mene. Imamo dokaze koji kazuju da su svi bili u  suradnji s hrvatskom vlašću. Nitko za to nije proglašen odgovornim.

 

Umjesto da se ti ljudi izvedu pred sud, sudi se meni. Vraćam se u Hrvatsku na suđenje 1. lipnja, po istoj optužbi sa kakvom sam već bio  suočen prije godinu i pol dana - zbog navodnog pokušaja rušenja Tuđmanove vlasti. 

 

Tada je  Vrhovni sud Hrvatske odbacio optužbu. Ali, nakon takve odluke, predsjednik Tuđman je smijenio predsjednika Vrhovnog suda. Sada se ponovno  protiv mene podižu iste optužbe - ali na  Vojnom sudu.

 

Nema više predsjednika Vrhovnog suda  da me zaštiti. Vojni sud neće biti najbolje mjesto za pravedno suđenje. No, moram se vratiti da obranim svoj ugled,  svoje prijatelje i svoju domovinu.

 

I drugi iz moje stranke također su optuženi u tom procesu. Neću ih napustiti. Pozivam vas, slobodne ljude i slobodni tisak u Americi, ne ostavljajte mene i ljude u Hrvatskoj koji se još  bore za slobodu.

 

U ime svih  nas čiji su životi i sloboda u pitanju, želio bih zahvaliti svim američkim kongresmenima koji su jučer poslali službeno pismo predsjedniku Clintonu, tražeći od njega da izvrši pritisak na predsjednika Tuđmana da omogući slobodu medija i slobodne izbore.

 

Hrvatski narod, čiji sam izabrani predstavnik, iskreno cijeni sve njihove napore, sadašnje i buduće, da pomognu Hrvatskoj da postane demokratsko i pravedno društvo kakvo ona želi biti.

 

Hvala!“

 

 

 

 

 

Na vrh - Top